Lideri EU i NATO-a trebali bi staviti do znanja svoje crvene linije kako bi osigurali sigurnost Bosne i Hercegovine suočeni s podrškom Viktora Orbana srpskom secesionizmu.
Piše: Adnan Ćerimagić
Milorad Dodik, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Rs (većinski srpski region), sastao se 21. februara 2024. s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Na sastanku se požalio na sankcije SAD i Velike Britanije protiv njega i njegovih saradnika. Dodik je također obećao da će spriječiti članstvo svoje zemlje u NATO-u i pohvalio se svojim "odličnim odnosima sa [predsjednikom Srbije Aleksandrom] Vučićem i [mađarskim premijerom Viktorom] Orbanom".
Tri vrhunska političara – Orban, Vučić i Dodik – izgradili su bratstvo u trouglu između Budimpešte, Beograda i Banje Luke. Oni dijele slične svjetonazore, autoritarne tendencije i uporedive političke puteve. Njihove pozicije su prilično usklađene: od Rusije i Kine do nade u povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću.
Ovo bratstvo je, objasnio je Dodik Putinu, olakšalo odnos sa EU.
Zaista, Mađarska je najglasniji protivnik uvođenja pojedinačnih sankcija EU protiv Dodika i bilo kakvih restriktivnih mjera protiv Srbije. Orbanov čovjek u Briselu, Oliver Varhelyi, komesar je EU od 2019. On ima značajan utjecaj na isplatu sredstava EU. Kao da to nije dovoljno, početkom ove godine Mađarska je preuzela komandu nad misijom EUFOR Althea, mirovnim snagama u Bosni i Hercegovini od 1.600 pripadnika predvođenih Evropskom unijom.
Za Orbana, ovo bratstvo pokazuje da je on lider sposoban da izveze svoj model upravljanja. Tu je, naravno, i neki ekonomski interes uključen. Ali za Vučića i Dodika, Orban je njihov ključni saveznik i remetilac unutar dva transatlantska saveza: EU i NATO. Orban je i njihov zaštitnik i promotor, neko ko jača njihov položaj kod kuće i daje njihovim riječima i djelima pečat odobravanja.
Uzmite ovogodišnju proslavu "dana Rs".
Grupa etničkih Srba napustila je 9. januara 1992. prvi demokratski izabrani parlament Bosne i Hercegovine i odlučila da proglasi Republiku Srpsku – svoju tvorevinu. Njihov primarni cilj bio je stvaranje monoetničke teritorije na kojoj bi Srbi bili dominantna većina. Njihov dugoročni cilj je bio da se potom ujedine sa susjednom Srbijom. Da bi se to postiglo, multietničko tkivo zemlje je moralo biti uništeno. Uslijedio je najbrutalniji sukob u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata. To je kulminiralo genocidom u Srebrenici, ostavivši oko 100.000 mrtvih, 2,2 miliona raseljenih i desetine hiljada silovanih.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je od 2015. godine u više navrata proglašavao obilježavanje ovog dana neustavnim. Najviši sud u zemlji presudio je da ovo diskriminira nesrbe koji žive u tom regionu. Dok je Rs po ustavu zadržala naziv – Republika srpska, više nije samo to.
Jedan od ključnih ciljeva postavljenih u Dejtonskom mirovnom sporazumu iz 1995. koji su potpisale sve zaraćene strane bio je vraćanje multietničkog karaktera zemlje. To je zahtijevalo veliki povratak raseljenih lica i njihove imovine, progon ratnih zločinaca, kao i osiguranje da ustavne i zakonske odredbe osiguravaju jednaka prava za sve etničke grupe i ostale na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Uz značajne međunarodne vojne, finansijske i diplomatske napore, od tada je mnogo toga postignuto. Gotovo 20% stanovništva u Rs su nesrbi. Četiri od šest najvažnijih pozicija u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti u regionu moraju zauzimati nesrbi, kao i polovina svih ministarstava u toj regionalnoj vladi. Također, promjena ustava Rs je nemoguća bez podrške nesrba koji se nalaze u gornjem domu regionalnog parlamenta.
Od prvog mandata Milorada Dodika na mjestu premijera Rs 1998. godine, on je bio arhipragmatičar, uvijek prilagođavajući svoju retoriku i djelovanje okolnostima. Podržao je povratak raseljenih lica i obnovu džamija kada je to izgledalo neizbježno. Podržao je sveobuhvatne ustavne reforme kada su ih SAD pogurale 2006. On je također jednom bio za članstvo zemlje u NATO-u.
Ali kad god je izgledalo politički više obećavajuće prihvatiti nacionalističke ciljeve – negiranje genocida u Srebrenici, osporavanje državnih institucija – on je to činio.
Dodik je od 2015. godine kontinuirano prkosio odluci Ustavnog suda o proslavi 9. januara. 2016. godine organizirao je nezakonit referendum tražeći od građana da podrže njegovo odbacivanje presuda suda. Bio je potreban koordiniran diplomatski napor saveznika iz EU i NATO-a da ubijede rukovodstvo susjedne Srbije da javno izjavi da "ne podržava referendum". Bio je dio čvrste pozicije Zapada da stane iza Ustavnog suda i njegovih odluka, ma koliko to pitanje nekim strancima izgledalo trivijalno ili bizarno.
