Nekadašnji šef srbijanske Službe državne bezbjednosti (SDB) Jovica Stanišić, kojeg je Međunarodni mehanizam za krivične sudove osudio na 15 godina zatvora zbog zločina u šest općina u Bosni i Hercegovini i jednoj lokaciji u Hrvatskoj, zatražio je prijevremeno puštanje na slobodu i uputio izvinjenje za svoje zločine.
U podnesku Stanišića upućenom Mehanizmu se navodi kako je postupak protiv njega započeo je njegovom dobrovoljnom predajom i prvim pojavljivanjem pred ICTY-jem u junu 2003. godine.
Zahtjev za privremeno puštanje
U zahtjevu stoji da je na dan 10. marta ove godine Stanišić proveo ukupno oko 3.650 dana, odnosno deset godina u pritvoru, što predstavlja dvije trećine izrečene kazne.
- Stanišić ne traži suosjećanje, već samo određeno razumijevanje i malo milosti. Ima 76 godina i narušenog je zdravlja. Prijevremeno puštanje na slobodu omogućilo bi mu mali, ali neprocjenjiv, posljednji period života kod kuće sa suprugom i sinom te u svojoj zajednici. Nasuprot tome, odbijanje ovog zahtjeva najvjerovatnije bi ga osudilo na usamljenu smrt u udaljenom zatvoru- istaknuto je u zahtjevu, prenosi BIRN.
Njegovi pravni zastupnici naveli su da u ovom predmetu krivična djela počinjena u okviru udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) nesumnjivo su bila ozbiljna, ali djela za koja je Stanišić osuđen spadaju u donji raspon težine u odnosu na osobe osuđene po osnovu odgovornosti za UZP pred Haškim tribunalom.
- Tokom sudskog postupka koji je trajao više od 20 godina, Stanišić je oslobođen većine činjeničnih navoda iz optužnice. Shodno tome, težina krivičnih djela za koja je osuđen odražava se u kazni koja je samo tri godine duža od njegove prvobitne osude za pomaganje i podržavanje, te je niža u odnosu na većinu osoba osuđenih pred Međunarodnim krivičnim sudom za Jugoslaviju i Mehanizmom za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu“, navodi se u zahtjevu. Također se navodi da iako Stanišić priznaje ozbiljnost svojih djela i njihov težak utjecaj na žrtve, važno je istaći da se težina tih djela i doprinos za koji je osuđen nalazi na najnižem nivou u poređenju s većinom drugih osoba kojima je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu.
Stanišić je naveo i da iako su zločini počinjeni na svim stranama sukoba, oni koji su mu najteže padali bili su zločini koje su počinili pripadnici srpskog naroda, posebno oni koji su opravdavali kao “odmazdu za zločine počinjene nad mojim narodom u prošlosti“.
