Britanski dnevni list Guardian objavio je da je savjetnik za nacionalnu sigurnost Ujedinjenog Kraljevstva Jonathan Powell prisustvovao završnim pregovorima između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, te procijenio da je postignut značajan napredak koji je mogao spriječiti izbijanje rata.
Prema navodima lista, Powell je ocijenio da je ponuda Teherana u vezi s nuklearnim programom bila „iznenađujuća“ i dovoljno ozbiljna da otvori put ka diplomatskom rješenju. Razgovori su održani u Ženevi, gdje su, prema izvorima, postignuti konkretni pomaci.
Samo dva dana nakon završetka pregovora, te nakon što je dogovoren nastavak tehničkih razgovora u Beču, Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli su napad na Iran.
Powellovo prisustvo u Ženevi potvrdila su tri izvora, navodeći da je boravio u rezidenciji ambasadora Omana u mjestu Kolonji, gdje je djelovao kao savjetnik. Njegovo uključivanje odražava zabrinutost dijela međunarodne zajednice zbog nedostatka tehničke ekspertize u američkom pregovaračkom timu, koji su predvodili Jared Kushner i Steve Witkoff.
U razgovore je bio uključen i direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju Rafael Grossi, koji je pružao tehničku podršku. Međutim, stručnjaci su kasnije ukazali na niz osnovnih grešaka u javnim izjavama Witkoffa o iranskom nuklearnom programu.
Prema izvorima upoznatim s pregovorima, britanski tim bio je iznenađen sadržajem iranske ponude. Iako nije predstavljala konačan dogovor, ocijenjena je kao ozbiljan napredak i osnova za nastavak pregovora.
Iran je, između ostalog, bio spreman trajno ograničiti svoj nuklearni program bez vremenskih ograničenja, za razliku od sporazuma iz 2015. godine. Također je pristao smanjiti zalihe visoko obogaćenog uranija pod nadzorom međunarodnih inspektora i obavezati se da ubuduće neće gomilati takve zalihe.
Tokom završne runde razgovora, Iran je ponudio pauzu od tri do pet godina u domaćem obogaćivanju uranija, dok je američka strana zahtijevala desetogodišnje ograničenje.
U zamjenu, Teheran je tražio ukidanje gotovo 80 posto ekonomskih sankcija, uključujući pristup zamrznutim sredstvima, te ponudio mogućnost američkog učešća u budućem civilnom nuklearnom programu.
Pregovore je posredovao ministar vanjskih poslova Omana Badr bin Hamad Al Busaidi.
Britanski zvaničnici su, prema Guardianu, smatrali da ne postoje uvjerljivi dokazi o neposrednoj prijetnji iz Irana, niti da je zemlja bila na pragu razvoja nuklearnog oružja. Upravo zbog toga London nije pružio punu podršku američkom napadu, što je dodatno opteretilo odnose između dvije zemlje.
Navodi se i da je britanska vlada smatrala da vojna akcija nije bila opravdana, jer su diplomatski kanali i dalje bili otvoreni, a Powell je vjerovao da postoji realna mogućnost postizanja dogovora.
Downing Street nije komentarisao Powellovu ulogu u pregovorima niti njegove procjene. Istovremeno, američki predsjednik Donald Trump kritikovao je britanskog premijera Keira Starmera zbog suzdržanosti Londona, uključujući i početno odbijanje da američke snage koriste britanske baze, osim u odbrambene svrhe.
Pregovori između Irana i SAD-a vođeni su indirektno, uz posredovanje Omana, a diplomatski izvori navode da su postojale razlike u procjenama da li je američka strana bila spremna prihvatiti postignuti napredak ili je već tada prevladavala opcija vojne eskalacije.
