"Kako bi se suprotstavili stalnim sigurnosnim izazovima koji ometaju medijske slobode u BiH, smatramo da je od suštinskog značaja zauzeti sveobuvatan pristup koji će uključiti i pravosuđe i policiju".
Ambasador Brian Aggeler, šef Misije OSCE u Bosni i Hercegovini u razgovoru za Politicki.ba upozorava da novinari u našoj zemlji rade u sve težim uslovima.
Posebno su na meti istraživački novinari koje uglavnom političari nastoje ušutkati ili utjecati na njihov rad tužbama koje im oduzimaju vrijeme jer dugo traju.
Aggeler ističe i da kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj predstavlja veliki korak unazad.
Kako vidite stanje
medijskih sloboda u BiH i koji su najveći problemi koje ste primijetili?
- Moja
najveća zabrinutost odnosi se na ličnu sigurnost novinara i medijskih radnika u
Bosni i Hercegovini. Naš tim koji se bavi ljudskim pravima već je zabilježio 45
slučajeva napada na novinare i incidenata koji uključuju novinare od početka
ove godine. Ovo je značajan porast u odnosu na prethodne tri godine koji ukazuje
na alarmantan trend. Ne samo da je porasla učestalost ovih incidenata već je
eskalirala i njihova ozbiljnost. Svjedoci smo serije napada na imovinu i opremu
novinara, pokušaja da se prisilom otkriju povjerljivi izvori, izričito jasnih
neprijateljskih ponašanja i jasnih poziva na činove nasilja od strane javnih
zvaničnika.
Usred
ovih sigurnosnih izazova, novinari sve više imaju problema i u pravnom smislu.
Javni zvaničnici koriste nešto što se zove SLAPP
tužba kako bi ušutkali novinare. Ovo znači da novinari moraju voditi dugotrajne
pravne bitke koje su veoma skupe, s ciljem da ih se onemogući da se bave
istraživačkim novinarstvom te da izazovu veliki finansijski trošak po njihove
medijske kuće. Prema našoj analizi iz 2020. godine, preko
80% predmeta klevete protiv novinara i medija u periodu između 2016. i 2019.
godine pokrenuli su javni zvaničnici.
Smatramo
da će ponovno uvođenje klevete u zakon kao krivičnog djela u Republici Srpskoj
negativno uticati na novinarski rad i principe slobode izražavanja i slobode
medija. Ovaj nazadan korak prijeti da postane smetnjom svakodnevnom radu novinara.
Ograničit će njihovu mogućnost da dokumentovane dokaze ili video materijale
koriste u svom izvještavanju te mogućnost pokrivanja neprikladnog ponašanja
članova porodica političkih ličnosti, između ostalog. Nažalost, naši argumenti
izneseni protiv ovakvog poteza nisu urodili plodom među vodstvom Republike
Srpske. Naprotiv, ovakvo protivljenje je, čini se, samo potaklo njihove
aktivnosti na donošenju dodatnog restriktivnog zakona što se ogleda u uvođenju
takozvanog Zakona o stranim agentima i najavi Zakona o medijima u RS-u, što je
nešto što će moj tim pažljivo pratiti.
Šta mislite
šta treba učiniti kako bi se ovi problemi uklonili i šta biste vi preporučili?
- Misija je, zajedno s predstavnicom OSCE-a za slobodu
medija, posvećena poboljšanju medijske scene u BiH. Naše aktivnosti obuhvataju
sve nivoe i kategorije medija i novinara, s posebnim naglaskom na nezavisne
medijske kuće koje se bave istraživačkim novinarstvom u oblastima koje su od
javnog interesa, kao što su korupcija, tranzicijska pravda i ljudska prava.
Kako bi se suprotstavili stalnim sigurnosnim izazovima
koji ometaju medijske slobode u BiH, smatramo da je od suštinskog značaja
zauzeti sveobuvatan pristup koji će uključiti i pravosuđe i policiju. Od
ključne je važnosti unaprijediti sposobnosti ovih institucija. Aktivno
podržavamo vlasti BiH u ispunjavanju njihovih obaveza u skladu s Odlukom Ministarskog vijeća OSCE-a o sigurnosti novinara. Ove obaveze podrazumijevaju uspostavu efektivnog zaštitnog mehanizma za
procesuiranje napada i prijetnji upućenih novinarima na efikasniji način. U
saradnji s Tužilaštvom Kantona Sarajevo, već smo utvrdili kontakt osobu za sigurnost novinara, što je već polučilo
pozitivne rezultate. Nedavno smo poboljšali našu saradnju sa uredom specijalnog predstavnika Evropske unije u BiH, te u skladu s
preporukama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, zajednički pružamo pomoć
BiH u postizanju pune implementacije ključnog prioriteta EU br. 12, koji se
odnosi na sigurnost novinara.
Nastojimo podržati organizacije civilnog društva i
nezavisne medije u zagovaranju izmjena i dopuna krivičnog zakonodavstva. Ovdje
je cilj kategorizirati napade na novinare kao napad na službeno lice i ova nova
definicija će omogućiti tužiocima da efektivnije rješavaju ove napade, budući
da se brojni slučajevi ne podudaraju precizno s trenutnim striktnim pravnim
ograničenjima kada je u pitanju ugrožavanje sigurnosti.
U kontekstu formulisanja novih zakona ili unošenja
izmjena ili dopuna postojećih, smatramo da je potreban jedan kompaktan, iskren
i inkluzivan javni diskurs. Ovakav proces bi trebao uključiti sve relevantne
aktere u koje spadaju civilno društvo, mediji i akademska zajednica, čime bi se
omogućio raznovrstan spektar perspektiva i iskustava.
