Komandir voda pješadije, poručnik, svjež svršenik akademije u Londonu, Zagrebu, Beogradu, Skopju, Beču, Hamburgu ili Ankari, sa svojih 20-22 godine, pred strojem 55-ogodišnjaka, baš i ne ide.
Piše Hamza Višća
Predstavnički dom PS BiH je počeo, jednoglasno(?!), da razmatra usvajanje izmjena Zakona o odbrani BiH, kojim se starosna granica profesionalnih vojnika pomjera sa sadašnjih 40, na 45 godina. Na valu neodgovornog optimizma, čuli su se glasovi da slijede amandmani, kojim bi ova granica bila pomjerena na 50, odnosno 55 godina.
Podsjetio bih da je prvo zakonsko rješenje bilo da vojnik u stroju, pa makar to bio i profesionalac, bude starosti do 35 godina, što je nekako i zamislivo i izvodljivo. I svo oni koji su prije 20 godina ušli u OS BiH su bili informisani, upozoreni uz savjet da razmišljaju o svom napredovanju u podoficire ili oficire, ili o civilnom poslu kad navrše tih 35 godina.
Komandir voda pješadije, poručnik, svjež svršenik akademije u Londonu, Zagrebu, Beogradu, Skopju, Beču, Hamburgu ili Ankari, sa svojih 20-22 godine, pred strojem 55-ogodišnjaka, baš i ne ide.
Tako ćemo, umjesto potrebnog odgovornog rada na promociji vojnog poziva, koji bi se modernizacijom Oružanih snaga i kvalitetnim plaćanjem profesionalnih vojnih lica mogao učiniti atraktivnim i primamljivim za generaciju Z, dobiti vjerovatno vojsku, primjerenu nekim prošlim ratovima. Ako je, a jeste, odvraćanje agresora prvi smisao postojanja oružanih snaga, onda planere agresije neće uplašiti vojska prosječne starosti od 40 godina, koja je uz to neopremljena, struktuirana gotovo suprotno svim izazovima modernih ratova. Doda li se tome da nema političke volje za evropske i euroatlantske integracije, u kojima bi se od nas tražilo malo, a mi bi dobili punio, onda mrka kapa. Umjesto za stolom o geostrateškoj transformaciji svijeta, eto nas na meniju, tog istog stola.
Znajući da su na djelu ratne politike, secesionističke, koje podrazumijevaju slabljenje državnih institucija, čudi me jednoglasnost u Predstavničkom domu, ali kad pomislim da smo u izbornoj godini, onda mi to neodgovorno dodvoravanje Oružanim snagama, možda i ima smisla.
Punih 20 godina, se muški radilo na slabljenju Oružanih snaga BIH, uskraćivanjem budžeta, izbjegavanjem modernizacije naoružanja i opreme, ugrožavanjem životnog standarda profesionalnih vojnih lica, izostankom bilokakvog rada na aktivnoj rezervi, na efikasnijoj veličini, strukturi i razmještaju komandi i jedinica, pa zašto ne spomenuti i kontraverze postojanja pješadijskih pukova. Sad je došla na red uspostava gerijatrije u kasarnama.
Da ne griješim dušu, postoje vojničke dužnosti na kojima bi dobro došli zreliji, da ne kažem stariji vojnici, recimo vozači ili operateri teških mašina i sl. I umjesto da se uradi kvalitetna sistematizacija, bira se uravnilovka, koja amnestira nerad na promociji vojničkog poziva, opstrukcija razvoja Oružanih snaga, i kupuje, objektivno malo, biračko tijelo.
Aferim.
