Bildt: Srbija će morati priznati Kosovo. Kad tad.

Dodik zna da od nezavisnosti RS nema ništa. U svakom mogućem obliku. Pa to ni Srbija ne bi priznala!

Razgovarao: Sead Numanović

 

  

“U jednom trenutku Srbija će morati priznati Kosovo.


Vučić je u jednom momentu imao snage za takvu odluku, ali taj je trenutak propustio. No, on za da je to ključ za put Srbije prema Evropskoj uniji”, kaže u intervjuu za Politicki.ba Carl Bildt.


Prvi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, ministar vanjskih poslova Švedske, istaknuti zvaničnik međunarodne zajednice koji je posredovao u nizu kriznih situacija u svijetu, danas je u “mirnijim vodama”. Trenutno, uz ostalo, ko-predsjedavajući je Evropskog vijeća za vanjske odnose, utjecajne nevladine organizacije koja se bavi promišljanjima o vanjskoj politici.



 

Funkcionalna BiH

 

Nils Daniel Carl Bildt za Politicki.ba poručuje Miloradu Dodiku da je i u njegovom interesu funkcionalna Bosna i Hercegovina.

 

Kakvom vidite stanje na zapadnom Balkanu? Čini se da EU i SAD konačno počinju raditi skupa. No, evropska perspektiva ovog regiona nikad nije bila udaljenija.

 

-  Volio bih da SAD i EU rade još tješnje. Imam dojam da su SAD zainteresiranije za pitanja u vezi Izraela i Kine, pa i za Kosovo – Srbija dijalog. No, nadam se da će se to promijeniti i da će više podržavati EU dijalog, kako su to nekada radili.

 

Kao što svi znamo, EU perspektiva ovisi o toku reformi u svakoj od država. BiH je užasno prespora. Reforme u Srbiji su nažalost usporene. Nadam se da će lideri u svakoj od država shvatiti urgentnost potrebe da krenu naprijed. Imate jako puno mladih ljudi koji odlaze. To bi morao biti poziv na buđenje liderima.

 

Izbori u Crnoj Gori izgleda da su donijeli kraj ere Mila Đukanovića. U svojim deklaracijama opoziciona koalicija ističe da neće biti bitnih promjena vanjske politike te zemlje. Neće se napuštati NATO. Nema odustajanja od pristupanja EU… Vjerujete li im?

 

- Da, oni su bili jasni po tim pitanjima i to je važno.


U jednom momentu, zdravlje demokratije u Crnoj Gori zahtijevalo je promjenu. Bitno je da je ona došla nakon što je država čvrsto postavila kurs po bitnim pitanjima.

 

Dijalog Kosova i Srbije teče na dva kolosjeka – Vašington i Brisel; Grenelell i Lajčak. Nema razgovora, barem ne javno, o razmjeni teritorija. Fokus je na ekonomiji. Šta je realni ishod? Da li Srbija, pa i Kosovo, odista žele dogovor?


-  Smatram da je ideja razmjene teritorija bila opasna diverzija koja je koštala godina i godina i napretka u pregovorima. No, sada, posebno ovaj EU kolosjek mora dobiti na ubrzanju i početi se kretati naprijed.


Potrebno je provoditi ono što je već (davno) dogovoreno, a nikada nije stvarno realizirano. Dosta od toga i jeste ponovljeno u dokumenatima koji su nastali nakon sastanka u Americi.

 

Srbija će morati priznati Kosovo. Kad tad. Vučić je imao snage da to uradi u jednom momentu, no, tu je priliku propustio.

 

Ipak, on zna da je to ključ evropskog puta Srbije.



 

Poruka Dodiku


U BiH, dijalog Kosova i Srbije je platforma Dodiku da zahtijeva nezavisnost entiteta RS. Šta kažete na to?


- Kosovo je nezavisna država. I tom pitanju nema vraćanja.

 

Dodik zna da od nezavisnosti RS nema ništa. U svakom mogućem obliku. Pa to ni Srbija ne bi priznala!

  

Ustvari, i on treba težiti izgradnji nekog oblika koherentnije strukture vlasti unutar BiH, nešto slično ustroju RS. I baciti se na provođenje reformi.

 

Ima li BiH budućnosti? I kao nezavisna i suverena država, ali i kao članica EU?

 

- Da. I u jednom i u drugom smislu.

 

Naravno, ulazak u EU ni za jednu od država regiona nije nadohvat ruke, odmah tu iza ugla.

 

Ali, čak i oni u EU koji su suzdržaniji prema i priči o proširenju, svjesni su i slažu se s time da su vrata svim državama zapadnog Balkana otvorena. To će osigurati budućnost BiH, unutar EU, zajedno s Srbijom i Hrvatskom, kao članicama Unije.


Obnova državnosti

 

Bili ste prvi visoki predstavnik u BiH? Šta Vam prvo pada naum iz tog perioda?


- Ako uzmete u obzir da je to bio početak, nakon skoro četiri godine surovog rata, da smo na terenu zatekli tri kao “državice”, s tri armije koje bukvalno jedva da sui male ikakve međusobne kontakte… prosto je zadivljujuće šta smo sve postigli u prvoj godini.

 

Dok je NATO s svojih 60.000 vojnika bio zauzet držanjem vojski odvojeno i povlačenjem linija razdvajanja, moj mali tim Ureda visokog predstavnika imao je zadatak da počne ponovo ujedinjavati državu.

 

Odlično se sjećam svih peripetija i teškoća, nevjerovatnih bizarnosti s kojima smo se susretali tokom nastojanja da tri vodstva dovedemo za isti sto i upriličimo im prve sastanke. No, korak po korak, postepeno, počeli smo uspostavljati zajedničke institucije.

 

Bilo je i tragedija.

 

Dobili smo skoro 100.000 novoraseljenih, ne samo u rejonu Sarajeva. A i ustanovljena je  linija razdvajanja.

 

Tokom mog mandata, godinu ipo dana odmah nakon rata, niko nije ubijen. Osim jednog incidenta u Mostaru.

 

To je bio znak da, usprkos svim tenzijama, niko se nije želio vratiti u stanje rata. I to nam je bio temelj za izgradnju iskrenijeg mira. 

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.