Džananović: Saopćenje Ambasade Rusije u BiH je posebno opako

Naprotiv, one su Rusiji i njenim interesima puno, puno bliže na nekim drugim terenima. Rumunija, Bugarska, kojima je Moskva upravljala decenijama nisu prijetnja? Ili tri baltičke države? Turska? Ali trebamo povjerovati ruskom stavu da približavanje BiH NATO-članstvu jeste prijetnja? Geografija se može relativizirati ovim definformacijskim ratom, i Rusija to radi, ali se ne može promjeniti u fizičkom smislu, na terenu.

Sigurnosno-odbrambeno okruženje i BiH i Srbije i Kosova je NATO-okvir, bez obzira što još uvijek nisu članice. Ni Austrija, npr. nije članica NATO-a, i to je relikt hladnoratovskih vremena, ali danas za tim nema ni potrebe jer je sve oko nje NATO. I mi smo u poziciji uživati u sličnom odbrambeno-sigurnosnom okruženju. Ono što, pak, gubimo i zbog čega nam je takva pozicija dugoročno potpuno neisplativa je činjenica da, iako za nas važe sve norme i standardi, pa i sigurnosno-odbrambeni geopolitički parametri, mi ne sjedimo za stolom za kojim se donose odluke, iako se one na nas odnose.

No, da se vratim na pitanje, u tom smislu, pozicija nekog novog, zidom podijeljenog, Berlina neće i ne može biti ni u BiH, čak ni u Srbiji.

Kakve korake Rusija može poduzeti ako Bosna i Hercegovina uđe u NATO savez? Da li to podrazumijeva neki vid blokada, zavrtanje plina ili neki novi vid  destabilizacije? Šta bi za Rusija značio ulazak BiH u NATO?

- Rusija je već poduzela mnoge korake i gotovo u potpunosti iskoristila sve instrumente pritiska kojima raspolaže – gas je tek jedan od njih, i, da odmah pojasnim, ne ključni.

Mi smo jako malo energetsko tržište i Rusija eventualnom obustavom isporuke može izazvati probleme, ali, imajući u vidu da je stepen gasifikacije, zapravo jako mali, ta vrsta pritiska dugoročno ne znači mnogo. Prijetnja obustavom isporuke je ono s čim se mora računati kad je riječ o nabavci gasa iz Rusije i velika sam zagovornica diversifikacije opcija za nabavku gasa. Kako smo, kako sam već rekla, jako malo tržište, nije nam se teško preorijentirati na neke druge dobavljače.

Ekonomski pritisci, također, nisu spektakularno efikasni, jer ekonomski odnosi nisu toliko intenzivni. Naravno, šteta je za svaki posao i svaku kompaniju koja je uključena u poslovnu razmjenu moguća i nepoželjna, ali, na makroekonomskom planu, za BiH u cjelini, posljedice ne bi bile dramatične.

Opet, politički pritisak na ekonomske relacije s Rusijom i ruskim partnerima, je mogućnost koju treba imati u vidu.

U političkom i diplomatskom smislu, već smo vidjeli kako Rusija koristi mnoge od tih instrumenata - u Vijeću sigurnosti UN i Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira. Pomalo je paradoksalno da se Rusija tako gorljivo zalaže za zatvaranje OHR i ucjenjuje ostatak međunarodne zajednice EUFOR-om, jer bez OHR i mandata EUFOR-a odobrenog u VSUN, nema ni „posebne političke težine“ Rusije u BiH. Zapravo, bez OHR-a i EUFOR-a, ruska pozicija ostaje bez vrlo bitnih instrumenata.  

Jasno je da BiH baštini evropske demokratske vrijednosti i da želi biti na strani tih država. Kakve promjene možemo očekivati kada dođe do pridruživanja NATO savezu? Hoće li to osigurati potrebnu sigurnost koja često izostaje na ovim prostorima?

- Odbrambeno-sigurnosnu dimenziju ovih prostora, bez obzira na formalno članstvo u NATO-u, definira NATO. I ne, granica nije na zapadnom Balkanu, u BiH ili Srbiji tj. na Drini, već na sasvim drugim prostorima. Rusiji bi odgovaralo da je to tako, odgovara im da se širi taj narativ da Drina ne smije biti granica NATO-a, ali to, jednostavno, nije tačno. Dovoljno je pogledati na kartu Euroazije i geografsku distribuciju NATO-članica.

Stabilnost NATO-a kao saveza, samim tim i sigurnost članica, počiva u demokratskom karakteru političkih sistema članica. Smjene vlasti se odvijaju na izborima, bez većih problema i promjena vlasti ne predstavlja nikakve dramatične zaokrete kakvi se npr. mogu desiti u autokratskim režimima.

