Pobjedu Magyara, mada ne toliko otvoreno, žele i opozicione političke partije u mnogim balkanskim zemljama, primarno u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
U Mađarskoj će danas biti održani parlamentarni izbori s potencijalom da ih se, objavom rezultata, s pravom nazovemo historijskim. Danas će Mađari birati između nastavka istog i kretanja nekim drugačijim putem.
Ova centralnoevropska zemlja će danas biti, kako se čini, fokus Evrope, ali i dobrog dijela svijeta. Njeni rezultati će odjeknuti u bližem i širem regionu, kontinentu, ali i u Washingtonu i Moskvi, jer će svi pomno pratiti ko će odnijeti pobjedu.
S jedne strane se nalazi Viktor Orban, premijer Mađarske već 16 godina, čiji Fidesz se nada da će preživjeti najveći napad opozicije na vlast od 2010. godine, kada je došao na vlast.
Orban je proveo kampanju neumorno povezivajući svoje protivnike s Briselom, s Ukrajinom, te sebe predstavljajući kao jedinu sigurnu ruku koja može nezavisno voditi Mađarsku i u budućnosti.
Iza sebe ima podršku plejade desničara i radikala širom Evrope i svijeta. Od američkog predsjednika Donalda Trumpa, preko desničarskih stranaka u Evropi, pa sve do Aleksandra Vučića u Srbiji, radikalna struja ima jasnu poruku, a to je da Orban treba nastaviti sa suverenom vlašću u Mađarskoj.
S druge strane je Peter Magyar, karizmatični lider opozicije i bivši operativac Fidesza, čovjek koji je nekada u svojoj sobi imao poster Orbana.
Od odlaska iz Fidesza i formiranja stranke Tisza, Magyar je demonstrirao nevjerovatan politički uspon, te je upravo on identifikovan kao čovjek koji može srušiti Orbana, koji je pokušao da izgradi sliku nepobjedivog političara.
Bez obzira na ishod, Magyar je vodio kampanju koja je za objektivne pohvale. Uspio je vješto izbjeći mnogobrojne skandale koji su mu se na određen način namještali. Isto tako, obišao je sa svojim saradnicima skoro pa cijelu teritoriju Mađarske, a terenski rad je donio rezultate.
Prema većini anketa, Tisza ima prednost u rasponu od sedam do deset procenata, koja se održala u prethodnih godinu i po, otkada je Magyarova stranka preuzela prednost nad Fideszom.
Ako bi Magyar došao do pobjede, on ne bi pobijedio samo Fidesz i Orbana, nego i izborni te društveni sistem koji se deceniju i po gradi specifično za odbranu od opozicije.
Promjena izbornog sistema, crtanje distrikta koji odgovaraju Fideszovim glasačima, medijska blokada, mobilizacija dijaspore su samo neke od stvari koje je Orban vremenom gradio kao odbrambeni blok.
Ako bi ga Magyar uspio srušiti, razočarao bi mnoge desničare širom svijeta koji su na Orbanovu "neliberalnu demokratiju" gledali kao uzorni sistem koji bi oni rado implementirali u svojim zemljama.
Pobjedu Magyara, mada ne toliko otvoreno, žele i opozicione političke partije u mnogim balkanskim zemljama, primarno u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
U Srbiji, Orban je bio ključni saveznik Vučiću i njegovom SNS-u, te su često jedan drugom "nabacivali" različite političke poruke koje bi osnaživale režime u Budimpešti i Beogradu.
U BiH, stranke iz Federacije BiH koje sebe nazivaju probosanskim, a vjerovatno i opozicione stranke u Republici Srpskoj, definitivno priželjkuju odlazak Orbana, koji je izgradio izrazito dobre veze s rukovodstvom entiteta u Banjoj Luci, a posebno s bivšim predsjednikom Rs-a Miloradom Dodikom.
Hoće li to biti Orbanov poraz ili političko oživljavanje, reći će građani Mađarske, a kraj izbora možda i neće biti kraj, ovisno o rezultatima i od reakcije Orbana, ako doživi poraz koji se najavljuje u anketama.
U svakom slučaju, sve oči političke javnosti sutra će biti na Budimpešti, Gyoru, Debrecenu, Szegedu i mnogim drugim većim i manjim gradovima čiji će građani danas dati svoj sud o budućnosti zemlje u kojoj žive.
