Bosna i Hercegovina se, prema podacima specijalizovanih evropskih analiza saobraćajne sigurnosti, nalazi među najopasnijim državama za vožnju.
Dok razvijene zemlje zapadne i sjeverne Evrope bilježe manje od pet poginulih na 100.000 automobila, u BiH se taj broj kreće između 50 i 100. To je bez sumnje sistemski neuspjeh.
U državama poput Norveške, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva, sigurnost na cestama nije rezultat slučajnosti nego dugoročnih politika. Posebno se izdvaja švedski koncept Vision Zero. Filozofija koja polazi od činjenice da ljudi griješe, ali da sistem mora biti dizajniran tako da te greške ne koštaju života.
S druge strane, BiH se po mnogim parametrima nalazi pri samom vrhu te negativne ljestvice.
Infrastruktura kao ogledalo sistema
Podaci o smrtnosti nisu izolovan fenomen. Oni su direktna posljedica stanja infrastrukture, organizacije sistema i neprovođenja zakona. BiH je na dnu Evrope po kilometrima autoputa, ali problem nije samo u količini, nego i u kvalitetu postojećih cesta.
Iako su vozači od 2006. godine u javne budžete uplatili oko 18 milijardi KM kroz akcize i putarine, svakodnevna slika na terenu su oštećen asfalt, neuređeni odvodni sistemi, zapušteni cestovni pojasevi i nedostatak osnovnog održavanja.
Prema riječima Damjana Ožegovića iz Transparency International u BiH, ključni problem je sistemsko neusmjeravanje sredstava i izostanak kontrole nad izvođačima. Garancije se ne aktiviraju, ugovorne obaveze se ne sankcionišu, a javna preduzeća ne koriste mehanizme koje već imaju na raspolaganju.
Drugim riječima, problem nije u nedostatku novca, već u načinu na koji se njime upravlja.
