Pao dogovor: Njemačka i Francuska prave tenk budućnosti

Glavno naoružanje – tradicionalno je to top, će se još zajednički ispitati, kakve osobine uopće treba imati i prema tome će se onda razvijati i čitava kupola tenka. Zajedno je predviđen razvoj i komunikacijske opreme, simulacijskog okoliša, baš kao i podrška, logistika i infrastruktura proizvodnje i servisiranja.

Njemački ministar obrane Boris Pistorius i njegov francuski kolega Sebastian Lecornu su sa očitim olakšanjem izašli pred novinare kako bi objavili slogu u zajedničkom razvoju i proizvodnji Main Ground Combat System (MGCS), dakle tenka budućnosti.

Razvoj oklopnog vozila budućnosti je postala velika i skupa potreba: u Prvom svjetskom ratu su još bili novost kojim je okončan beznadni rovovski rat, Drugi svjetski rat je već bio "rat tenkova". Ali koliko god da se od onda razvijao oklop, pogon i naoružanje u već izuzetno složen ratni stroj, novi vojni sukobi i prije svega rat u Ukrajini su pokazali kako je "običan" tenk stvar prošlosti. On je prevelika meta protivniku i čak uz najbolji oklop, tu je već čitav spektar pješačkog oružja koje će moći zaustaviti i tenk vrijedan tridesetak miliona eura – koliko na primjer košta jedan Leopard 2.

Budućnost tenkova

Zato i francuski ministar obrane Lecornu prilikom potpisivanja sporazuma kaže: "Tu se ne radi toliko o tenku budućnosti, nego o budućnosti tenkova". I njemački ministar Pistorius kaže: "Tu se radi o nečem posve novom", piše Deutsche Welle. Evropski MGCS će biti tek komandna platforma čitavog niza oružanih sitema – na zemlji i u zraku koji će i bez posade biti umreženi i zajednički djelovati. Ministri su objavili svoj cilj da "2040. imamo zajednički tenk, jer uopće uzevši, imamo i zajedničkog neprijatelja i moramo zajedno vježbati", kaže francuski ministar. Njegov njemački kolega dodaje: "sa MGCS želimo postići jasan kvalitativni skok u našim sposobnostima odbrane i naših zemalja i čitavog obrambenog saveza".

Ma koliko bila jasna potreba stvaranja takvog oružanog sistema, o tome se priča već decenijama, a još prije više unazad deset godina, 2012. je i potpisan dogovor o njemačko-francuskom razvoju MGCS. No to je ostalo manje ili više mrtvo slovo na papiru, jer su tu i sasvim konkretni interesi glavnih proizvođača s obje strane, njemačkog Rheinmetall i francuskog KNDS, objašnjava Gaspard Schnitzler iz pariškog instituta IRIS za TV kuću ARD.

Najprije, njemački proizvođač vjeruje kako s tenkom Leopard ima tenk koji bi uz dodatke mogao biti i zajednički, evropski oružani sistem i tu francuska strana ne želi biti ostavljena po strani u unosnim poslovima istraživanja i razvoja. S druge strane, Francuska hitno treba novi tenk: čak ni Ukrajina se nije previše trudila dobiti i francuski tenk Leclerc koji će najkasnije 2035. u staro željezo.

Države će biti kupci

No isto tako se već kod, također već potpisanog i dogovorenog projekta zajedničkog borbenog aviona FCAS pokazalo kako tu obje strane imaju svoje računice, a već i kod prethodnika, aviona Eurofighter je evropske partnere do ludila dovela izbirljivost Njemačke, kome će prodati oružje koje se proizvodi i u Njemačkoj.

Jer i proizvođači oružja, baš kao i svi drugi najprije moraju gledati gdje će naći tržište za svoj proizvod – i upravo je u tome bitna razlika netom potpisanog sporazuma. Tu su i Pariz i Berlin najavili narudžbu značajnog broja novih tenkova gdje će se i fabrikama isplatiti primiti se posla. Uz mnogo natezanja je dogovoreno i koja strana će šta razvijati: Njemačka će voditi razvoj samog trupa i navigacije, baš kao i sistem odbrane tenka, uključujući i odbranu od bespilotnih letjelica. Francuska će prije svega voditi razvoj senzorike i sekundarnog naoružanja – na primjer vođenim projektilima.

Ministri vjeruju kako bi u tom projektu mogle učestvovati i druge zemlje Evrope, a određeni su i razmjerno konkretni rokovi: već do kraja godine bi se trebao složiti konačan i detaljan ugovor kojeg sljedeće godine trebaju prihvatiti parlamenti obje zemlje. Jer 2040. bi prvi tenkovi budućnosti već trebali doći u kasarne obje zemlje.