"Smatram da čak jedan vid harizme i suočavanje s prošlošću u BiH, sa svim onim negativnim što se dešavalo u bliskoj prošlosti bi bio kada bi jedna takva ideja i inicijativa došla od političara i političkih subjekata iz entiteta RS".
Kada je riječ o Srebrenici, iz pijeteta prema
žrtvama genocida ja lično, a i Demokratska fronta ćemo uvijek poštovati
odluku građana Srebrenice, poručio je u intervjuu za Anadolu
Agency (AA) Zlatan Begić, zamjenik predsjedavajućeg Kluba poslanika
DF-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, profesor ustavnog prava
na Univerzitetu u Tuzli i zvaničnik Demokratske fronte.
"Oni u
nama imaju podršku po svim pitanjima pa i kada je riječ o posljednjoj
odluci da se ide u bojkot ponovljenih lokalnih izbora. Sačekat ćemo vidjeti
kakve će to političke posljedice proizvesti i naravno tu smo na raspolaganju za
sljedeći korak. Smatram da iza bojkota, sasvim sigurno postoji namjera da se
planira neki naredni korak s kojim bi se problematika i sva ona pitanja
koja su u vezi sa Srebrenicom ponovno vratila u fokus, na mjesto gdje i
pripadaju", rekao je Begić.
Mišljenja je
da je zakon o zabrani negiranja genocida davno morao biti donesen.
"Nažalost,
politički lideri iz entiteta RS nisu razumjeli da je najbolji način borbe za
vlastiti narod zapravo suočavanje s prošlošću i jasno distanciranje od
svega onoga što se nije smjelo dogoditi, a dogodilo se. U izostanku takve
vrste političke volje, koja nije slučajna, ona je dio strategije. U BiH je rat
samo nominalno prestao oružanim sredstvima, a nastavljen je političkim,
nastavljen je političkim projektima pa je i negiranje svake vrste
uključujući i negiranje zločina i genocida u Srebrenici predstavlja
dio strategije. Kao što je uporedo s tim prisutno i negiranje BiH,
njenih institucija, državnosti, odluka ustavnih sudova, državnih zakona,
blokada državnih institucija... Sve je to dio jedne strategije koja se u BiH
intenzivno dešava još od 90-ih godina prošlog stoljeća", kaže Begić.

Negiranje
genocida dio strategije
I to
negiranje genocida, navodi, jeste dio te iste strategije.
"Mislim
da je takva vrsta politike pokazala svoju pogubnost još 90-ih godina prošlog
stoljeća i mislim da to nikuda ne vodi na prvom mjestu srpski narod koji bi
trebao doživjeti određenu vrstu katarze. Ne govorim ovdje o cjelokupnom narodu,
ali na prvom mjestu imam u vidu političke lidere koji su se smjenjivali,
smjenjivale su se i različite političke opcije, ali uvijek postoji
jednoglasnost i konsenzus kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici koji
je presuđen i presudama Međunarodnog suda. Mislim da to nije put kojim
odgovorni lideri trebaju voditi svoj narod. Vidimo katastrofalne posljedice
takve politike još od 90-ih godina do današnjih dana, gdje zbog pravne
nesigurnosti, zbog širenja nacionalizama, zbog stalnog vrijeđanja žrtava,
izazivanja netrpeljivosti upravo po tom osnovu i reakcija i kontra reakcija
imamo situaciju da stanovništvo masovno napušta zemlje regiona",
ističe Begić.
Što se tiče
budućeg statusa Srebrenice, kaže, smatra da ona treba biti distrikt.
"Smatram
da čak jedan vid harizme i suočavanje s prošlošću u BiH, sa svim onim
negativnim što se dešavalo u bliskoj prošlosti bi bio kada bi jedna takva ideja
i inicijativa došla od političara i političkih subjekata iz entiteta RS",
navodi Begić.
U javni
diskurs u BiH, kaže, opet strategijski i ciljano gurnuta problematika
legitimiteta i to na jedan prilično vulgaran način.
