Za ubistvo oko 700 zarobljenih na Bijelom potoku Tužilaštvo BiH još uvijek nije podiglo niti jednu optužnicu. Također, nema optužnice za masovne zločine u Grbavcima, Drinjači, Skočiću, logore u Čelopeku, Alhosu, Liplju itd, itd. Tek je prošle godine podignuta optužnica za ubistvo 47 civila sela Jusići.
Piše: Almasa Hadžić
Danas se navršava 29 godina od dana
napada na Zvornik u kome su započela masovna ubistva, hapšenja, odvođenja u
logore, silovanja bošnjačkog stanovništva u ovoj podrinjskoj općini.
Samo u mjesecu aprilu, maju i junu
na području ove općine ubijeno je više od 1.570 civila, dok je nekoliko stotina njih odvedeno
u logore, silovano i mučeno.
Hapšenje i ubijanje zvorničkih
Bošnjaka započelo je 8. aprila uvečer, da bi se nastavilo 9. aprila ujutro, kada
su grupe maskiranih pripadnika paravojnih jedinica i općinske teritorijalne
odbrane, predvođene pripadnicima lokalne policije, počele upadati u bošnjačke kuće, gdje su na kućnom pragu
ubijali one koje bi u njima zatekli.
„Osvanuo je 9. april. Nismo spavali
cijelu noć. U podrumu naše kuće, koja je nekih 150 metara od zgrade MUP-a u
Zvorniku, skupilo se dvadesetak naših komšija i prijatelja.
Čuju se pucnji po gradu. Negdje oko
11,30 čujemo lupanje na vratima. Otvorismo vrata kad u avliji grupa ljudi s
crnim fantomkama na glavi, naoružani.
Jedan u ruci drži spisak i pita „je
li ovdje živi Izet Sabirović“. Izet veli „jeste, izvolite, ja sam Izet“. Istog
trenutka, bez riječi, ovaj poteže kalašnjikov i sasu rafal.
Izet pada ispred mojih i kćerkinih
nogu. Odoše. Među njima, iako je bio maskiran, kćerka je prepoznala našeg prvog
komšiju kojeg smo zvali Bato“ prisjetila
se svojevremeno ubistva poznatog
zvorničkog veterinara Izeta Sabirovića njegova supruga Šefika, profesorica u Ekonomskoj
školi u Zvorniku.
Ubice su, planirano, najprije,
ubijale poznate zvorničke intelektualce, s očitom namjerom da pokažu snagu
ubijanja.
Isti dan, kada je ubijen veterinar
Sabirović, ubijena su još 52 visokoobrazovana Zvorničanina, među kojima profesor matematike
Fehim Kujundžić, zatim novinar Kjašif Smajlović, ekonomista Asim Hudović i
njegov otac Taib, ali i zvornička matičarka
Nada Ostojić koja je u svojoj kući pokušala zaštititi jedan broj svojih
komšija.
Aprilski horor u Zvorniku odnio je na
stotine života nedužnih ljudi.
Mučenja u logorima, posebno u
logoru Čelopek, pamte se kao najzvjerskija iživljavanja nad zarobljenicima, na
kojima bi im pozavidio i sam Hitler.
„Ulazimo u salu Doma kulture u
Čelopeku, a na zidovima ispisana imena rezervista iz Srbije koji su tu bili
prije nas.
Četiri dana smo tu proveli bez
hrane i vode, ali nas niko u ta četiri dana nije maltretirao fizički. Peti dan
su nam donijeli malo kuhanja i hljeba.
Vršimo nuždu u neke kante.
A onda, sjećam se, bilo je uoči
Kurban bajrama, dolazi zloglasni Repić. Kaže ako ne budemo sarađivali sa njim,
plivat ćemo svi niz Drinu. I ode.
Sutra dan, opet dolazi Repić sa još
četiri čovjeka, nosi malokalibarsku pušku, noževe.
Počinje horor.
Naređuje da se odvoje u grupe očevi
i sinovi, da se odvoje braća, rođaci, da svi izađu na binu Doma i da se skinu
goli.
Tjera sina da siluje oca, oca da
siluje sina, da jedan drugome stavljaju polni organ u usta.
K'o sad da gledam, izvodi Šabana
mesara i naređuje mladiću, da mu ne spominjem ime, da zubima odgrize Šabanov
polni organ.
Morao je.
Šaban jauče, pada. Repić mu
naređuje da ustane i onda uzima malokalibarsku pušku i puca u njega.
Kad je ponovo pao, Repić ga onako
krvavog svlači s bine među nas, a onda ga nožem ubada direktno u srce.
