Navršava se 29 godina od kako su srpske snage u Bosni i Hercegovini 11. jula 1995. godine zauzele gradić Srebrenicu na istoku države, da bi u narednih osam dana pobile više od osam hiljada nenaoružanih Bošnjaka.
Za stotinama osoba koje se formalno vode kao nestale i dalje se traga.
Žrtve su pronađene u ukupno 77 masovnih grobnica od kojih su neke sekundarne ili tercijalne. To znači da su posmrtni ostaci žrtava, s ciljem prikrivanja zločina, premiještani iz masovnih grobnica sa mjesta na kojima su žrtve pobijene na druge, a nekada iz drugih i na treće lokacije. Bilo je slučajeva da su posmrtni ostaci iste osobe pronalaženi na dvije ili tri lokacije. Takođe postoje slučajevi u kojima nije moguće utvrditi identitet žrtve jer nije preostao ni jedan preživjeli član porodice s čijim bi DNK mogao biti upoređen DNK žrtava.
Foto: Al Jazeera
Za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. do sada je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i njegovim nasljednikom Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS), te pred sudovima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, osuđeno 48 optuženika na više od 700 godina zatvora uz pet izrečenih kazni doživotne robije.
Najviše presuda za zločine počinjene u Srebrenici izrekao je Sud BiH – osuđeno je 26 osoba. Haški tribunal je osudio 15 bivših pripadnika vojske i policije današnje Rs, u Srbiji je osuđeno pet osoba, a u Hrvatskoj dvojica bivših pripadnika jedinice „Škorpioni“.
Među onima koje je osudio Haški tribunal su najviši civilni i vojni dužnosnici ratnih srpskih vlasti u BiH.
Prve karakterizacije zločina kao genocida
Da je riječ o genocidu dokazano je pred Haškim tribunalom koji je djelovanje srpskih vlasti i vojnih i policijskih snaga u području Srebrenice 1995. označio kao genocid. Prva presuda Haškog tribunala, koja je zločin u Srebrenici okarakterisala kao genocid izrečena je generalu srpskih snaga u BiH Radislavu Krstiću 2001. godine. Osuđen je na 35 godina zatvora zbog pomaganja i učestvovanja u genocidu.
Što se političke strane tiče – stav da je riječ o genocidu je od relevantnih institucija prvi zauzeo Evropski parlament Rezolucijom donijetom 15. januara 2009. kojom su sve države EU i zapadnog Balkana pozvane da 11. jul proglase danom sjećanja na genocid počinjen u Srebrenici. Rezolucija je usvojena apsolutnom većinom glasova (556 za, devet protiv i 22 uzdržana). Inicijatori donošenja Rezolucije bili su potpredsjednica Evropskog parlamenta Diana Wallis, liberalna demokratkinja iz UK i Jelko Kacin, poslanik iz Slovenije.
Suočavanje sa zločinima i promjena stava
Crna Gora, koja je devedesete provela u zajednici sa Srbijom, najčešće je u to vrijeme ćutala na „teške teme“. O Dubrovniku, Srebrenici i sl. govorili su građanska i crnogorska opozicija i slobodni mediji i pojedine ličnosti. Zvanična politika suočavanja sa zločinima je djelimično promijenjena početkom dvijehiljaditih, a pogotovo u doba uoči referenduma, da bi nakon obnove nezavisnosti 2006. Crna Gora i zvaničnim stavovima bila na „pravoj strani istorije“.
Miodrag Vlahović, novembra 2004. u Srebrenici
Prvi crnogorski zvaničnik koji se u Srebrenici poklonio žrtvama bio je ministar vanjskih poslova Miodrag Vlahović.
„Večeras smo se poklonili nevinim žrtvama Srebrenice, Srebrenice koja predstavlja simbol bespotrebne ljudske patnje i zločina koji pritiska sve generacije koje žive na ovim prostorima. … Mi živimo u vremenu u kojem još uvijek nažalost, na našu veliku žalost i ponekad i sramotu, postoje ljudi koji još uvijek žele da ovaj zločin, ovaj magnum crimen kakav je bio u Srebrenici, i druge zločine širom Bosne i Hercegovine i prostora na kojima su se dešavala ratna zbivanja da zaborave, da prekriju, da izazovu konfuziju, da izazovu zabunu, da spriječe da individualizujemo krivce i da slobodno i jasno kažemo da ti koji su to učinili nijesu prijatelji svog naroda nego njegovi najveći i definitivni neprijatelji“, kazao je ministar Vlahović novinarima nakon posjete upriličene 8. novembra 2004. godine, samo godinu i po nakon otvaranja Memorijalnog centra u Potočarima.