"Upravo
dovršavam jednu trilogiju, tri knjige koje se bave problematikom legaliteta i
legitimiteta. Riječ je o izuzetno složenoj teorijskoj, filozofskoj i pravnoj
problematici. Na neki način se naježim kada vidim kako se to u političkom
prostoru nedopušteno pojednostavljuje i vulgarizira opet u svrhu određenih
političkih projekata. Nama je nasilno gurnuta priča o legitimitetu da mi ne
bismo pričali o legalitetu. U demokratskom društvu ne možete biti legitimni,
ako niste legalni. Prvo morate biti legalni, na pravu zasnovani, da bi ste onda
mogli biti legitimni. Nema u demokratskom društvu legitimiteta bez legaliteta.
A kod nas u BiH je upravo problem u deficitu legaliteta. Mi sa stanovišta
općeprihvaćenih demokratskih standarda spram obaveza pravne naravi koje su
stupile ratifikacijom Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim
slobodama i njezinim protokola i drugih međunarodnih sporazuma imamo nelegalan
sistem. To jer smo činom ratifikacije Evropske konvencije posebno njenog
Protokola 12 koji podrazumijeva apsolutnu jednakost u svim oblastima, a posebno
u oblastima biračkih prava, odakle počinje demokratija. To je izvor
demokratije", navodi Begić.
Zahtjevi
HDZ-a BiH virtuelni
Dakle, kaže,
mi smo bili u obavezi kao država da uskladimo naš ustavni poredak još prije 15
godina s preuzetim obavezama iz tih međunarodnih instrumenata.
"Mi
to, međutim, nismo uradili. I pri tome ne samo da smo povrijedili međunarodno
pravo, ne samo da kršimo Evropsku konvenciju i njene protokole, mi time kršimo
i Ustav BiH koji u jednom svom dijelu zapravo govori o obaveznosti primjene
načela Pakta sunt servanda koji podrazumijeva izvršavanje preuzetim
međunarodnih ugovora u dobroj vjeri. To načelo postavlja na nivo ustavne norme.
Mi takvim nečinjenjem zapravo kršimo i Ustav BiH, odnosno unutrašnji
pravni poredak. Zbog toga imamo nelegalnu vlast koja se bira prema
pravilima koja su davno morala biti promijenjena u skladu s činom
ratifikacije Evropske konvencije i njenih protokola. To je ono na što je nas
Evropski sud za ljudska prava upozorio", tvrdi Begić.
Ističe da
nije obaveza usaglašavanje ustavnog poretka BiH s Evropskom konvencijom i
njenim protokolima, odnosno s općeprihvaćenim međunarodnim demokratskim
standardima nastala činom donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava
nego je nastala činom ratifikacije Evropske konvencije i njenih protokola.
"Ono
što je veoma važno riječ je o obavezi pravnog karaktera. To je ono na što nas
stalno upozoravaju - ustavna vladavina, odnosno vladavina prava. To nije
obaveza čisto političkog karaktera. To je na prvom mjestu obaveza pravnog
karaktera, a politika mora i treba se kretati u granicama prava. Jer, i prema
stavovima evropskih i svjetskih ustavnih i vrhovnih sudova izabrani zastupnici
imaju legitimitet samo dotle dok se kreću u granicama ustava bilo da je riječ o
činjenju i direktnom kršenju ustavne ili neke međunarodno pravne obaveze koja
ima inače nadustavnu snagu, bilo da je riječ o nečinjenju koje dovodi do takvog
stanja. Onog momenta kada izabrani zastupnik izađe izvan granica ustavnog okvira
na osnovu kojeg je izabran on zapravo samim tim gubi kvalitet legaliteta, a
kada nema, kada nestane legaliteta onda više ne možete biti ni legitimni",
ističe Begić.
Naglašava
da je kod nas pojam legitimiteta i takozvanog legitimnog predstavljanja do krajnosti
vulgariziran.

"On je
zapravo sveden na formu koja je bila poznata u totalitarnim režimima. Ko su
legitimni? Primjera Nijemci za vrijeme nacističke Njemačke. Ili legitimni
pripadnici određene rase. Sada ovdje govorimo o legitimnim predstavnicima jednog
naroda. Dakle, postoje pripadnici određenog naroda koji se tom logikom smatraju
nelegitimnim, čija prava bi bila uskraćena. Sada u 21. vijeku različiti su
mehanizmi, da tako kažemo, kapitacije te vrste 'građana' koji objektivno
žive, postoje, plaćaju poreze BiH. Nekada su se takvi vodili u logore, a sada
bi ih putem ustava i zakona lišili njihovih građanskih prava. To je naravno
nedopustivo u 21. vijeku", navodi Begić.
