"Iako Vašington još nema imenovane ambasadore u regiji, i iako se često govori o povlačenju SAD-a iz regije, posljednji signali govore suprotno – SAD se diplomatski i ekonomski nije povukao. Naprotiv, očekuju se nove aktivnosti i neki glavni gradovi to dočekuju spremniji od drugih".
Razgovarao: Sead Numanović
Uoči i tokom jednodnevne posjete Zagrebu, njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul domaćina je nazvao “ključnim političkim partnerom” s kojim Njemačka ima odličnu saradnju i sve snažnije ekonomske, ljudske i vanjskopolitičke veze. Najzanimljivije za BiH i zapadni Balkan bilo je njegovo promovisanje Hrvatske kao zemlje koja je “uzor” i “neizostavni dio” oživljavanja politike proširenja EU. Wadephul je od Zagreba zatražio da preuzme “aktivniju i lidersku ulogu”, služeći kao “most EU prema regiji i mentor državama kandidatima.”
O politici nove njemačke vlade prema regiji, za Politicki.ba govori Adnan Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) iz Berlina.
Kako treba razumjeti poruke koje je ministar Wadephul poslao u Zagrebu?
- Onako kako su i izrečene – kao pružena ruka, priznanje, sugestija i molba Berlina Zagrebu.
Ovo više nije era Angele Merkel
Od kada Njemačka nastupa s molbom?
- Vrijeme kada je Berlin udarao ritam u EU odavno je prošlo. Nakon odlaska kancelarke Merkel, pozicija Njemačke je oslabljena. Kancelar Merz najavio je povratak Njemačke na evropsku i svjetsku scenu, ali početak mandata fokusiran je na Bliski istok i Ukrajinu, tj. odnose Njemačke sa strateškim partnerima, Izraelom i SAD-om. Za njemačke prilike, vlada je povukla neuobičajene i kontraintuitivne poteze – obećala kupovinu američkog naoružanja za Ukrajinu i zabranila izvoz oružja u Izrael.
Šta zapravo znači Wadephulova posjeta Zagrebu?
- Ona je nastavak niza sličnih sastanaka – s ministricama vanjskih poslova Slovenije i Austrije – koji su imali naglasak na proširenje EU i zapadni Balkan. Iz tih susreta provlače se tri motiva: svijest o izazovima u dijelu regije, posebno u BiH, na Kosovu i u Srbiji; upozorenje na negativan utjecaj trećih aktera, posebno Rusije; te isticanje potencijala za ubrzanje pristupanja Crne Gore i Albanije, kao i spremnost Berlina da pomogne Sjevernoj Makedoniji.
Može li se očekivati da Berlin pojača angažman u regiji?
- Zapadni Balkan nije među top prioritetima Berlina, ali nije ni zanemaren. Regijom će se očigledno baviti ministar Wadephul i njegov tim. Pitanje je, međutim, koliko će i oni sami imati vremena i šta će biti okosnica tog angažmana. U prva četiri mjeseca vidjeli smo nastavak dosadašnjih aktivnosti – pripreme Berlinskog procesa, podršku visokom predstavniku u BiH i reagovanje na krize – ali šta konkretno planiraju u budućnosti, još nije jasno.
Berlin očekuje pozitivan angažman Zagreba
Da li Berlin time otvara prostor Zagrebu da preuzme važniju ulogu u regiji?
- U Berlinu postoji poštovanje prema Hrvatskoj: članici EU, NATO-a, Eurozone i Schengena, koja je od početka uz Ukrajinu, i unutar EU institucija bez nestašnog ponašanja poput onog Mađarske. Također, svjesni su da je Zagreb duboko uključen u procese u regiji – od nedavno intenzivirane vojne saradnje s Albanijom i Kosovom, preko bilateralnog procesa koji bi Crnoj Gori trebao ubrzati ili usporiti pregovore o članstvu, do složenih odnosa sa Srbijom i, za Zagreb najvažnije, situacije u BiH.
Wadephulove poruke čitam kao javno priznanje te pozicije, ali i poziv Zagrebu da taj potencijal iskoristi pozitivno – da ne zapadne u poziciju jednog od aktera u regiji već izdigne na nivo mentora, medijatora i lidera u politici proširenja.
U Sarajevu se to može protumačiti kao podrška Zagrebu da uređuje odnose u BiH. Koliko je to namjera Berlina?
- Kada je riječ o unutrašnjem uređenju BiH, Berlin nema posebnu viziju izgleda BiH. Zadnjih nekoliko godina aktivnosti su bile usmjerene na zaštitu i očuvanje Dejtonskog sporazuma, tj. ustavnog i institucionalnog okvira uspostavljenog od 1995. do danas a koji je bio pod prilično jakim nasrtajima Banja Luke. Vrlo rijetko se govorilo o pozitivnim reformama, a kada jeste, fokus je bio na onome što bi BiH bilo potrebno da jednog dana, u dalekoj budućnosti, postane funkcionalan član EU i NATO-a, koji poštuje međunarodne i evropske standarde ljudskih prava.
Van BiH, percepcija Hrvatske i njenog odnosa prema BiH najčešće se mjeri poređenjem sa odnosom Srbije prema BiH. Od ulaska u EU i NATO, ta percepcija Hrvatske se značajno promijenila.
