Farage pokušava pokazati da Reform UK prerasta u stranku spremnu za vlast

Lider britanske desničarske populističke stranke Reform UK, Nigel Farage, nastoji pokazati da ta politička opcija više nije projekt vezan samo za jednog čovjeka, već struktura koja pretendira na ozbiljno upravljanje državom.

U tom cilju Farage je predstavio četvero političara koji bi trebali voditi ključne oblasti politike, pokušavajući razjasniti uloge unutar vrha stranke nakon dužeg perioda nejasne podjele odgovornosti.

Nova podjela moći unutar stranke

Na događaju održanom u Vestminsteru, u zgradi Church House — mjestu koje ima simboličan politički značaj jer je tu nekada govorio i Tony Blair — Farage je najavio formiranje ekonomskog „superministarstva“.

Na čelo tog koncepta postavljen je njegov zamjenik Richard Tice, koji bi bio zadužen za ekonomski razvoj, industriju, energiju i stambenu politiku.

Istovremeno, bivši članovi Conservative Party, Robert Jenrick i Suella Braverman, dobili su zaduženja za finansije te obrazovanje, vještine i pitanja jednakosti.

Za unutrašnje poslove i migracije zadužen je milioner i investitor u tehnologiju Zia Yusuf.

Farage je svima dodijelio titule nalik „vladi u sjeni“, iako se u britanskoj političkoj tradiciji takve funkcije obično vežu za parlamentarnu opoziciju, što je trenutno uloga Konzervativaca.

Stranka između kampanje i pripreme za vlast

Analitičari ocjenjuju da Reform i dalje djeluje više kao kampanjska politička snaga nego kao potpuno formirana alternativa vlasti. Fokus stranke ostaje na temama koje izazivaju snažne političke podjele, poput migracija, klimatskih politika i rodnih pitanja.

Takav pristup razlikuje se od strategije Labour Party, koja je ranijih godina pokušavala naglasak staviti na tehničke pripreme za upravljanje državom.

Farage tvrdi da bi Velika Britanija mogla imati prijevremene izbore već 2027. godine, ali detalji konkretnih politika njegove stranke još nisu u potpunosti razrađeni.

Ambiciozne ekonomske ideje bez jasnih rokova

Tice je najavio cilj rasta BDP-a između tri i četiri posto godišnje te ukidanje dijela klimatskih regulativa koje naziva pretjeranim. Također je najavio izradu industrijske strategije fokusirane na proizvodnju čelika i automobila, kao i osnivanje britanskog suverenog investicionog fonda.

Istovremeno, Jenrick tvrdi da su porezi previsoki, ali nije iznio konkretne planove njihovog smanjenja. Stranka još razmatra ključna pitanja poput reforme penzionog sistema i poreske politike.

Oštar politički kurs u kulturnim i društvenim pitanjima

Farage i njegovi saradnici nastavljaju koristiti retoriku sličnu onoj kakvu koristi bivši američki predsjednik Donald Trump, posebno kada je riječ o migracijama i društvenim pitanjima.

Yusuf je ponovio planove o masovnim deportacijama ilegalnih migranata i mogućem povlačenju iz međunarodnih pravnih sporazuma koji bi to mogli otežati, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Braverman je najavila zabranu tzv. socijalne tranzicije za djecu u školama, kao i ukidanje zakona o jednakosti iz 2010. godine.

Pokušaj da se stranka predstavi kao ekonomski kredibilna

Uprkos radikalnijim političkim porukama, Farage pokušava uvjeriti birače da njegova stranka može biti odgovorna u ekonomskom upravljanju. Zbog toga je ranije odustao od velikog paketa smanjenja poreza iz izbornog programa.

Dio strategije je i privlačenje bivših konzervativaca, čime Reform pokušava ojačati reputaciju ozbiljne političke alternative.

Farage se godinama distancira i od krajnje desnih aktivista poput Tommy Robinsona, svjestan da takve veze mogu odbiti umjerenije birače.

I dalje snažna dominacija lidera

Iako Farage tvrdi da želi da stranka bude manje vezana za njegov lični politički profil, analitičari smatraju da njegova dominacija i dalje ostaje ključna.

Neki politički izvori navode da izbor saradnika pokazuje da Farage ne želi snažne, samostalne ekonomske lidere poput nekadašnjih ministara finansija Gordona Browna ili Georgea Osbornea.

Za sada ostaje otvoreno pitanje može li Reform prerasti iz političkog pokreta snažno vezanog za jednog lidera u stabilnu političku strukturu spremnu za upravljanje državom.