Prvim zamjenik predsjednika Naroda i Pravde Kemal Ademović dao je intervju za zvaničnu web stranicu ove stranke.
Odgovarao je na pitanja izbornih rezultata te partije, kao i aktivnostima Osmorke.
Potpisani sporazum o koaliranju Osmorke sa HDZ-om, a potom i neformalni susret i razgovor s čelnim čovjekom SNSD-a Miloradom Dodikom, izazvali su različite reakcije javnosti, i pozitivne i negativne. Čini se da je najveći broj tih reakcija usmjereno baš na Narod i Pravdu, iako je NiP tek jedna od članica Osmorke. Kako to komentirate?
- Dvojako, najmanje. Na jednu stranu bih izdvojio stranačke mašinerije koje pokušavaju blokirati novu koaliciju u kojoj se njihove stranke ne nalaze, ne birajući sredstva. One pokušavaju obesmisliti svaku novu koaliciju koja se bez njih formira, i u tim nasrtajima prelaze granice prihvatljivog, satanizirajući ljude i udarajući na njihovu čast, privatni život, porodice. To je kod nas već viđeno mnogo puta, navikli smo na to.
Narod i Pravda je u tome posebna meta, zbog svog koalicionog kapaciteta i progresivnog pristupa, čime je očito nekim strukturama zasmetala i "pomrsila račune".
Na drugu stranu izdvojio bih dio javnosti, posebno onu stručnu, koja izražava iskrenu zabrinutost da se u sporazumima sa HDZ-om i SNSD-om ne potkrade nešto što bi ovu državu i njene građane dugoročno skupo koštalo. To su prijatelji ove zemlje koji o njoj brinu, zato sve sugestije shvatamo vrlo ozbiljno, prihvatamo ih i analiziramo. Zahvalni smo na svakoj dobronamjernoj i argumentiranoj sugestiji, jer ne želimo ničim načiniti štetu svojoj zemlji i njenim građanima.
Istovremeno, dobar dio javnosti pozdravlja politiku dijaloga, a ne konflikta. Pregovori nemaju alternativu. Ljudi u našoj zemlji već dugo žive u strahu od sukoba, taj strah koji proizvodi retorika konflikta je često okidač za odlazak iz zemlje. Takav ambijent stalne tenzije je neodrživ, pravi ogromnu demografsku štetu i stvara privid da ova zemlja ne može biti nikada mirna sa normalnim uvjetima života.
Može li se sa HDZ-om i SNSD-om voditi politika dijaloga a ne konflikta, s obzirom na dosadašnju retoriku i djelovanje te dvije stranke, koje bi se često mogle okarakterizirati antibosanskim?
- Izborni rezultat HDZ-a i SNSD-a ih je ponovo pozicionirao za pregovarački sto. Bilo je očekivanja da će na izborima doći do značajnije promjene političke ravnoteže u RS-u i u dijelovima BiH gdje HDZ već duži period dominira, ali to se nije desilo. Promjena političke paradigme nije nemoguća i ne bih unaprijed izražavao skepticizam. Stranke i lideri često su mijenjali kurs i u retorici i u djelovanju, u skladu sa svojim procjenama i okolnostima, pa i interesima – ovo je prilika da možda pokažu da mogu drukčije politički djelovati. Ne želeći iskazivati ni pretjerani optimizam niti pesimizam – vrijeme će pokazati stvarno opredjeljenje HDZ-a i SNSD-a u budućem periodu, u kratkom vremenu. Mi kao dio Osmorke jesmo pružili ruku, iskreno, sa željom da donesemo dobrobit i državi i društvu, i da je vratimo na euroatlantski put.
Međutim, ta pružena ruka ni u kojem slučaju ne znači bilo kakav ustupak na štetu države Bosne i Hercegovine, njenog teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera društva. To je crvena linija koja se ne prelazi.
Pored toga, nova koalicija mora biti zajednički front borbe protiv korupcije i kriminala. Tu ne smije biti kompromisa, bez toga ovo društvo ne može ići u pravcu ozdravljenja. Upravljanje ovom državom ne može biti prepuštena različitim interesnim grupama, one se moraju razbijati. Kriminalu ne smije biti mjesta u ovoj priči.
Ukoliko se stvari ne budu kretale u pravcu da se radi ono što se govori i najavljuje, ta koalicija neće dugo trajati, osuđena je na propast.
Posebno naglašavate zaštitu teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera društva, kao crvenu liniju. Zašto?
- To je garant opstanka ove države. Država da bi bila država mora imati svoje stanovništvo, svoju suverenu vlast, te svoj teritorij, dakle svoju imovinu u vlasništvu. Ugrožavanje bilo kojeg od tih elementa državnosti je atak na državu. Svjedočili smo da je pitanje državne imovine tokom pregovora uvijek otvoreno pitanje. Decenijama je tako, još od Dejtona, Butmira, Pruda, uvijek se na tome zatezalo, iako su i Ustav kao i presude Ustavnog suda BiH, koje su konačne i obavezujuće, te nedvosmislene kada je u pitanju državna imovina. Bosna i Hercegovina je vlasnik svoje imovine. Ta imovina nije apstraktna, riječ je o više od 1000 jedinica, riječ je o rijekama, šumama, poljoprivrednom i građevinskom zemljištu, zgradama, umjetničkim djelima, arhivima, imovini u inostranstvu.
Više od 53% teritorije BiH, uključujući sve prirodne resurse koje se na njoj nalaze, jeste državna imovina. To je polazna tačka, uvažavajući sve potrebe nižih nivoa vlasti koji tu imovinu trebaju koristiti i njome upravljati, onako kako država svojim zakonom to propiše.
Nismo za opstrukcije projekata, za zastoj, štaviše, želimo zajedno graditi, a ne dodatno se dijeliti po teritorijalnom, etničkom ili bilo kom osnovu.
Mi smo sebi na svom Prvom kongresu propisali da saradnja i koaliranje dolazi u obzir sa političkim strankama koje ne dovode u pitanje nezavisnost, suverenost, nedjeljivost i demokratsko uređenje države Bosne i Hercegovine, koje su spremne da istraju na principima ustavnosti i zakonitosti, uz programsko koaliranje.
