Rat na Bliskom istoku mogao bi imati ograničen direktan uticaj na Austriju, ali bi dugotrajan sukob mogao stvoriti ozbiljne posljedice po energetsku stabilnost Evrope i sigurnosnu arhitekturu kontinenta, upozorava austrijski vojni analitičar Walter Feichtinger.
U razgovoru za Der Standard ovaj penzionisani brigadir, koji je decenijama bio visoki oficir austrijskih oružanih snaga i zamjenik predsjednika Komisije za vojnu službu, ocijenio je da razvoj sukoba u Iranu može krenuti u dva smjera.
„Ako se rat završi relativno brzo, u naredne tri sedmice, vjerovatno neće imati značajan uticaj na Austriju ni na Evropu. Međutim, ako potraje duže, posljedice bi mogle biti ozbiljnije, posebno u energetskom sektoru, jer bi cijene energije ostale visoke mnogo duže nego što se sada očekuje.“
Feichtinger procjenjuje da bi produženi sukob mogao imati i šire geopolitičke posljedice.
„U tom slučaju Ukrajina bi vjerovatno izgubila još veći dio američke podrške, a Evropa bi morala preuzeti mnogo veću odgovornost.“
Prema njegovoj procjeni, ipak je vjerovatniji scenario u kojem će se intenzivni sukobi relativno brzo smiriti.
„Očekujem još nekoliko sedmica intenzivnog ratovanja, a potom postepeno smanjenje sukoba na nivo sporadičnih incidenata unutar Irana. Istovremeno bi se smanjila prijetnja arapskim državama, jer je iranski ofanzivni potencijal već ozbiljno oslabljen.“
On posebno naglašava stratešku važnost Hormuškog moreuza.
„Ako plovidba kroz Hormuški moreuz ostane stabilna, globalne posljedice sukoba bit će znatno manje.“
Feichtinger smatra da aktuelni međunarodni sukobi otvaraju pitanje smisla austrijske neutralnosti, koja je decenijama jedan od ključnih stubova vanjske politike te zemlje.
„Trenutna situacija pokazuje koliko brzo može nastati kriza u kojoj se država mora osloniti na pomoć drugih. Zato bi trebalo ozbiljno preispitati ulogu i funkcionalnost neutralnosti.“
Posebno problematičnim smatra činjenicu da Austrija ima obaveze solidarnosti prema državama Evropske unije, ali nema jasan koncept kako bi ih ispunila.
„To je potisnuti problem. Postoji obaveza međusobne pomoći među članicama EU, ali ne znamo ko bi tačno pritekao Austriji u pomoć u slučaju napada, niti kako bi Austrija ispunila vlastite obaveze.“
Prema njegovim riječima, austrijska sigurnosna politika opterećena je ozbiljnim nedostacima.
„Imamo tri velika problema: deficit odbrane jer smo previše oslonjeni na druge, deficit kredibiliteta jer smo godinama zanemarivali ulaganja u vojsku i deficit solidarnosti jer očekujemo pomoć drugih, dok istovremeno ograničavamo vlastitu spremnost da pomognemo.“
Feichtinger tvrdi da austrijska neutralnost u sadašnjem obliku nema jasan smisao.
„U inostranstvu naš stav često nije shvaćen. Iskreno, ni ja ga ne razumijem, jer nije ni logičan ni konzistentan, a uz to ne dovodi do željenog rezultata.“
On upozorava da neutralnost bez saradnje s evropskim partnerima može dovesti do izolacije.
„Sigurnosna politika mora biti zasnovana na međunarodnoj integraciji. Ako se na granici pojavi prijetnja ili ako neko povrijedi naš vazdušni prostor, moramo biti u stanju sarađivati s drugim evropskim državama. U suprotnom ostajemo sami.“
Feichtinger kritikuje i političko izbjegavanje rasprave o odbrambenim obavezama Austrije prema partnerima iz Evropske unije.
