Pobjeda države Bosne i Hercegovine jučer u Roterdamu izuzetno je važan događaj, čega ćemo biti svjesni tek u predstojećem periodu. Stoga, bitno je pohvaliti sve one koji su uprkos lobiranju HDZ-a, uspjeli pridobiti podršku za Bosnu i Hercegovinu.
Razgovarao:
Faris Marukić
Admir Lisica je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica.
Bundestag
je osudio djelovanje lidera SNSD-a i HDZ-a. Kakvu politiku vodi Njemačka prema
Bosni Hercegovini, možemo li očekivati proaktivniji pristup?
Lisica: Poslaničke grupe SPD, Zelenih i FDP-a u
Parlamentu Njemačke otvoreno su pozvali Vladu da konkretizira svoju podršku
Bosni i Hercegovini, koja se suočava sa otvorenim separatističkim prijetnjama.
Posebno raduje što je vladajuća koalicija u Bundestagu konkretno označila
Dodika i Čovića kao 'nacionalističke političare'. Na ovaj način se konačno ruši
neutemeljena teorija o “tri nacionalizma, tri strane i tri protivnika ideje o
građanskoj državi Bosni i Hercegovini” koja se dugo nameće u našoj javnosti, a
što ne odgovara činjeničnom stanju. Nakon konkretnog imenovanja glavnih faktora
nestabilnosti u Bosni i Hercegovini, grupe i pojedinci koji nastave sa
ustrajavanjem na teoriji o “tri faktora problema” ne mogu se smatrati
dobronamjernim. U odnosu na prethodnu koaliciju predvođenju CDU, vidljiv je
blagi zaokret u njemačkoj politici prema Bosni i Hercegovini, o čemu govore i
aktuelni potezi. Ipak, do sada nismo imali konkretne poduhvate njemačke vanjske
politike u kontekstu zaustavljanja separatističkih težnji, kao što primjerice
to učinila Velika Britanija. Iskreno se nadam da je reakcija vladajuće
koalicije u kojoj se Dodik i Čović prepoznaju kao glavni problemi u Bosni i
Hercegovini početak konkretnijeg i proaktivnijeg pristupa Njemačke prema Bosni
i Hercegovini.
Isti
problem detektirao je EPP, koji nije okarakterizirao „legitimno predstavljanje“
kao problem za funkcionalnu Bosni i Hercegovinu. Možemo li očekivati dalju
radikalizaciju osovine Čović-Dodik?
Lisica: Reakcija Milorada Dodika u kojoj krajnje
primitivno optužuje EPP da podržava “muslimansku SDA” i Adisa Ahmetovića, člana
Bundestaga da ima “antisrpske stavove” dovoljno oslikava poziciju u kojoj se on
trenutno nalazi. Svoju nemoć manifestira kroz lažne optužbe i konstruirane
scenarije u kojima je on žrtva. Lobiranje HDZ Bosne i Hercegovine, ali i
njihove sestrinske stranke HDZ Hrvatske nije naišlo na podršku, što ide u
prilog tezi da Bosna i Hercegovina ipak ima prijatelje u EPP, te da oni neće
mirno posmatrati težnje Dodika i Čovića da u Bosni i Hercegovini izazovu
transnitrijski, donbaski ili abhazijskih scenarij. Ipak, daleko smo od
jedinstvenog stava na nivou Evropske unije o tome da se uvedu sankcije Dodiku
ili Čoviću, ali određeni pomak u odnosu prema Bosni i Hercegovini je vidljiv.
Pobjeda države Bosne i Hercegovine jučer u Roterdamu izuzetno je važan događaj,
čega ćemo biti svjesni tek u predstojećem periodu. Stoga, bitno je pohvaliti sve
one koji su uprkos lobiranju HDZ-a, uspjeli pridobiti podršku za Bosnu i
Hercegovinu.
Smatrate
li da će međunarodna zajednica, sada kada su ključni kočničari jasno određeni,
učiniti više da se stanje u BiH stabilizira? Možemo li očekivati proaktivnije djelovanje
diplomatskih krugova, posebno visokog predstavnika u BiH?
