"Za razliku od svih zemalja regiona, Ukrajine, Moldavije i Gruzije, naša zemlja je od EU dobila 17 uslova kako bi predala zahtjev za članstvo, i EU članice isti proslijedile Evropskoj komisiji na obradu. Od toga je 12 ispunjeno. Ali..."
Razgovarao: Sead Numanović
Analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI), Adi Ćerimagić, ove godine učestvovao je kao govornik na nekoliko panela i radionica tokom Evropskog foruma Alpbach u Austriji. Forum je poznat kao mlađa verzija Davosa, a u našem regionu po tome što nudi priliku probranim mladim iz našeg regiona da zajedno sa vršnjacima iz Evrope i svijeta priosustvuju razgovorima političara, naučnika i privrednika. Ove godine je tako na Alpbachu bio veliki broj ministara, članova Evropskog parlamenta, ali i mislilaca kao što je Ivan Krastev.
U razgovoru za Politicki.ba Ćerimagić prenosi neke od svojih utisaka.
Potiče iz Gračanice, završio je pravni fakultet na Univerzitetu u Gracu i međunarodne odnose i diplomatiju EU na Evropskom koledžu u Brižu, Belgija. Radio je na Univerzitetu u Gracu, u Sekretarijatu vanjskopolitičkog odbora Evropskog parlamenta, Misiji BiH pri EU u Briselu i Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Već devet godina analitičar je u think tanku Inicijativa za evropsku stabilnosti (ESI) gdje od 2017. radi u Berlinu. Inače je i član savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta za mir iz Beča i Beogradskog centar za sigurnosnu politiku.
Što bi ste izdvojili kao fokus ovogodišnjeg Foruma?
- ‘Nova Evropa’ bio je naslov ovogodišnjeg foruma. Moj utisak je da je je većina učesnika tu novu Evropu shvatila kao onu koja nije stala na stranu Vladimira Putina. U fokusu razgovora je bilo pitanje kako ta Evropa može dočekati proljeće naredne godine sa što manje gubitaka i što većom stabilnosti.
U ovom trenutku niko se ne usuđuje prognozirati šta će biti sa Putinom, Rusijom i ratom u Ukrajini do marta naredne godine, ali su zato na Forumu mnogi govorili detaljno o mjerama koje su nužne i moguće da ostatak Evrope preživi uz što manje gubitaka.
O kakvim mjerama je riječ?
- Sa jedne strane onim koji znače podršku Ukrajini: politička, finansijska i u oružju. S druge strane, podrška privredi i građanima EU kako bi prošli što manje teško i što prihvatljivije i stabilnije kroz poskupljenja i moguće nestašice koje nisu rezultat isključivo rata u Ukrajini.
Ko će pomoći zapadnom Balkanu?
- S obzirom na vrlo lošu epizodu sa početka pandemije, kada je EU prvobitno zabranila izvoz zaštitne medicinske opreme u svijet i zemlje zapadnog Balkana, moj utisak je da postoji određeni interes da ne gledamo reprizu te epizode.
Međutim, odgovore na neka pitanja sama EU ne može dati. Naprimjer, šta ako neki u regionu odluče da u vrijeme krize i poskupljenja zarade koju paru više, te na leđima svojih korisnika, energiju, hranu ili nešto drugo prodaju u EU…
Šta uraditi da se to ne dogodi?
- Nisam siguran da je u potpunosti moguće jedan takav scenarij izbjeći, ali da bi takvi primjeri bili što manje pogubni za zemlje regiona, važno je da vlade i stručnjaci iz regiona što prije razmjene informacije i traže podršku. Ali i da se regionalno uvežu.
Taj razgovor je dosta neslavno započet u junu ove godine, tokom onog sastanka šefova vlada i država EU i regiona u Briselu, kada je jedna od tema bila i, naprimjer, sigurnost snabdjevanja hranom. Samo je jedna zemlja iz regiona na tom sastanku imala konkretne podatke i projekcije. Uskoro će biti organizirano još takvih sastanaka, koji će biti prilika da se o tome, uz bolje pripreme BiH i regiona, razgovara konkretnije.
Tokom Foruma učestvovali ste na zatvorenoj radionici o budućnosti zapadnog Balkana i EU, koja je okupila dvadesetak učesnika, među kojim su bili i neki od zvučnijih političara, diplomata i analitičara iz EU i regiona. Kakva je budućnost odnosa zapadnog Balkana i EU?
- Moj glavni utisak je da bi EU jako željela da se mi u regionu zadovoljimo malim i sporim koracima prema punopravnom članstvu u EU, i da budemo entuzijastični oko toga.
Ove godine smo već vidjeli nekoliko takvih koraka: otvaranje pregovora o članstvu sa Albanijom, poluotvaranje sa Sjevernom Makedonijom, dogovor između Prištine i Beograda o priznavanju putnih isprava i poziv zemalja članica EU Komisiji da podnese svoj izvještaj o kandidatskom statusu BiH.