U tom
smislu, kaže, ne postoje nekakve virtuelne izborne jedinice.
"Zahtjevi
HDZ-a BiH su virtuelni. Oni kao takvi nikada neće biti prihvaćeni ne zato što
ja to kažem, već zato što su anticivilizacijski, usmjereni na prvom mjestu
protiv pripadnika vlastitog naroda. Ovdje više nisu smetnja komšije Srbi i
Bošnjaci i mi koji dolazimo iz reda ostalih. Nego su sada glavna smetnja i
glavni problem pripadnici hrvatskog naroda sa stanovišta pozicije HDZ-a BiH.
Pitanje je dokle će ići u tome. Kada se pokušava neki vulgarizirani
politički koncept osmisliti prvo se njemu nađe neko zvučno ime. Pogledajte,
mi sada pričamo o legitimnom predstavljanju. A, ustvari kada uđete u taj
politički koncept, odnosno projekat vidite da tu nema ništa legitimno i vidite
u smislu predstavljanja da je riječ o tome da jedna politička partija zapravo
privatizira pravo na predstavljanje čitavog jednog naroda i da je riječ o borbi
čisto za političke pozicije pri čemu se svi oni građani koji se ne
identificiraju sa jednim vođom i jednom partijom zapravo smatraju
nelegitimnim pa čak bi se usudio reći i nepoželjnim", tvrdi Begić.
Konstitutivnost
privremena mjera
Moramo,
kaže, znati da je princip konstitutivnosti naroda svojevrsna
privremena mjera.
"Dakle,
u pravu nisu sve vrijednosti jednakog nivoa intenziteta. Postoje neke apsolutne
vrijednosti zarad kojih se neke druge pravne vrijednosti koje su također pravne
vrijednosti mogu privremeno ograničiti. Tako po međunarodnom pravu najviši
legitimni cilj je mir i sigurnost. Radi uspostavljanja mira i sigurnosti je
uveden princip konstitutivnosti naroda u BiH na način kako je to pozicionirano
Ustavom BiH i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Zbog mira i sigurnosti kao
najvišeg legitimnog cilja i do ostvarenja tog cilja, jer svaki cilj, ako je
takav ima fazu svog ostvarenja, u pravnom smislu se može smatrati opravdanim
kroz pozicioniranje posebnih prava konstitutivnih naroda u ustavnom poretku na
određeno vrijeme. Vrlo je bitno naglasiti da takva vrsta ograničenja u skladu
s općeprihvaćenim demokratskim standardima imaju temporalni karakter, ona
su na određeno vrijeme dok se cilj ne izvrši", ističe Begić.
Na kraju
krajeva, navodi, presudama Evropskog suda za ljudska prava je jasno kazano da
ne postoje više razumni razlozi za održavanja stanja etničke diskriminacije
zasnovanom na principu konstitutivnosti naroda budući da su mir i sigurnost kao
najviši legitimni cilj uspostavljeni i da nema više niti jednog razumnog
razloga za održavanje diskriminacije na snazi.
"Dakle,
mi moramo shvatiti princip konstitutivnosti kao privremenu mjeru dok se ne
uspostavi mir i sigurnost. U tom tonu su i na toj lini su i presude Evropskog
suda za ljudska prava koji su za nas pravno obavezujući. Mi smo ratifikacijom
Evropske konvencije i njenih protokola prihvatili i nadležnost Evropskog suda
za ljudska prava kada je riječ o tumačenju odredbi konvencije i njenih
protokola. Riječ je o pravnoj obavezi. Ukoliko je to u jednom vremenskom
periodu bilo neophodno sada je suvišno, da ne kažem i zabranjeno spram pravnih
obaveza koje su proizašle iz ratifikacije međunarodnih instrumenata, ali i
činjeničnog stanja koje trenutno vlada. Dakle, može se smatrati čak i
nedopuštenim, odnosno jeste nedopušteno održavanje takvog stanja diskriminacije
i na to nas je jasno u nekoliko navrata upozorio Evropski sud za ljudska
prava", ističe Begić.
