Crna Gora još nije postala entitet Rs na moru, ali se itekako trudi da to postane.
Piše: Damir Rastoder
Jedan dio javnosti u Crnoj Gori ostao je konsteniran izjavom mladog gradonačelnika Nikšića i već starog četnika Marka Kovačevića tokom obiljezavanja 166 godina od bitke na Grahovcu. A čovjek ništa novo nije rekao što već nismo znali:
"Mi smo strpljivi, čekamo, otvorenog srca uz pitanje jesmo li braća. Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da ličimo na Turke, onda ćemo Boga mi, u budućnosti, prema njima postupati kao i prema Turcima".
Umjesto što se išaretimo i čudimo ovakvim ekspadama, trebamo biti zahvalni napaljenom gradonačelniku što je rekao javno ono što misli i što smo već jednom imali prilike da čujemo.
Nije li Mladić po ulasku u Srebrenicu i pred počinjeni genocid izgovorio nešto slično: "Došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima".
Na prvi pogled ova komparacija djeluje pretjeranom i neuvjerljivom.
Posebno što su kontekst, političke prilike i situacija na terenu potpuno drugačiji.
I što je proteklo 29 godina od tog perioda.
E upravo ta činjenica i najviše zabrinjava.
Pored tolikog protoka vremena "Turci"ostaju kao najpoželjniji arhineprijatelj kojim se mobilizira vlastita (svesrpska) javnost i proizvodi dodatna mržnja.
Kovačević bi samo da nastavi tamo gdje je Mladić stao. Da dovrši posao. Istrijebiti sve sto je ostalo od "Turaka".
A da nije ovo izoliran incident gradonačelnika drugog najvećeg grada u Crnoj Gori, svjedoči i proslava Pravoslavne Nove godine (2023.) u Nikšiću.
Tada je nas junak pokazao da nema samo govorničke već i pjevačke "vještine".
Sav zajapuren u obrazima, egzaltiran u glavi i sa tri podignuta tri prsta urlao je sa bine: "leleču Turci, kukaju bule".
Opet ti prokleti Turci.
Kada je na ove blasfemije reagirao crnogorski reis Rifat Fejzić, nesretni Kovačević je odmah krenuo sa kontaoptužbama, spočitavajući Fejziću da se nije oglasio "kada su fudbaleri iz Nikšića napadnuti u Rožajama".
Klasična, oprobana, četnička matrica.
Kada ih uhvatite u kriminalu i zločinima, oni uvijek imaju isti odgovor: "ali tvoja majka je kurva".
Tako Kovačević, ni dan danas, neće priznati da je prilikom intoniranja crnogorske himne pokazivao srednji prst držeći se za ono što on, kao muškarac, nema.
Sa pogledom neopterećenim inteligencijom, objašnjavao je da je "samo namještao pantalone".
Mogli bi još nabrajati bisere novokomponiranog četnika.
Ovo je najmanje priča o njemu.
Ali jeste o povampirenom četništvu i radikalizmu.
Marko Kovačević je i potpredsjednik Nove srpske demokratije (NSD), najjače stranke koja okuplja Srbe u Crnoj Gori. Za njega je lider Stranke, četnički vojvoda i predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić rekao da je najperspektivniji mladi političar u zemlji.
Jadna li si Crna Goro ako je Marko Kovačević najbolje što imaš.
Što je najgore, on je prije pravilo nego izuzetak.
Njegov partijski kolega, ideološki istomišljenik i gradonačelnik Pljevalja, Dario Vraneš ne obilježava Dan nezavisnosti države u kojoj živi, ali zato proslavlja Dan državnosti Srbije, tražeći od svih direktora općinskih javnih ustanova i preduzeća da na zgradama istaknu srpske trobojke.
"Došlo je vrijeme Njegoševske Crne Gore na koju će svi morati da se naviknu", zapjenio je Vranes.
I taj proces navikavanja, uz pomalo gunđanja je, nažalost, u toku.
To što govori Marko Kovačević i razni vranesi je dominantno mišljenje i raspoloženje crnogorskih Srba.
Crnom Gorom su od 2020. ovladale različite frakcija četnika, sa bradom i bez brade, sa znanjem engleskog i bez znanja stranih jezika, sa manirima ili bez manira, oni koji se hvale da su četnici i oni koji se prave da nisu, oni koji su sa Mandićem i Kneževićem, kao i oni koji su sa Spajićem i Milatovićem, ili pak sa Bečićem ili Jokovićem.
Čist narcizam malih razlika.
Crna Gora još nije postala entitet Rs na moru, ali se itekako trudi da to postane.
Oni koji teže tom cilju, usprkos unutrašnjim svađama, predano rade na realizaciji tog cilja, bez jasnog, konkretnog i artikuliranog otpora suverenističkih snaga.
Te snage uglavnom tihuju ili tvituju.
I čekaju da se četničke frakcije toliko međusobno konfrotiraju da im vlast sama padne u krilo.
A to će se desiti nekog limburga mjeseca.
Bez obzira što Crna Gora ima, vjerovatno, najgoru vlast u svojoj novijoj historiji. Pardon, samo je gora i štetniji bila Abazovićeva vlada, ruku na srce. Zdravko Krivokapić je djelovao kao Čerčil u odnosu na ove šiljokurane koji su došli poslije njega.
Na čelu Crne Gore danas je Jakov Milatović koga će prije pogoditi grom iz vedra neba nego što će on "pogoditi" neki padež.
A njen premijer Milojko Spajić na svako političko pitanje, umjesto mozga, koristi digitron.
Za to vrijeme veliki broj bivših funkcionera čami u zatvorima ili strepi da se i njima to dogodi.
Kada četnici dođu na vlast, oni je koriste u punom kapacitetu. I ne predaju je tako lako.