Oni su svjesni da to nisu epohalni koraci, ali u isto vrijeme željeli bi da se razumije kako je to značajno u današnoj EU.
U tom proširenju kroz manje korake, EU bi bila itekako sretna da do proljeća naredne godine zadrži stabilnost regiona, dođe do liberalizacije viznog režima sa Kosovom, napretka u razgovorima Prištine i Beograda i konkretnih uslova za, a možda i, kandidatski status BiH. Razmišlja se naglas i o uslovima koji bi otvorili mogućnost započinjanja dugog procesa zatvaranja poglavlja sa Crnom Gorom, a možda i Srbijom, te stvarnog pokretanja pregovora sa Sjevernom Makedonijom.
Austrijska ministrica za EU tokom Foruma pozvala je na otvaranje jedinstvenog tržišta EU i kandidatski status BiH?
- Da, mislim da se radi o vrlo dobronamjernim i konkretnim idejama.
Nije tajna da je otvaranje jedinstvenog tržišta EU i njene četiri slobode, uz značajniju financijsu podršku regionu, ideja koju moj think tank, ESI, zagovara već nekoliko godina kao odgovor na činjenicu da veliki broj zemalja, uključujući Francusku i Njemačku, ne žele nove članice prije reforme načina odlučivanja u EU, kojoj se ne nazire ni početak a kamoli kraj, i potrebe regiona da što prije bude dio EU kako bi imao uslove da se razvija i ne zaostaje još više.
Pored Austrije naš prijedlog javno zagovara i nekoliko drugih vlada, uključujući Belgiju u EU, ali i Srbiju i Kosovo u regionu. Ta ideja dio je i nekoliko političkih izjava vlada regiona i EU, kao što je Deklaracija sa sastanka Brdo Brijuni procesa. Međutim, vrlo malo je urađeno da se ta ideja prenese u konkretne institucionalne korake. Nadam se da će snažnije zagovaranje iz Austrije dovesti do promjene.
Kada je u pitanju BiH dosta se govori o kandidatskom statusu. Kakve su Vaše procjene?
- Kandidatski status je samo jedan dio paketa o kojem se razgovora kada je BiH u pitanju.
Kao što znate, sa dolaskom Christiana Schmidta, korištenje bonskih ovlasti i OHR oživljeni su kao instrument međunarodne zajednice. S obzirom na nedavnu epizodu sa pokušajem nametanja izmjena Ustava FBiH i Izbornog zakona, dosta se razmišlja o tome da li i do koje mjere sam OHR može biti od koristi.
Moja procjena je da danas OHR više šteti BiH i zapadnoj politici u regionu, i da je potreban jedan ozbiljan razgovor o završetku njegovog mandata. Taj razgovor među zemljama koje imaju najveći uticaj na OHR, morao bi rezultirati ozbiljnim zaključkom o mjestu BiH i regiona u transatlantskim integracijama. Mislim da bi morao otvoriti i put konsolidaciji BiH i regiona, i njihovog evropskog i NATO puta.
U ovom trenutku, međutim, fokus nastojanja je na tome da se održi jedinstvo kvinte, i zato (još uvijek) nema nametanja izmjena Ustava FBiH i Izbornog zakona. Naravno, dosta energije se troši i na nastavak mandata EUFOR Althea misije. Dosta je opcija na stolu, i sve su još uvijek moguće.
A kandidatski status?
- Ako mene pitate, BiH je trebala dobiti kandidatski status u decembru 2010. godine, zajedno sa Crnom Gorom. Međutim, tadašnje Predsjedništvo BiH, za razliku od svih naših susjeda, nije imalo hrabrosti da odustane od slijepog slušanja EU zvaničnika, i uz Kosovo jedini tada nismo predali zahtjev.
EU je to shvatila kao slabost i od tada je u BiH provodila politiku uslovljavanja koju nije imala nijedna druga zemlja, uključujući Ukrajinu i Moldaviju.
Za razliku od svih zemalja regiona, Ukrajine, Moldavije i Gruzije, naša zemlja je od EU dobila 17 uslova kako bi predala zahtjev za članstvo, i EU članice isti proslijedile Evropskoj komisiji na obradu. Od toga je 12 ispunjeno. Ali, s obzirom da je ispunjavanje 12 od 17 uslova trajalo skoro sedam godina, i da se među pet neispunjenih nalaze uslovi kao što su Sejdić-Finci presuda, rezultat je opravdana isfrustriranost svih koji su na bilo kakav način učestvovali u procesu.
Bojim se da ukoliko pritisak i razumjevanje zemalja članica EU i iz BiH i regiona ne bude veći i konkretniji, do proljeća naredne godine u najboljem slučaju BiH može očekivati konkretnu listu uslova za kandidatski status.