Što se
tiče kolektivnih i individualnih prava, navodi, to je diskusija o kojoj bi
se mogla voditi polemika satima, ako ne i danima.
"Suštinski
je bitna jedna stvar, a to je da se nigdje na svijetu ne može kolektivna
jednakost bilo kojeg kolektiviteta ostvarivati na način da se uskrate prava
drugom kolektivitetu po bilo kom osnovu. To je tako bilo da li po etničkoj
pripadnosti ili nečemu drugom. Kod nas imamo taj pokušaj i po osnovu stranačke
pripadnosti, a prema pripadnicima istog naroda koji možda ne žive na određenom
teritoriju gdje određena stranka ima apsolutnu vlast, koji ne pripadaju toj
političkoj orijentaciji. Ne može se tako ostvarivati kolektivna jednakost.
Vidjeli smo da se ona i ne ostvaruje. Zapravo se pokušavaju pod krinkom
ostvarivanja kolektivne jednakosti očuvati vladajuće pozicije jedne političke
stranke - njena kontrola nad finansijskim tokovima, njena kontrola na
institucije pravosuđa, jer nemojmo zaboraviti da bi mnogi istaknuti nosioci
političkih funkcija u vladajućim političkim partijama, svim u prethodnih 20
godina, se itekako mogli naći na optuženičkim klupama u slučaju da izgube
pozicije moći", navodi Begić.
I onda se
tu, kaže, poziva na kolektivne interese pa se izmisli "lijep naziv"
legitimno predstavljanje.
"Zapravo
se radi o najgorem obliku zagovaranja i produbljivanja diskriminacije koja bi
vodila daljnjem kršenju Evropske konvencije o ljudskim pravima i povredi već
donesenih presuda Evropskog suda za ljudska prava. Na kraju krajeva vrlo je
zanimljivo da krivično zakonodavstvo BiH inkriminirae kao krivično djelo svaki
pokušaj, odnosno svako onemogućavanje provođenja presuda Ustavnog suda i
presuda Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, inkriminira kao krivično djelo
takvo ponašanje koje na bilo koji način onemogućava provođenje takvih presuda i
zaprijećuje relativno visoku kaznu. Vidimo da institucije pravosuđa ne reaguju
kada je o tome riječ mada je sasvim jasno s kojih adresa, s kojih pozicija
moći i trgovine uticaja zapravo dolaze te blokade koje sprečavaju provođenje
presuda Evropskog suda za ljudska prava. Onog momenta kada provedemo presude
Evropskog suda za ljudska prava bez obzira na unutrašnji ustavni konstrukt
otvorit će se okolnosti za potpuno drugačiju i političku sliku u BiH",
navodi Begić.
Ističe da
kada se ne budu pripadnici određenih etničkih gupa vezivali za dijelove
teritorija BiH, kada oni iz Banja Luke primjerice budu morali doći u Sarajevo
da održe predizborni miting tada će se promijeniti i retorika, tada se mijenja
krvna slika cjelokupnog političkog sistema.
"Tada
umjerenije snage i umjerenije politike dolaze do izražaja. Odgovorno tvrdim da
BiH jako brzo, u periodu od osam do 12 godina može postati vrlo
prosperitetna zemlja u koju se vraćaju njeni građani. Ako to nije cilj
politika, pa hajdemo reći i nacionalnih vođa da im se ljudi vraćaju, da ljudi
ostaju, a ne da ljudi bježe pored silne njihove tolike brige za njihova
kolektivna, nacionalna, etnička, vjerska i druga prava onda ja ne znam imamo li
možda posla s licemjerima. Ako im nije stalo da održivu supstancu
naroda bosanskohercegovačkog ili naroda, kako god, na ovom prostoru. Jer,
dok se vodi politička borba za teritorije, za potencijalno prekrajanje linija
razgraničenja unutar BiH, onda možda u nekim glavama i granica u regionu
nestaju ljudi. Ti teritoriji se ubrzano prazne. I valjda to svima treba biti
motiv da sjednemo i da vidimo šta i kojim putem da idemo, ako smo iskreni. Ako
štitimo samo sebe, svoje pozicije, moći, finansije, ako se štitimo od određenih
progona pravosudnih i drugih onda ćemo pričati o narodima i stvari gurati da
one budu što gore i gore", kaže Begić.