9. januar se od tada pretvorio u paradu nacionalističkih proslava i secesionističke retorike, koju u potpunosti podržava Rusija. Anatolij Bibilov, tada predsjednik samoproglašene Republike Južne Osetije, koju je podržavala Rusija, prisustvovao je proslavi 9. januara 2018. On je sa Miloradom Dodikom potpisao sporazum o saradnji i citiran je rekao da su "naše dvije republike kao blizanci sa identičnim strateškim partnerstvom sa Rusijom". Od 2019. članovi Noćnih vukova, najvećeg ruskog moto kluba i ekstremno desničarske grupe koja podržava Kremlj, postali su redovna karakteristika parada. Putin je 2023. godine odlikovan najvišim ordenom Rs i defilovane su zastave samoproglašene Donjecke Republike.
I 2024. godine, kao i svih godina ranije, u centru dana bio je Milorad Dodik. Pored njega je stajao ruski ambasador u Bosni i Hercegovini. Ali ono što je bilo drugačije je regionalni i širi evropski kontekst.
Srbija je poslala veliku delegaciju koju je predvodio ministar odbrane i lider Vučićeve Srpske napredne stranke. U njegovoj pratnji bio je načelnik Generalštaba i nekoliko ministara. Vučić, koji nije bio u Banjoj Luci, u čestitki je napisao uobičajeno i važno uvjeravanje da priznaje Bosnu i Hercegovinu u sadašnjim granicama. Ali on je tada sumorno upozorio da će Srbija i Rs uskoro zajednički dočekati teška vremena.
Srpski lideri se klade na povlačenje SAD-a i na podijeljenu i nesrećnu EU i NATO – i vide da od Ukrajine do Nagorno-Karabaha vojna sila, a ne diplomatija, mijenja stvarnost.
Jedan od Vučićevih ministara prisutnih u Banjoj Luci nagrađen je dugim i toplim aplauzom nakon što je rekao da "Rs treba postojati kao država". Aleksandar Vulin, nedavno smijenjeni direktor srbijanske obavještajne agencije i Vučićev bivši ministar odbrane i unutrašnjih poslova, jasno je stavio do znanja da je prije nekoliko godina integritet Rs stavljen na prioritet broj jedan u vojnoj doktrini Srbije. Vulin je rekao i da "ova generacija srpskih političara treba da radi na tome da ne postoji granica" između teritorija sa većinskim srpskim stanovništvom.
Ono što je takođe bilo drugačije ove godine je to što je Orban dobio isti orden Rs koji je Putin dobio godinu ranije. Orban ga je sa zahvalnošću prihvatio i očekuje se da će ga lično primiti kasnije ovog mjeseca u Banjoj Luci. Kao šef vlade EU i NATO-a, Orbanovo prihvatanje Dodikovog narativnog i antiustavnog ponašanja daje Dodiku dodatni kredibilitet i politički kapital.
Ovo je opasan razvoj događaja jer Dodik i njegovi najbliži saradnici mogu samo uvjeriti institucije u Rs u moguću secesiju ako ima jasno vidljivu podršku spolja. Zato EU i NATO sada moraju Budimpešti i Beogradu pokazati crvene linije. Mađarska je u ovom aranžmanu još važnija jer može iskoristiti svoj veto da zaštiti i Rs i Srbiju od zapadnih sankcija i intervencija.
Dodik je u svojim nedavnim intervjuima opširno govorio o potrebi da Srbi iskoriste potencijalni povratak Trumpa u Bijelu kuću da poguraju ka ujedinjenju Srbije i teritorija sa srpskom većinom, od sjevera Kosova do Rs. Prema njegovim riječima, Amerikanci su 'ranjena zvijer. Napustili su Afganistan, slomljeni su u Siriji. Oni su okupili Zapad protiv Rusije u Ukrajini, ali to ne ide kako su zamišljali. Moramo shvatiti da je ovo ključni trenutak'.
Paralelno, srpski lideri u Beogradu se ponovo naoružavaju. Od dolaska Vučića na vlast 2012. godine, vojni budžet Srbije se skoro utrostručio, sa 500 miliona eura u 2013. na 1,4 milijarde eura u 2023. To ga čini većim od svih ostalih pet zemalja zapadnog Balkana zajedno. Srbija je samo 2023. godine potrošila 600 miliona evra na novo naoružanje i opremu, a izvoz vojne industrije vrijedan je više od 1,5 milijardi eura.
Srpski lideri su se kladili na povlačenje SAD i na podijeljenu i nesretnu EU i NATO. I vide da od Ukrajine do Nagorno-Karabaha vojna sila, a ne diplomatija, mijenja stvarnost.
Dana 24. septembra 2023. na sjever Kosova, srpske paravojne formacije su se vratile – koristeći silu. Hvaljeni su kao heroji u Srbiji i Rs, uz glasnu podršku Rusije. U danima koji su uslijedili, američka vlada je upozorila da je otkrila "bez presedana postrojavanje napredne srpske artiljerije, tenkova i mehanizovanih pješadijskih jedinica duž granice sa Kosovom".
Od tada su se srpske oružane snage djelimično povukle. Ali kao što je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg upozorio 26. januara 2024.: situacija "ostaje nestabilna". Ovo je sve opasnija spirala eskalacije.