Na kraju, želio bih naglasiti značaj pružanja besplatne
pravne pomoći novinarima jer im omogućava pristup pravnoj ekspertizi koja im
može pomoći u rješavanju pravnih izazova na koje nailaze, kao što je SLAPP tužba, itd. Na ovakav način štiti
se sloboda medija jer novinarima daje mogućnost da ostvare svoja prava unutar
zamršenog pravnog okvira.
Koliko
pogoršanje slobode medija izvire iz sve lošijeg stanja vladavine zakona?
- Pogoršanje stanja slobode medija u BiH usko je
povezano sa pogoršanjem stanja u sferi vladavine prava. Slabljenjem vladavine
prava, zaštita medijskih sloboda dolazi u opasnost. Slabljenje zakonitih
institucija često znači da niko ne odgovara za napade na novinare, ili za
postupke kojima se ugrožava nezavisnost medija. Time nastaje situacija u kojoj
ljudi mogu djelovati bez posljedica.
Osim toga, kada dođe do slabljenja vladavine
prava, lakše je zloupotrijebiti zakonske postupke poput pokretanja tužbe za
klevetu ili donijeti ograničavajuće zakone, u cilju zaustavljanja kritičkog
novinarstva – čemu upravo svjedočimo u BiH, što je naročito izraženo u
Republici Srpskoj. Uz to, slabljenjem principa na kojima počiva vladavina prava,
javlja se mogućnost da politički i ekonomski interesi steknu preveliku moć nad
medijima. To može dovesti do samocenzure i smanjenja medijskog i informativnog
pluralizma.
Da bismo odgovorili na problem slabljenja slobode
medija u BiH, u isto vrijeme moramo raditi na jačanju vladavine prava. To znači
da ljudi moraju odgovarati za svoje postupke, da je nužno transparentno
izvještavanje o aktuelnim dešavanjima, te da je potrebno stvoriti okruženje u
kojem nezavisno novinarstvo može napredovati. Jačanjem vladavine prava,
stvaramo čvrstu bazu koja će služiti kao podrška slobodi medija i pomoći u
nastanku snažnog demokratskog društva.
Da li i u kojoj mjeri krivice za lošije stanje slobode medija ima i
u samim medijima?
- Analizirajući probleme koji utječu na slobodu
medija u BiH, treba reći da se odgovornost ne može pripisati samo vanjskim
faktorima, poput poteza vlasti ili slabljenja vladavine prava. Treba uvažiti
činjenicu da neke medijske kuće doprinose nastanku ovih problema.
Senzacionalističko izvještavanje, nepoštivanje standarda etičkog ponašanja,
pristrasnost i širenje netačnih informacija, neki su od najvažnijih razloga
gubitka povjerenja javnosti u medije.
U našoj Procjeni potreba
medijskog sektora u Bosni i Hercegovini iz 2022. godine, ukazali smo na
nezadovoljstvo građana medijima u BiH. Građani često smatraju da su vijesti
pristrasne, da manjka objektivnosti, te da mediji nisu profesionalni. Također
smatraju da su lažne vijesti i govor mržnje sveprisutne pojave. Mnogi smatraju
da politika i novac imaju utjecaj na medije, što doživljavaju kao glavni razlog
za aktuelno stanje medija u BiH. Nedovoljna finansijska održivost medija
također ima ulogu u aktuelnom stanju, jer doprinosi nastanku okruženja u kojem
određene interesne grupe i političke stranke posjeduju, kontrolišu ili gaje
naklonost prema velikom broju medija.
Uz sve nabrojane izazove, primjetan je i rastući
trend širenja poruka kojima se negira genocid, veličaju ratni zločinci i
promovira propaganda mržnje putem medija. Ove pojave naročito su prisutne na
televiziji, najčešće korištenoj vrsti medija u BiH, gdje ovakvo namjerno i
često senzacionalističko izvještavanje doprinosi stvaranju atmosfere straha,
animoziteta i društvenih podjela.
Može li se BiH sama (s državnim i nevladinim sektorom) izboriti sa
izazovima medijskih sloboda, ili je potrebna pomoć međunarodne zajednice?
- Institucije vlasti i nevladin sektor u BiH nose
veliki dio odgovornosti za prevladavanje izazova u sferi slobode medija.
Članstvom u OSCE-u, Bosna i Hercegovina obavezala se na primjenu standarda
OSCE-a u sferi temeljnih sloboda. Nažalost, primjena ovih obaveza u praksi, te
njihova provedba u formi radnih politika i političkog ponašanja, nisu na
zadovoljavajućem nivou. Zajedničko zalaganje koje podrazumijeva angažman
lokalnih stručnjaka i međunarodnu podršku, ima potencijal da stvori povoljnije
okruženje za slobodu medija, čime bi bila stvorena mogućnost za primjenu
principa slobode izražavanja, za dobro društva u cjelini. Kao dio međunarodne zajednice
u BiH, možemo ponuditi tehničku pomoć, pomoći u osposobljavanju i staviti na
raspolaganje najbolje primjere iz prakse. Osim toga, naš angažman može se
odnositi na pružanje nepristrasnog nadzora, čime bi se osiguralo da su poduzete
mjere u skladu sa međunarodnim standardima, kao i sa principima slobode medija
i ljudskih prava, a u skladu sa širokim djelokrugom rada OSCE-a u sferi medija,
kao i sa specifičnim nadležnostima Ureda predstavnika OSCE-a za slobodu medija.
Tekst je realiziran u okviru Transition programa Vlade Republike Češke i uz finansijsku pomoć Ambasade Republike Češke u BiH @CzechiainBiH. Sadržaj odražava stavove sagovornika koji su izbor redakcije Politicki.ba i ne odražavaju nužno i stavove Češke vlade.