Za vakcine
odgovorni Parlament i Vijeće ministara BiH
Govorio je
i o izostanku procesa imunizacije u BiH kada je u pitanju COVID-19.
"Postoji
jedna institucija koja jednako odgovorna kao i Vijeće ministara BiH, ako nije i
odgovornija od njega, a to je Parlamentarna skupština BiH. Mi očigledno
imamo problem u normativu, u legislativi, u zakonskim aktima gdje određene
norme na potpuno maglovit način reguliraju proceduru nabavki medicinske opreme,
uključujući i lijekove i vakcine u određenim vanrednim okolnostima kada nastupe
vanredne okolnosti kao što smo imali slučaj pandemije COVID-19. I određeni
drugi zakoni stvaraju određene poteškoće u tom smislu. Prva je odgovornost bila
Parlamentarne skupštine BiH da prilagodi postojeći zakonski okvir i da olakša
Vijeću ministara BiH da može provesti te postupke. Naravno, i Vijeće ministara
BiH ima ogromnu odgovornost. I u postojećem stanju legislative je moralo i
moglo pronaći izlaz iz ove situacije", navodi Begić.
Također,
Vijeće ministara BiH, navodi, se moglo pojaviti kao predlagač izmjena određenih
zakonskih akata da bi se omogućila nabavka vakcina.
"Taj
posao Vijeća ministara BiH radimo mi iz DF-a. Predložili smo drugi put
kompletan zakon o javnim nabavkama. Napisali smo ga, predložili i dali u
parlamentarnu proceduru. Kada smo prvi put predložili taj zakon otprilike u
vidu smo imali i potrebu nabavljanja vakcina, da će to vrijeme vrlo brzo doći i
da treba omogućiti ljudima koji će obavljati te poslove da kao prvo zbog
maglovite, nejasne zakonske regulative ne dođu na udar pravosuđa, da ne kažemo
sutra da su povrijedili neki propis pa da budu uhapšeni, da se protiv njih vodi
postupak, a oni su možda u najboljoj namjeri krenuli da nabave vakcine za
građane BiH", ističe Begić.
Spriječiti
zloupotrebe
Cilj je,
navodi, i da se spriječe zloupotrebe jer postojeće stanje regulative itekako
odgovara pojedinim centrima moći, jer upravo zahvaljujući takvom stanju u
oblasti regulative tog segmenta moguće je vršiti određene finansijske
malverzacije.
"Iz
tog razloga mi smo prije sedam-osam mjeseci predložili potpuno novi zakon o
javnim nabavkama. Međutim, on je tada odbijen. Zaustavili su ga zastupnici
SNSD-a i HDZ-a BiH. To je dio one strategije, jedna od poluga strategije
obesmišljavanja države i njenih institucija. Građani moraju znati da
država to su njene institucije, država je normativna pojava. Domovina je nešto
drugo. To je nešto što nosimo u srcima. Ali država živi preko svojih
institucija. Ako hoćete da ugušite državu, udavite joj institucije, ogadite te
institucije narodu, neka one izgube svaki legitimitet i vi ste time dokinuli
jednu državu. Nažalost, glasovima SNSD-a i HDZ-a BiH taj zakon o javnim
nabavkama koji smo predložili je oboren. Mi smo ponovo predali taj zakon u
parlamentarnu proceduru, između ostalog, i zbog nabavke vakcina. Vidjet ćemo
kakve će sada biti reakcije. Međutim, čini mi se da ovdje uticaja ima i
finansijski lobij, jer se između države i proizvođača umeću posrednici
koji basnoslovno zarađuju na nabavci medicinske opreme i lijekova, a u ovom
slučaju vakcina", kaže Begić.
Njima,
posrednicima, kaže, itekako odgovaraju postojeća zakonska rješenja.