Sigurnost i stabilan demokratski poredak, omogućili su članicama NATO-a preduvjete za ekonomski i opći društveni prosperitet, kakav se, nažalost, ne može vidjeti u drugim dijelovima svijeta. Za nas u BiH i na zapadnom Balkanu, već okruženim članicama NATO-a, članstvo ima vrlo praktičnu dimenziju – mogućnost da sudjelujemo u donošenju odluka koje se, svakako, i direktno i indirektno, odnose na nas.

Mogućnost da svojim aktivnostima oblikujemo ishode tih odluka, u konačnici mogućnost da budemo i suštinski ravnopravni sa susjednim zemljama koje su već članice. Logika širenja velikih blokova poput EU i NATO-a ima vrlo izraženu praktičnu dimenziju – svaka interakcija sa susjedom koji je već dio bloka, odvija se po pravilima tog bloka, i ta interakcija vrlo brzo postaje vrlo neuravnotežena, na štetu države koja nije članica.

To smo već imali priliku da osjetimo.

Također, članstvo u velikim blokovima, i EU i NATO, pomaže, pogotovo manjim članicama, da dovedu u ravnotežu i svoje odnose sa susjedima, te da znatno ojačaju i stabiliziraju svoje političke, sigurnosne, pa i ekonomske kapacitete.

 Faktor otpornosti

Da li NATO u Bosni i Hercegovini znači stopiranje ruskog uticaja koje je zadnjih godina u porastu?

- Za mene je ovo pitanje vrlo značajno, iako se njime bavim indirektno, prateći i istražujući vanjsku politiku EU i njene domete.

Prije skoro godinu dana, Vanjskopolitička inicijativa BiH objavila je studiju koju sam radila na temu usklađenosti vanjskih politika država zapadnog Balkana s vanjskom politikom EU, jer je to dio obaveza u procesu približavanja EU članstvu. Potom smo profesor Sead Turčalo i ja zajedno analizirali identične trendove na zapadnom Balkanu u oblasti odbrane i sigurnosti, što je nedavno objavljeno u Sarajevo Social Science Review u izdanju Fakulteta političkih nauka UNSA.

Obje studije vrlo jasno ukazuju da stepen vanjskopolitičke i odbrambeno-sigurnosne usklađenosti sa EU i otpornosti prema utjecaju neeuropskih aktera, uopće ne ovisi o formalnoj približenosti članstvu tj. integracijskoj fazi u kojoj se zemlja nalazi , već, u znatno većoj mjeri – prethodno ostvarenom članstvu u NATO-u.

Obzirom da do neusklađenosti, u najvećem broju slučajeva dolazi zbog neslaganja s odlukama, deklaracijama i sankcijama EU vezanim za Rusiju, iako su u manjoj mjeri prisutni i neki drugi akteri, jasno je zašto je NATO-članstvo značajan faktor otpornosti.

Veoma sam svjesna razlika između ove dvije organizacije, u mandatu, članstvu, ciljevima i načinima djelovanja, no rezultati oba istraživanja, ukazuju na značajnu organsku povezanost ovih procesa.

Evropska komisija koju vodi Ursula von der Leyen startala je s idejom da to bude „geopolitička Komisija“, no da bi u tome uspjeli, čak i na zapadnom Balkanu, interakcija EU i NATO-a mora biti naglašenija, čak i u procesu proširenja EU, pa i samom sadržaju obaveza.

I NATO i Rusija sigurno da imaju promotore svojih politika u BiH. Kakav je omjer tih snaga  i kakav razvoj događaja možemo očekivati na tom polju?

- Pitanje o omjeru proruskih snaga je razložno, no na njega nema jednoznačnog odgovora – jer ovisi o tome šta tačno posmatramo – entitetsku podjelu, opredjeljenje građana ili etničko opredjeljenje.

Potom, možemo govoriti i o različitim nivoima vlasti, konkretnim unutrašnjim i vanjskopolitičkim pitanjima, pa i personalnim odnosima, što sve čini dio vrlo složene slagalice i odnos snaga se razlikuje u svakom od ovih, pa i nekim drugim segmentima.

Vrlo je važno razumjeti da je „opredjeljenost“ domaćih političkih aktera fluidna kategorija i da se oni vode oportunizmom. Svi smo vidjeli kako je kratak put od američkog miljenika do gorljivog šefa Putinovog fan-kluba na zapadnom Balkanu.

I, nekako je logično i razumljivo da, ako ste već na crnoj listi i pod sankcijama jedne strane, utjehu i podršku tražite na drugoj strani.

Ili, čak, ako ste u opasnosti da se u takvoj poziciji nađete.

Mislim da je i Rusija svjesna koliko su takvi promotori i saradnici pouzdani i da strategiju širenja utjecaja ne gradi dugoročno na ličnostima ili strankama, koliko na kampanji sijanja sumnje i povjerenja u neke političke ideje i projekte koji bi mogli doprinijeti većoj stabilnosti i otpornosti BiH.