Naime, na Zapadu je uvriježeno mišljenje da je do rata u BiH došlo, i da je bio brutalan i dugotrajan, upravo zato što su tadašnju politiku Beograda i Zagreba kreirali ljudi koji su kroz podršku masovnim ubistvima i protjerivanjima aktivno radili na promjeni etničke slike i pripajanju dijelova teritorije BiH svojim državama.
Od ulaska Hrvatske u EU i NATO većina stranih donosilaca odluka smatra da se u Zagrebu, za razliku od Beograda, o ideji pripajanja dijelova BiH više ne razgovara ozbiljno. Ne zato što neki u Zagrebu to još uvijek ne bi voljeli već prije svega, jer je nerealno da bi za to Zagreb mogao dobiti nužnu jednoglasnu podršku svih članica EU i NATO-a.
S druge strane, Zagreb od svojih EU i NATO partnera ne krije svoj glavni vanjskopolitički cilj u regiji i BiH: izmjene izbornog zakona u BiH, kojima bi se između ostalog promijenio proces izbora članova Predsjedništva. Čak naprotiv, vrlo uporno i transparentno, kako u javnosti tako i iza zatvorenih vrata, Zagreb traži podršku i pomoć da taj svoj cilj i ostvari.
Hrvatska puno riskira ako remeti BiH
Da li Berlin podržava Zagreb u ostvarivanju tog cilja?
- Tokom zadnjeg mandata Angele Merkel, Berlin je aktivno zagovarao, a EU zemlje članice, i uz podršku Hrvatske, usvojile zaključke kojima se utvrdila EU politika po ovom pitanju. Ta politika, da parafraziram, glasi: reformu Predsjedništva BiH treba uraditi kroz provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, odnosno kroz izmjene Ustava. Berlin se te politike držao i za vrijeme prethodne vlade, a za njenu promjenu bi bila potrebna saglasnost svih zemalja članica EU. Nemam informaciju da u ovom trenutku postoje ozbiljne inicijative za promjenu te politike.
Može li Hrvatska postići taj cilj kroz upotrebu veta, odnosno zaustavljanje puta BiH ka EU i NATO-u?
- S obzirom na iskustvo Sjeverne Makedonije tu mogućnost niko ne može isključiti. Čak naprotiv, ozbiljna politika u BiH, Briselu i zemljama članicama EU, treba računati na takav scenarij kao realnu mogućnost. Međutim, u ovom trenutku treba imati u vidu dvije situacije. Prvo, Hrvatska je već imala nekoliko prilika da iskoristi veto – kod dodjele kandidatskog statusa ili odluke o otvaranju pregovora – ali to nije uradila. Drugo, razlog tome je svijest u Zagrebu da bi korištenjem veta mogla izgubiti dio pozicije koju ima unutar EU i NATO-a, a u BiH ne bi postigla željeni rezultat. S jedne strane jer je u ovom trenutku obećanje punopravnog članstva BiH u EU vremenski vrlo daleko i krajnje neizvjesno, a s druge strane jer bi takav potez mogao zaoštriti odnose u BiH, ali i sposobnost EU da ima kakav-takav uticaj u BiH, do mjere da bi upravo Hrvatska mogla biti viđena kao uzrok takvom razvoju situacije.
Neki vjeruju da bi izmjene izbornog zakona po željama HDZ BiH i Dragana Čovića mogao nametnuti visoki predstavnik. Da li bi Berlin to podržao?
U BiH često čujem glasine o takvoj mogućnosti. Zbog prirode tzv. bonskih ovlasti, takav scenarij nikada se ne može u potpunosti isključiti. Međutim, mimo nekih glasina, ja nisam čuo da postoje ozbiljni razgovori ili planovi za to. Jedan od razloga za to je vjerovatno i to što bi visoki predstavnik, da, mogao promijeniti izborni zakon, ali ne može Ustav BiH. Ukoliko bi se odlučio krenuti tim putem išao bi onda protiv već ranije pomenute politike EU.
Može li se Sarajevo probuditi
Koja bi bila vaša ključna poruka Sarajevu?
- Dvije stvari: prvo, prestati očekivati da će se politički čvorovi u zemlji rasplesti sami od sebe; drugo, konkretnim idejama za njihovo rješenje aktivno tražiti prijatelje i saveznike u i izvan BiH. Još nije jasno kako i kada će završiti kriza koju je proizveo Dodik, niti kako će visoki predstavnik koristiti bonske ovlasti. Mnogo toga zavisi od odnosa u Rs-u, ali i od dinamike unutar tzv. probosanskog bloka.
Volio bih i da se u Sarajevu strpljivije i detaljnije analiziraju i razumiju novi globalni okviri, posebno vrlo dinamičan i gotovo na dnevnoj bazi promjenjiv odnos Trumpove administracije prema Evropi i Ujedinjenom Kraljevstvu, ali i odnos prema Turskoj, Saudijskoj Arabiji, Rusiji, Kini i Mađarskoj.
Iako Vašington još nema imenovane ambasadore u regiji, i iako se često govori o povlačenju SAD-a iz regije, posljednji signali govore suprotno – SAD se diplomatski i ekonomski nije povukao. Naprotiv, očekuju se nove aktivnosti i neki glavni gradovi to dočekuju spremniji od drugih.