"Ustvari,
nažalost izgleda da su Marks i Engels bili u pravu kada su izašli sa tvrdnjom
da onaj koji drži kapital ili sredstva za proizvodnju zapravo predstavlja
stvarnu vlast u jednom društvu i državi. Nekada gledajući naše institucije čini
mi se da je ova demokratija koju mi imamo, ali ne samo mi, to je prisutno i u
zemljama regiona i nekim razvijenijim evropskim zemljama, čini kao igrokaz,
predstava da bi se ubijedio narod da on nešto odlučuje i vlada. A, ustvari iza
vladajućih političkih elita stoje sivi centri moći. Jer, demokratija je skupa.
Neko mora finansirati kampanje, neko mora sve platiti ove silne bilborde koje
smo imali. Šta mislite odakle ta sredstva dolaze? I onda sutra kada dođe u
proceduru neki zakon, kao primjer ovaj o javnim nabavkama kojeg smo predložili
da bismo olakšali nabavku, između ostalog, i nabavku vakcina i pomogli čestitim
ljudima u institucijama da te procedure provedu na jedan transparentan, zakonit
način, bez mogućnosti za manipulacije i bez straha da će sutra biti optuženi da
su nešto uradili zbog same norme jer je ona nejasna. Onda se pojave zastupnici
koji neće glasati za taj zakon bez
ikakvog razumnog obrazloženja. Samo se desi da se ne dignu ruke. I zakon ne
može proći. I to čak je uvedena praksa da se sprečava da zakon uopće dođe pred
poslanike. Nego se na Ustavno-pravnoj komisiji zaustavlja taj zakon, u
konkretnom slučaju glasovima SNSD-a i HDZ-a BiH se blokiralo usvajanje jednog
transparentnog zakona o javnim nabavkama koji bi spriječio malverzacije
i koji bi omogućio ljudima da unutar institucija, koji su čestiti, a
kojih ima, da u skladu sa zakonskim normama, čestito urade svoj posao",
navodi Begić.
Vidim tu,
kaže, i određenu vrstu veze između sivih centara finansijske moći koji stoje
već godinama u pozadini određenih vladajućih nomenklatura i struktura.
"I
doista na prvom mjestu treba pitati poslanike koji su glasali protiv zakona
koji je ponuđen zašto su to uradili, zašto su oborili jedan takav zakon. To je
jedan od važnih razloga zašto sada nemamo vakcine. A, onda treba pitati i
Vijeće ministara BiH zašto vi gospodo niste predložili taj zakon
prije nego ga je DF predložio. Ili nakon toga zašto se nije izvršio pritisak da
to treba uraditi, ne samo taj, nego i za druge zakone koji predstavljaju
objektivu smetnju u tom smislu. Naravno, ja sve to vidim kao dio jedne šire
strategije. Stvari u politici ne možete posmatrati izolirano. U politici se
ništa slučajno ne dešava. To posmatram kao dio jedne šire strategije na
obesmišljavanju i urušavanju institucija BiH, a kada podavite institucije
države vi ste time dokinuli i samu državu", navodi Begić.

Parlamentarna
skupština BiH zakazala u pandemiji
Parlamentarnu
skupštinu BiH smatra odgovornom, jer nije reagirala na nastalu situaciju nakon
pandemije u BiH.
"Parlamentarna
skupština BiH nije nikako reagirala. Apsolutno nije reagirala. Treba imati u
vidu da godinu dana nakon izbora Parlamentarna skupština BiH, odnosno
zakonodavna vlast je bila u stanju potpune blokade. I tu i mediji
pomalo mislim da ne posmatraju na adekvatan način sve te pojave koje se
dešavaju. Uglavnom je bilo riječi o neradu Parlamentarne skupštine BiH. Nije
riječ o neradu. Riječ je o političkoj, totalnoj blokadi rada. Zamislite
Parlament koji je godinu dana blokiran u jednoj državi, evropskoj u 21. vijeku.
To u situaciji i stanju kakvo vlada u BiH, kada bi morao maltene svaki dan
da zasjeda. To posebno imajući u vidu obaveze iz evropskog integracionog
procesa, NATO put, sva druga pitanja i probleme koji su pred građanima BiH. I
onda nažalost imate određene političke opcije koje strategijski djeluju na
urušavanju čitavog ustavnog poretka i koje jednostavno blokiraju formiranje
parlamentarnih komisija, a samim tim i parlamentarni rad", kaže
Begić.
