Kako rade ruski igrači u Evropi: Orbanov i poslušnici, Ficine prelivode...

Transkripti telefonskih poziva pokazuju kako su mađarski zvaničnici dijelili povjerljive informacije i aktivno radili na uklanjanju ruskih imena sa sankcionih lista.

Procurjeli transkripti telefonskih razgovora između mađarskog ministra vanjskih poslova Pétera Szijjártóa i ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova otkrivaju opsežnu i kontinuiranu komunikaciju, koja, prema ocjenama dijela evropskih zvaničnika, prevazilazi uobičajene diplomatske okvire i zadire u direktno usklađivanje interesa Budimpešte i Moskve.

Jedan od ključnih razgovora vođen je 30. augusta 2024. godine, neposredno nakon Szijjártóove posjete Sankt Peterburgu. Lavrov ga je kontaktirao kako bi prenio zahtjev ruskog oligarha Ališera Usmanova da se njegova sestra ukloni sa liste sankcija Evropske unije. Mađarski ministar je bez zadrške potvrdio da već radi na tome, zajedno sa Slovačkom.

„Podnijet ćemo prijedlog sljedeće sedmice i kako počne novi period preispitivanja, to će biti na dnevnom redu – učinit ćemo sve što možemo“, rekao je Szijjártó, na šta mu je Lavrov zahvalio na „podršci i borbi“.

Sedam mjeseci kasnije, ime Gulbahor Ismailove uklonjeno je sa sankcione liste EU, zajedno s još nekoliko ruskih državljana, što dodatno pojačava sumnje u političku pozadinu ove odluke.

Razgovori dvojice ministara pokazuju i visok nivo međusobnog povjerenja. Nakon što je razmotren zahtjev ruskog oligarha, komunikacija se nastavila u neformalnijem tonu, uz otvorene kritike na račun Evropske unije i pojedinih njenih zvaničnika. U tim razmjenama Szijjártó je Lavrovu prenosio detalje sa zatvorenih sastanaka Vijeća EU za vanjske poslove.

„To je bilo ludo, kada su govorili da mi finansiramo rat. Rekao sam – niste u pravu, Evropljani doprinose mnogo više“, naveo je Szijjártó, komentarišući rasprave unutar EU.

Takvi navodi izazvali su oštre reakcije dijela evropskih političara. Litvanski zvaničnik Gabrielius Landsbergis potvrdio je da se radi o autentičnim raspravama i upozorio na ozbiljan sigurnosni problem.

„Čini se da je Putin sve ovo vrijeme imao krticu na sastancima EU i NATO-a“, rekao je Landsbergis, dodajući da „svaka generacija ima svog Kima Philbyja“.

Procjene pojedinih obavještajnih izvora idu i korak dalje. Jedan visoki evropski sigurnosni zvaničnik naveo je da način komunikacije između Szijjártóa i Lavrova „više liči na odnos operativca i izvora nego na diplomatski dijalog“.

Transkripti pokazuju da Mađarska nije djelovala samo u pojedinačnim slučajevima. Naprotiv, riječ je o kontinuiranom i sistematskom pristupu ublažavanju sankcija. U razgovorima s ruskim zvaničnicima Szijjártó je otvoreno govorio o naporima da blokira ili razvodni ključne pakete mjera.

„Dajem sve od sebe da se to ukine. Već sam uklonio 72 subjekta sa liste, ali ih je bilo 128“, rekao je u jednom razgovoru, naglašavajući da mu je potrebna dodatna argumentacija kako bi uvjerio partnere u EU.

U drugom telefonskom razgovoru, sa zamjenikom ruskog ministra energetike Pavlom Sorokinom, Szijjártó je tražio konkretne argumente koji bi mu pomogli da opravda protivljenje sankcijama.

„Ako mi možete pomoći da identifikujem direktne negativne efekte po Mađarsku, to bi mi dalo mnogo jaču poziciju“, rekao je, ističući da bi takvi argumenti mogli promijeniti tok pregovora u Briselu.

Istovremeno, mađarski ministar je ruskim zvaničnicima nudio i konkretne političke usluge. U jednom razgovoru naveo je da je već uspio ukloniti pojedine banke sa liste sankcija, uključujući i one povezane s energetskim projektima.

„Znam da su htjeli staviti tu banku na listu – uspio sam je ukloniti“, rekao je Szijjártó, dodajući da će „provjeriti i ostale slučajeve“.

Poseban značaj ima i činjenica da su Mađarska i Slovačka koristile pravilo jednoglasnosti unutar EU kako bi vršile pritisak na ostatak Unije. Time su u više navrata blokirale ili odgađale donošenje odluka o sankcijama, tražeći zauzvrat uklanjanje određenih ruskih imena sa liste.

Jedan evropski diplomata uključen u pregovore naveo je da su takvi zahtjevi često bili politički motivisani, bez jasnog pravnog obrazloženja.

„Oni jednostavno kažu da ne žele ta imena na listi. Ne nude pravne argumente, već političke zahtjeve“, rekao je izvor upoznat s procesom.

Dodatni pritisak dolazio je i izvan Evropske unije. Tokom posljednjih pregovora o produženju sankcija, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan poslao je pismo slovačkom premijeru Robertu Ficu, u kojem je branio Ališera Usmanova.

„On je moj dragi prijatelj, poznat po transparentnosti i dobrotvornom radu“, naveo je Erdogan, pozivajući na ukidanje sankcija koje je ocijenio „nepoštenim“.

Uprkos pritiscima, pregovori su često trajali do posljednjeg trenutka. U jednom slučaju, odluka o produženju sankcija donesena je tek nekoliko sati prije isteka roka, nakon višednevnih blokada.

Istovremeno, unutar same EU raste nepovjerenje prema Mađarskoj. Pojedine institucije počele su ograničavati pristup povjerljivim informacijama, dok se sastanci sve češće održavaju u užim formatima kako bi se spriječilo curenje podataka.

Prema dostupnim informacijama, ovakva praksa traje godinama, a mađarsko protivljenje sankcijama evoluiralo je iz pojedinačnih blokada u sistemski pristup koji uključuje političko pregovaranje, međunarodne pritiske i direktnu komunikaciju s Moskvom.

Mađarska vlada odbacuje sve optužbe, tvrdeći da vodi suverenu politiku u skladu s nacionalnim interesima. Szijjártó je navode o dijeljenju povjerljivih informacija nazvao „lažnim vijestima“, dok zvanična Budimpešta optužbe opisuje kao dio političkih napada iz Brisela.