Dočekujući trupe NATO-a u BiH

Piše Hamza Višća




U zemlji u kojoj hibridni rat traje već godinama, frka oko toga dolazi li NATO sa trupama u Bosnu i Hercegovinu ili ne, nije ništa novo, kao ni "krvavi" obračuni onih koji su za i onih koji su protiv. Nažalost u toj jalovoj diskusiji učestvuju ministri, državni i entitetski zvaničnici, partijski lideri, protagonisti iz sjene, pa i običan puk, da o trolovima i botovima ne govorim. Okršaj poprima obrise buke, u kojoj je teško razabrati šta je prava informacija.

Spremnost NATO-a da rasporedi trupe svojih članica je neupitna, ma kolike one bile. To se može desiti samo na osnovu zahtjeva komandanta EU operacije Altea u Bosni i Hercegovini, koji bi se za to mogao pozvati na Berlin Plus sporazum EU i NATO. Odluka se donosi u Briselu, na osnovu procjena nadležnih organa EU o stanju sigurnosti u BiH. Brisel je na svu sreću, prepoznao da uticaj Rusije na zapadnom Balkanu, a posebno u i oko BiH, postaje maligna prijetnja sigurnosti Evropske Unije, i da valja reagovati. U tom smislu, prema zvaničnim informacijama narednih dana će u BiH doći, u okviru obuke rezerve EUFOR-a, jedinice čija snaga odgovara snazi jednog bataljona. Odluku o tome je donio komandant operacije Altea, na osnovu raspoloživih informacija (iz otvorenih i obavještajnih izvora) i potreba da se tzv. Snage iza horizonta, upoznaju sa terenom i eventualnim zadacima. Dakle, budimo realni, ne čine to na osnovu bilo kojeg zahtjeva izvan lanca komandovanja trupama EUFOR-a.

To što se jedna takva odluka poklapa za opetovanim željama i zahtjevima jednih, a suprotna željama drugih, nije krivica EU, naprotiv. EU, SAD i NATO u posljedna dva mjeseca povlače poteze koji idu u prilog opstanku BiH. Iz geopolitičkih razloga EU je otvorila vrata za pregovore BiH, iz istih razloga Parlamentarna skupština NATO-a je podebljala vlastito opredjeljenje da BiH, Ukrajina i Gruzija dobiju status "kandidata" za punopravno članstvo u Alijansi. U trenutno važećim dokumentima Sjeverno-atlanskog saveza nije poznat status "kandidata", tako da bi se ovo moglo smatrati porukom Rusiji, šta NATO smatra svojim dvorištem. Na kraju krajeva, mi smo u Akcionom planu za članstvo već 5 godina, dakle kandidat smo i de facto i de jure, pa nam ovo glasno razmišljanje parlamentaraca NATO-a, dođe kao ljubazni podsjetnik da trebamo ozbiljnije raditi na reformama, koje se od nas očekuju.

Moramo biti pošteni i priznati da ne stoje ni tvrdnje kako su organi države BiH učinili sve što je potrebno da dobijemo pozivnicu generalnog sekretara NATO-a i da je sada loptica u Briselu. Nije i neće zadugo biti, sve dok Programi reformi sudstva, javne uprave, te u oblasti sigurnosti, odbrane i resursa ne budu u operativnoj fazi realizacije.

S druge strane, secesionistička politika, pa makar bila umotana u priču o mirnom razlazu je u najmanju ruku štetna, a objektivno antiustavna i protivzakonita rabota. Politički subjekti kada dođu na vlast, umjesto da shvate da im predstoji rad u skladu sa Ustavom i zakonima, nažalost državu doživljavaju kao plijen, pa eto sad kad su tu bit će po njihovom.

Zakon o odbrani BiH je jasan, usvojen od oba doma parlamenta BiH i propisuje obavezu svih organa vlasti da učine sve iz njihove nadležnosti da BiH ispuni uslove za ulazak u NATO. Stvarni manjak ove zakonske odredbe je što je ne prati i adekvatne mjere sankcionisanja nečinjenja ništa u pravcu njenog ispunjavanja, a pogotovo u slučaju otvorenog zalaganja protiv Zakona.

Opstrukcija koja se vrši po tom pitanju od strane nosilaca separatizma, nije isključivo u domenu politike, i bojim se da je diktirana iz nekih drugih centara političke moći, a ozbiljno šteti stanju borbene gotovosti OS BiH i sigurnosnog sektora u cjelini. Negiranje Ustavnog suda i visokog predstavnika, kao i Zakona o odbrani BiH i istovremeno zalaganje za Dejtonski sporazum i demokratiju je u najmanju ruku licemjerno.

Jalove diskusije na društvenim mrežama ne pomažu smirenoj procjeni realnih potreba i mogućnosti dogovora.

"Dijalog" treba izmjestiti iz medija i društvenih mreža u institucije BiH, i osloboditi ga ovih navodnika.

Iz iskustva reforme odbrane znam da je to mukotrpan i bolan posao, ali samo tako možemo doći do kvalitetne političke volje za prosperitetom BiH, njenih građana i naroda. Eventualno ozbiljnije angažovanje međunarodne zajednice, bi moralo ići u tom pravcu, kako bi nadoknadila posljedice  svog zanemarivanja ove regije u cjelini, a posebno BiH u posljednjih 25 godina.

Za očekivati je da spustite loptu, glavomet u medijima vam i nije baš jača strana, ili barem nije korisna onima koji su vas birali. Dajte priliku da sposobni, iskreni i oni koji to zaista žele, provedu kvalitetne promjene. I vi možete u tome učestvovati, to vam je dužnost, obzirom na funkciju koju imate u ovoj državi, Bosni i Hercegovini, čiji vas građani skupo plaćaju. I pazite da ne ostanete bez žiro-računa.