Jedna od najpopularnijih zagonetki u Briselu uskoro bi trebala biti riješena.
Kada se Jens Stoltenberg uskoro povuče s čelne pozicije u NATO-u, to će značiti da je skoro desetljeće proveo na poziciji generalnog sekretara Sjevernoatlantskog saveza. Od njega je četiri puta traženo da nastavi vršiti tu dužnost, jednom čak i nakon što je već bio prihvatio posao šefa Središnje banke Norveške.
Nije ni čudo što niko nije htio zamijeniti gotovo stoičkog Stoltenberga u vrijeme koje su, između ostalog, obilježili prekid odnosa s Rusijom i dalekosežne transatlantske tenzije s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, piše Deutsche Welle. Stoltenberg je čak dobio i nadimak "Trumpov šaptač" zbog svoje sposobnosti da "ukroti" grubog republikanca. No, on će vjerovatno otići s te pozicije na samitu povodom 75. godišnjice osnivanja obrambenog saveza, koji će se održati u julu u Vašingtonu. Stoltenbergov mandat službeno završava 1. oktobra 2024.
Stoltenbergova bivša glasnogovornica zalagala se za ranije održavanje tih izbora, kako bi se izbjegle eventualne smetnje i komplikacije. Oana Lungescu je naglasila da je "zaista važno da se izbori održe dovoljno rano kako ne bi bili u koliziji s evropskim izborima (u ljunu 2024., nap. red.)) ili s predizbornom kampanjom u SAD".
"Mi imamo otvoreno radno mjesto – molim, ne prijavljujte se!"
Proces izbora je sve samo ne jednostavan. Sigurno je samo da je pozicija generalnog sekretara NATO-a jedna od najprestižnijih funkcija na svijetu, ali za nju ne postoji tačan opisa posla, lista potrebnih kvalifikacija, a ne postoji ni standardizirana procedura za prijavu. Ko želi tu poziciju, neće biti pozvan na razgovor i ne treba biti previše siguran da će je na kraju i dobiti.
SAD se smatra zemljom koja može odlučiti ishod izbora nove vodeće osobe, ali de facto i bilo koja od 31 članice NATO-a može utjecati na krajnji rezultat.
"S druge strane Atlantika se zaista odvija puno zakulisne diplomatije", rekao je Ian Lesser, potpredsjednik German Marshall Funda u Briselu.
"O svemu, od uredskih spajalica do nuklearne strategije, odlučuje se konsenzusom, tako to funkcionira i s generalnik sekretarom".
Novi prvi čovjek NATO-a mora se suočiti s Rusijom - ali ne tako žestoko da se izazove strah od dodatne eskalacije - i biti spreman da brani postojanje Saveza bez dodatnog provociranja njegovih kritičara.
Tokom više godina u kojima se razmišljalo o nasljedniku Norvežanina, na stolu se pojavilo nekoliko dodatnih potencijalnih tačaka, odnosno kvalifikacija koje bi trebala imati nova čelna osoba: rado bi bio viđen kandidat ili kandidatkinja koji dolaze iz zemlje sa značajnim budžetom za obranu ili, za promjenu, neko iz zemalja saveznica s juga ili istoka, nakon punih 15 godina vodstva iz Skandinavije - i naravno, ni izbor žene na čelo NATO-a ne bi bio loš.
Ko su favoriti?
Mnoga imena su se već pojavljivala u igri - i ponovo nestajala. Raniji favoriti, poput danske premijerke Mette Frederiksen i bivšeg britanskog ministra odbrane Bena Wallacea, navodno su čak razgovarali s američkim predsjednikom Josephom Bidenom o svojim šansama, ali su se nakon toga, bez dodatnih objašnjenja, povukli iz utrke.
Trenutno estonska premijerka Kaja Kallas, latvijski ministar vanjskih poslova Krišjanis Karinš i holandski premijer u odlasku Mark Rutte otvoreno teže dobivanju tog posla. Pritom se Rutte uspio izboriti za poziciju favorita. On je, nakon Viktora Orbana, premijer s najdužim stažom u NATO-u i smatra se "sigurnijim" izborom od neke političarke ili političara s Baltika, sve dok rat Moskve protiv Ukrajine dominira na dnevnom redu NATO-a. Kaja Kallas, koja se ne boji otvoreno reći svoje mišljenje, je jednako popularna koliko i polarizira, a Karinš skoro da i nema podrške, iako je i on bivši premijer.