Šaban krklja, umire, ali, valjda,
snažan čovjek, dohvaća taj nož i vadi iz svog srca.
Repić se ponovo vraća i drugi nož
mu zabada u usta. Taj dan, koliko se sjećam, na sličan način ubijeno je 11
ljudi“, prisjetio se je jedne prilike Nermin Dogić iz Diviča kod Zvornika,
zarobljenik logora Čelopek.
Bajraktari zločina u Zvorniku bili
su pripadnici specijalne jedinice koju je formirala Služba državne bezbjednosti
Srbije, od kojih su neki mnogo prije 8. aprila ušli u grad i bili razmješteni u kućama pojedinih
srpskih domaćina, dok je jedan broj njih boravio u hotelu „Jezero“ u Malom
Zvorniku.
Na sam dan napada na Zvornik, 8
aprila, u ranim jutarnjim satima, na jednoj od barikada u gradu, pripadnici
rezervnog sastava policije zarobili su Milorada Ulemeka Legiju, braću Vučković
i Zvezdana Jovanovića.
Navodno, krenuli su bili u Mali
Zvornik, ali, po njihovom kazivanju „zalutali u Zvornik“.
Isti dan, uz prijetnju Majora
Pavlovića da će, ako ne puste ovu četvoricu, pobiti hiljade muslimana, oni su
prevezeni nazad u Srbiju, da bi se iste noći vratili u Zvornik i u naselju Hrid
pobili oko 20 ljudi.
Ubistva, zatvaranja u logore i
progoni u Zvorniku, trajali su sve dok i posljednji Bošnjak nije nestao sa
područja ove općine.
Jedan od posljednjih najmasovnijih zločina
dogodit će se 1. juna 1992. godine, kada je na Bijelom potoku uhapšeno oko 700
muškaraca okolnih sela, odvedeno u Karakaj, a potom strijeljano na nekoliko
lokacija.
Posmrtni ostaci jednog broja njih pronađeni
su u masovnoj grobnici Crni vrh, dok se traga za tijelima još 245 odvedenih tog
1. juna.
Inače, od više od 2.000
ubijenih zvorničkih civila u periodu od
1992. do 1995. godine traga se za posmrtnim ostacima još 400 njih.
Da su u zločinima počinjenim na
zvorničkoj općini učestvovale regularne policijske i vojne snage Srbije,
najbolje svjedoči jedna od prvih masovnih grobnica otkopanih na području
Zvornika u kojoj je pronađeno 274 tijela.
Sva tijela bila su upakovana u specijalne JNA vreće, a njihovu
obdukciju vršio je čuveni patolog sa VMA
Zoran Stanković.
Za ubistvo oko 700 zarobljenih na
Bijelom potoku Tužilaštvo BiH još uvijek nije podiglo niti jednu
optužnicu. Također, nema optužnice za masovne
zločine u Grbavcima, Drinjači, Skočiću, logore u Čelopeku, Alhosu, Liplju itd,
itd. Tek je prošle godine podignuta optužnica
za ubistvo 47 civila sela Jusići.
„Tužilaštvo je, stječe se utisak,
čekalo da počinitelji i naredbodavci zločina na području Zvornika pomru ili da
se isele u Srbiju.
Umro je i Marinko Vasilić koji je u
vrijeme najvećih ubistava civila u Zvorniku bio na čelu MUP-a i bio glavni
oslonac Miloradu Ulemeku Legiji i njegovim zločincima.
Stotine izjava preživjelih logoraša
su date nekakvim istražiteljima iz Sarajeva, ali optužnica nema“, kaže za naš
portal Hakija Smajlović iz Udruženja nestalih Zvorničana.
Kako je poznato Dušan Vučković
Repić umro je u pritvoru Centralnog zatvora u Beogradu pod optužbom za ratne
zločine počinjene u Zvorniku. Njegov brat Vojin, osuđen je na 10 godina zatvora,
također za zločine počinjene u Zvorniku.
Milorad Ulemek Legija, osuđen je na
40 godina zatvora za ubistvo Zorana Đinđića i Ivana Stambolića, dok je Zvezdan
Jovanović, također, osuđen je na 40 godina zatvora za ubistvo Zorana Đinđića.
Branko Popović, poznat kao Major
Pavlović, osuđen je na 15 godina zatvora za zločine u Zvorniku, dok je ratni
načelnik Zvornika i predsjednik SDS-a Brano Grujić osuđen na 6 godina zatvora.
Svima se, inače, sudilo u Okružnom
sudu u Beogradu.
