Piše: Almasa Hadžić
Imala sam čast da novinarski
svjedočim događaju na kome će, samo nekih tri, četiri metra od mjesta određenog
za medije, stajati državni sekretar SAD, tačnije, sekretarka Madeleine
Albright.
Bilo je to u Brčkom, koliko se
sjećam, negdje 1997. godine. Helikopterom, u ranim prijepodnevnim satima stigla
je u bazu McGovern, smještenoj u
tadašnjem federalnom dijelu Brčkog, a potom se vojnim transporterom, u pratnji
supervizora Roberta Faranda, provozala kroz sam grad.
Na mjestu odakle most spaja granicu
Bosne i Hercegovine i Hrvatske Albright su dočekali dr. Haris Silajdžić, jedan
od ministara iz tadašnje Vlade Republike Hrvatske (ne sjećam se više imena)
koji je, skupa sa hrvatskim novinarima pješke prešao most na Savi, te trojica
predsjednika još uvijek, na srpski, hrvatski i federalni dio podjeljenog Brčkog – Miodrag Pajić, Mijo Anić i Munib Jusufović.
Izlazeći iz transportera mahnula je
novinarima, ispozdravljala se sa zvaničnicima, a onda započela svoje obraćanje
riječima:
„Upravo sam prošla pored mjesta u
kome je 1992. godine bilo zatočeno oko tri hiljade nevinih ljudi. Ne želim da
se to više nikad ponovi....“, još uvijek
mi u glavi odzvanjaju riječi Albright, koje su sjekle tišinu koja je vladala
dok je okupljenim „zvaničnicima“ jasno saopćavala stav svoje zemlje o potrebi
gradnje mira, dobrosusjedstva, ali i Brčkog kao jedinstvenog grada.
Da je tadašnjoj američkoj
administraciji bilo izuzetno stalo do Brčkog vidjelo se to i u toku arbitražnog
postupka, posebno nakon donošenja presude Arbitražnog tribunala.