"Postoji osjećaj da bi neko iz baltičkih država na čelu NATO-a mogao biti na neki način kontraproduktivan, a ne od pomoći", rekla je Kristi Raik, zamjenica direktora Međunarodnog centra za odbranu i sigurnost u Talinnu (Centre for Defence and Security). Ona sama pak ima drugačije mišljenje. "Teško je utvrditi u čemu bi tačno mogao biti problem, jer su odnosi s Rusijom trenutno zamrznuti. U svakom slučaju, malo je vjerovatno da će u doglednoj budućnosti diplomatski odnosi biti obnovljeni".
U svakom slučaju, upadljivo je da je Rutte jedini kandidat o kojem su ambasadori pri NATO-u već diskutirali, otkrila je Lungescu. I to u neformalnom procesu koji se odvija paralelno sa savjetovanjem šefova država i naziva se "Deans Coffee". Na te razgovore o važnim temama ostalih 30 ambasadora poziva najstariji ambasador NATO-a, a trenutno je to hrvatski predstavnik Mario Nobilo. "Postoje neke zemlje koje se još nisu odlučile, koliko je meni poznato", kaže Lungescu, "ali radi se na dogovoru" - o Rutteu.
Lista kandidata
Sve se to događa iza kulisa, ali Kallas se ne ponaša kao da to ne primjećuje. Na jednom događaju u Sjedinjenim Američkim Državama u novembru, ona se javno našalila o očiglednoj devaluaciji kvaliteta koje su se ranije smatrale poželjnima kod glavnog tajnika.
"On bi svakako trebao biti iz zemlje koja dva posto svog bruto domaćeg proizvoda izdvaja za obranu. I bilo bi lijepo da je to žena", podsjetila je, a zatim se našalila: "Dakle, logično je da će to biti Mark Rutte". Publika se nasmijala, pomalo posramljena, a razočaranje Kallas bilo je očigledno. Estonska izdvajanja za obranu će ove godine premašiti tri posto BDP-a, dok će Holandija jedva ispuniti kriterij o dva posto. Na pitanje želi li da i dalje ostane u utrci za taj posao, odnosno da bude potencijalna kandidatkinja, Kallas je kratko odgovorila: "da".
Kako bi škrtarenje na izdvajanjima za vojne potrebe moglo biti prihvaćeno u SAD-u, uoči izbora čiji bi ishod za Europu, kako kaže Ian Lesser, "mogao biti politički jako izazovan"?
Kallas može ukazati na njezin budžet za odbranu, ali Rutte bi mogao ubaciti u igru "asa iz rukavu”: kada su se Rutte i Trump 2019. susreli u Bijeloj kući, viđeni su kako se šale i po ramenima tapšu jedan drugoga. "Mi smo tokom proteklih godina postali prijatelji", naglasio je Trump.
Još jedna prepreka za Ruttea?
Iako se očito želi postići dogovor oko izbora Ruttea, Holanđanin bi se mogao suočiti s preprekom zvanom Viktor Orban, s kojim se posljednjih godina nekoliko puta sukobljavao i koji je već izrazio protivljenje mogućem izboru Ruttea za generalnog sekretara NATO-a.
Promatrači ne isključuju mogućnost da se u posljednjem trenutku pojavi neki novi kandidat koji ispunjava više neslužbenih kriterija. "Ništa nije gotovo dok se sve ne odluči", upozorava Lungescu. Ko god da pobijedi, napominje Kristi Raik, "…to neće biti tako jednostavno. U svakom slučaju, mi kao Evropljani moramo osigurati da se SAD i dalje osjeća odgovornim".
Samo jedno izgleda sigurno: Stoltenberg će izgubiti utrku oko toga da postane generalni sekretar NATO-a s najdužim stažom. Tu je vrlo blizu, ali Holanđanin Joseph Luns je na toj funkciji ipak bio nešto duže - 13 godina, od 1971. do 1984.