Navodi da
u svakoj zemlji sistem ima mehanizme da sam sebe odbrani.
"I u
svakoj zemlji ništa nije jače od sistema. Zbog toga jer je samo gore i od
najgore vlasti da je nema nikako. Tu nastupa anarhija. Tu nastupa gubitak
povjerenja u institucije sistema. Nažalost, oni koji su zagovornici politike
destrukcije BiH pa i njenog nestanka da budemo realni i otvoreni, su kroz
Dejtonski mirovni sporazum dobili mehanizme putem kojih apsolutna manjina ne
samo može nametati volju nego i blokirati rad ostatka, odnosno apsolutne
većine, odnosno institucija sistema u cjelini. Ne možemo reći da je Dejtonski
mirovni sporazum za sve kriv. Politike koje su se vodile ovdje su morale biti
svjesne toga. Ustavnopravni sistem RBiH se mogao institucionalno odbraniti.
Mogao je sam sebe da odbrani, mogao je funkcionirati. Jer je to
demokratija", ističe Begić.
Na djelu
partiokratija
Činjenica
napuštanja, kaže, nije mogla uticati da te institucije izgube svoj legalitet
ili legitimitet.
"Nego
upravo legalitet i legitimitet su gubili oni koji su vaninstitucionalno
djelovali ili koji su koristili, ako je uopšte i bilo, a nije bilo ovakvih
mehanizama blokade, gdje dva čovjeka u Domu naroda PS BiH koji je posredno
izabran, koji nema nikakav legitimitet demokratski mogu da zaustave donošenje
bilo kojeg zakona. Ustvari taj dom se samo zove Dom naroda. On je ustvari dom
političkih stranaka. On ne predstavlja narode. Članove tog doma delegiraju
pobjedničke političke stranke. I zato mi imamo partiokratiju umjesto
demokratije. Taj dom može da zaustavi donošenje bilo koje odluke, bilo kojeg
zakona pa makar ona bila donesena i jednoglasno na Predstavničkom domu. To
nemate nigdje na svijetu. Nigdje na svijetu ne postoji ustavni sistem koji se ne
može sam odbraniti od blokada, od opstrukcija. To ne oslobađa od odgovornosti
ljude koji su vodili politiku u BiH", navodi Begić.
Mi moramo shvatiti,
kaže, da imamo trenutno sada na snazi pravila koja ovoj državi i njenim
građanima ne idu u prilog i da ovaj put moramo pobijediti po tim pravilima koja
jesu nepovoljnija, ali ne predstavljaju apsolutnu prepreku da se dođe do
pobjede.
"Kad
kažem do pobjede prvenstveno mislim do mira, do prosperitet, do odgovornih
institucija, do normalnog funkcionisanja sistema u interesu svih građana i
naroda i na kraju krajeva do dokidanja svake mogućnosti za širenje bilo koje
vrste ekstremizma, netrpeljivosti među komšijama koji žive u istoj
zemlji. Nekada su neprijatelji ove zemlje i zagovornici velikodržavnih
projekata morali napustiti institucije ove zemlje i otići na brda i odozgo
gađati građane BiH. Njima sistem nije dozvoljavao da iznutra uruše. Trenutno,
mi unutar sistema imamo poluge i mehanizme koji su propisani Dejtonskim
mirovnim sporazumom koji omogućavaju neprijateljima ove zemlje da ne moraju
izlaziti iz institucija. Nego taj sistem mogu srušiti iznutra sve po slovu i
normi Dejtonskog ustava. Time je zadatak odgovornih politika i političara koji
u fokusu imaju sve građane i narode, a ne realizaciju nekih zamišljenih
velikodržavnih projekata ili daljih podjela i diskriminacije, iza čega zapravo
stoje lični interesi pa i finansijski i očuvanje pozicija moći, jeste
da se fokusiraju i da u interesu građana sačuvaju demokratske vrijednosti po
pravila koja sada imamo, a to nije nemoguće. Samo treba malo više dijaloga,
treba više pameti u tome, treba malo manje ega i sujete i onda stvari mogu
krenuti korak po korak", poručio je Begić.