Naglo jačanje eura ponovo je pokrenulo raspravu među evropskim kreatorima politika o cijeni dugogodišnje ambicije da zajednička valuta postane globalna rezervna valuta i ozbiljan rival američkom dolaru. Dok bi takav status mogao donijeti niže troškove zaduživanja i veću finansijsku stabilnost, istovremeno prijeti ekonomijama koje zavise od izvoza, prije svega Njemačkoj.
Američki dolar dominira svjetskim finansijskim sistemom još od završetka Drugog svjetskog rata, kada je preuzeo ulogu od britanske funte. Zahvaljujući tom statusu, većina globalne trgovine obavlja se u dolarima, a vlade širom svijeta najveći dio deviznih rezervi drže upravo u toj valuti, što Sjedinjenim Američkim Državama omogućava povoljnije zaduživanje.
Ipak, dio evropskih zvaničnika smatra da bi jača međunarodna uloga eura donijela strateške prednosti, uključujući veću otpornost na američke sankcije i stabilnije finansijsko okruženje. Problem nastaje kada euro previše ojača, jer tada evropska roba postaje skuplja na globalnom tržištu, što direktno pogađa izvozno orijentisane ekonomije.
Euro je nedavno premašio nivo od 1,20 dolara prvi put u više godina, što je izazvalo zabrinutost u Berlinu. Njemački kancelar Friedrich Merz upozorio je da kretanje kursa predstavlja dodatno opterećenje za njemačku izvoznu industriju, koja već trpi pritisak visokih troškova proizvodnje i sve jače konkurencije iz Kine.
Predsjednica Evropske centralne banke Christine Lagarde ranije je govorila o mogućnosti “globalnog trenutka eura”, ukazujući na pukotine u dominaciji dolara. Ipak, analitičari upozoravaju da veća potražnja za evropskom imovinom gotovo neminovno znači i jačanje valute, što predstavlja težak izbor između globalnog statusa i izvozne konkurentnosti.