Lisica: Iskreno se nadam da će se međunarodna
zajednica u Bosni i Hercegovini ohrabriti da učini dodatne korake koji će
doprinijeti stabilizaciji društveno-političkih odnosa unutar Bosne i
Hercegovine. Nema dvojbe ko su kočničari provedbe procesa u državi i njenog
općeg napretka, te je sad na međunarodnoj zajednici da uz pomoć svojih
mehanizama pomogne stabiliziranju Bosne i Hercegovine. Visoki predstavnik u
Bosni i Hercegovini, gospodin Christian Schmidt je iskusan diplomata, koji
sasvim sigurno neće sebi dozvoliti luksuz da se tokom njegovog mandata u Bosni
i Hercegovini dogodi nešto slično što imamo priliku gledati u Ukrajini. Strane
ambasade prate procese u Bosni i Hercegovini i dobro su obaviještene o
dešavanjima u njoj, te se nadam da će se u predstojećem periodu još aktivnije
uključiti. Posebno to mislim na ambasade prijateljskih Sjedinjenih Američkih
Država, Velike Britanije i Njemačke.
Kako
se stanje u Ukrajini odražava na BiH? Može li EU izaći iz prostora komfora
retorike i prijeći na konkretnije djelovanje?
Lisica: U prethodnom periodu imali smo priliku
pročitati niz analiza i mišljenja o tome kako se agresija na Ukrajinu
reflektira na Bosnu i Hercegovinu. Osjetno je da nakon vidljivih neuspjeha
ruske vojske na frontu i Milorad Dodik polahko prilagođava svoju retoriku
novonastaloj situaciji. U prethodnim pitanjima sam se na neki način osvrnuo i
na ulogu Evropske unije i njenog nejedinstvenog stava prema Bosni i
Hercegovini. Koliko je Evropska unija nejedinstvena svjedoči i odluka mađarskog
premijera Viktora Orbana da suspenduje uvedene sankcije prema Rusiji, što je
suprotno stavovima većine članica Evropske unije. Ruska agresija na Ukrajinu
pokazala je da EU u određenim situacijama može postići konsenzus, uprkos
vidljivim razlikama među njenim članicama. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini,
Mađarska i Hrvatska su još ranije istakle da neće podržati sankcije prema
liderima, a također, uprkos tome što mnoge članice, pa i Hrvatska, govore o
potrebi dodjeljivanja kandidatskog statusa Bosni i Hercegovini nisam previše
optimističan da bi se to moglo dogoditi uskoro, osim ukoliko promjene na
međunarodnoj pozornici Evropsku uniju ne primoraju na to.
Nedavno
su održani izbori u Sloveniji, gdje je došlo do promjene vlasti. Šta Bosna i
Hercegovina može očekivati od nove većine?
Lisica: U Sloveniji je došlo do promjene desničarske
vlasti, što je na neki način najavljeno još prošle godine na održanom
referendumu o vodama. Novi premijer Slovenije, Robert Golob je svojevrsna
pozitivna promjena u odnosu na Janeza Janšu, kojega ćemo se sjećati po famoznom
“non paperu”. Raduje i činjenica da će izuzetno visoku funkciju u novoj Vladi
Slovenije dobiti i Tanja Fajon, koja se u prošlosti pokazala kao iskreni
prijatelj Bosne i Hercegovine. Ako uzmemo u obzir da je nova Vlada potpuna
suprotnost u odnosu na prethodnu, sigurno je da možemo očekivati proevropske
stavove Slovenije i u kontekstu Bosne i Hercegovine, što nam je svakako
izuzetno potrebno u ovom trenutku. Promjena vlasti u Sloveniji jeste pozitivan
događaj ne samo za građane Slovenije, već i za ostatak Evrope u kojoj radikalna
desnica u posljednjih nekoliko godina bilježi rast.
Kada
već govorimo o Sloveniji, dotaknimo se i odnosa Bosne i Hercegovine sa
Srbijom, Hrvatskom, ali i Crnom Gorom u
kojoj je došlo do promjene vlasti?
Lisica: Očigledno je da Aleksandar Vučić, Ana
Brnabić Aleksandar Vulin, te Ivica Dačić ne odustaju od svoje zvanične politike
prema Bosni i Hercegovini. Podrška koju politički vrh Srbije daje Miloradu
Dodiku ne nailazi na ozbiljne reakcije evropskih zvaničnika, što ih dodatno
ohrabruje. Položaj Bošnjaka u Sandžaku mora biti daleko bolji nego je to slučaj
sada kada imamo na sceni kršenje određenih Ustavom zagarantiranih prava. Srbija
se mora suočiti sa događajima iz prošlosti, poštovati teritorijalni integritet
i suverenitet Bosne i Hercegovine, što su glavni preduslovi za relaksiranje
odnosa. Također, vlast mora prestati s potenciranjem teze da je potrebno
razgovarati i relaksirati odnose između Bošnjaka i Srba. Jedini relevantan
dijalog jeste na državnoj razini između Srbije i Bosne i Hercegovine. Činjenica
je da će u Skupštini Srbije biti neke od najradikalnijih srpskih desničarskih
političkih subjekata poput DVERI ili NADE, zbog čega ne očekujem napredak u
odnosima dvije zemlje. Kada je riječ o Hrvatskoj, predsjednik ove države Zoran
Milanović tokom mandata je dao do znanje koji su njegovi ciljevi, te da
trenutno u njemu Bosna i Hercegovina ne može vidjeti prijatelja. S druge
strane, premijer Andrej Plenković i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman, ponašali su se u maniru
toplo-hladno, što ukazuje da odnosi Hrvatske i Bosne i Hercegovine nisu na onom
nivou kakvim bi zapravo trebali biti. Nadam se da će pogledi EPP, te određenih
zemalja Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije
utjecati na promjenu političkog kursa zvaničnog Zagreba, koji podržava izmjene
izbornog zakona prema mjeri HDZ-a. Ako dođe do toga, dvije države će se moći
posvetiti unapređenju međusobnih odnosa u interesu njenih građana. Bosna i
Hercegovine i Crna Gora su prijateljske države, a iskreno se nadam da će
promjene utjecati na unapređenje međusobnih odnosa, ali i na jačanje položaja
Bošnjaka u Crnoj Gori, naroda koji je dao veliki doprinos tokom referenduma o
nezavisnosti Crne Gore. Dva ministarska mjesta za Bošnjake, jesu pozitivan
pomak u odnosu na prošlu vlast i vjerujem da će se s ovim trendom nastaviti i u
budućnosti.
Bliže
se i Opći izbori. Dugo se vremena bavite pitanjima dijaspore. Koliko je značaj
učešća dijaspore na izborima?
Lisica: Prije nekoliko sedmica imao sam priliku
pročitati da je na Općim izborima 2018. godine iz dijaspore pristiglo 17. 063
glasova za anti-bosanske stranke u entitetu RS, dok je za pro-bosanske stranke
pristiglo svega 8.849 glasova! Ovaj podatak dovoljan je pokazatelj da dijaspora
mora aktivnije uzeti učešće u političkim procesima u Bosni i Hercegovini, s
posebnim fokusom na bh. entitet Rs. Zamislite da probosanske stranke na oktobru
dobiju dovoljan broj glasova koji bi im omogućio 8 ili čak 10 mjesta u NSRS?
Sigurno je da bi njihov utjecaj na političke procese u ovom entitetu bio dosta
veći nego je to slučaj trenutno. Dijaspora mora iskoristiti svoje demokratsko
pravo, prije svega prijaviti se, te onda glasati na izborima. Jedino tako naši
mnogobrojni sugrađani izvan domovine mogu imati direktan utjecaj na dešavanja u
Bosni i Hercegovini. Dijaspora je veliki potencijal o čemu nam govore naši
uspješni zemljaci širom svijeta koji su profilirani političari, umjetnici,
naučnici, biznismeni itd. Zadatak vlasti na svim nivoima mora biti kontinuirana
težnja na povezivanju s dijasporom, što će sigurno rezultirati kreiranju
pozitivnih trendova u domovini.
