A šta o svemu misli i kani raditi zvanično Sarajevo osim kvazi koalicijskih odnosa sa Dodikom također je enigma. Hibridno antidržavno djelovanje Srbije protiv BiH traži odgovor i stalan proaktivan pristup novom ruskom konceptu.
Piše: Nedžad Ahatović
Na posljednjem viđenju M. Dodika i Vladimira Vladimiroviča "Prvog" Putina u St. Petersburgu prije nekoliko dana u okviru ekonomskog foruma, a nakon toga i Srpskog sabora Srbije i Rs od 8.juna 2024. utvrđene su i sinhronizovane mjere i radnje na daljem utvrđivanju i promicanju ruske kulturne, političke i vjerske sfere na zapdnom Balkanu.
Međutim, Vladimir je Miloradu kazao jednu rečenicu koja otkriva polistrategiju Rusije na zapadnom Balkanu na kojem je epicentar sudara Rusije sa zapadnim demokratijama i njihovim kulturno-političkim miljeom bezmalo Bosna i Hercegovina. Rečenica glasi "Za Rusiju je Dejtonski mirovni sprazum nepromjeniv!".
To je ujedno i ahilova peta i način spriječavanja jačanja sveprisutnog ruskog uticaja u regionu. Naime, manje Dejtona znači manje ruskog uticaja, a promijiena Dejtona znači prelazak Rusije u drugo politički rečeno "agregatno stanje" u kojem se pribjegava terorizmu kao načinu komunikacije kroz hibridni rat sa zapadnim demokratijama na Balkanu. U prevodu više Bosne i Hercegovine znači manje ruskog uticaja u regionu.
No, zapadne demokratije kaskaju u svemu za polistrategijom Ruske Federacije i njenih trabanata na Balkanu. Politika koju je specijalni predstavnik SAD-a za Balkan G. Escobar provodio nanijela veliku štetu SAD-u kao sili predvonici zapadnih demokratija. U Bosni i Hercegovini su pogaženi svi demokratski principi kod načina provođenja demokratskih izbora i implementacije njihovih rezultata, u Crnoj Gori, promijenjen je kompletan politički DNK koji je ustoličio proruske političke partije na vlasti sa glasom u NATO-u, u Makedoniji je promijnjeno i ime države što nije pomoglo u nastojanju Grčke, Kipra i Bugarske da svako iz svog ugla najavljuje da će kočiti finalni čin pristupanja Sjeverne Makedonije u EU. Sa druge strane Kosovo je bilo izloženo neprincipijelnim pritiscima da prihvati podijelu državnog suvereniteta sa Republikom Srbijom po Dejtonskom principu. Odbijanje Prištine da prihvati taj način uspostave Velike Srbije je dovelo vladu A.Kurija u vrlo nezavidan položaj na Zapadu.
No, ključni događaj o kojem se i danas nagađa zašto se odigrao, desio se napadom na teritorijalni integritet Kosova od strane proruskih političkih aktera kroz teroristički upad u Banjsku u septembru 2023. Očito je da je Ruska Federacija s tim činom stavila tačku na približavanje Srbije Zapadu i trasirala Vučiću novi koncept po kojem je Srbija ruski nosač aviona, a 49% BiH razarač u pozadini NATO-a.
Zapadne demokratije na čelu sa SAD-om su platile ceh pogrešne politike na zapadnom Balkanu u kojem se favorizirao Beograd i politika uzurpacije državnog suvereniteta susjeda Srbije do otcjepljenja regija gdje žive Srbi. Sada gledamo pravo lice Srbije i autokratskog Vučićevog režima koje je i srcem, džepom i dušom na strani Ruske Federacije i Kine. Model njiohove agresivene strategije izgradnje Srpskog Sveta je Dejton odnosno modalitet hibridnog ratovanja u kojem se politički pritisak prosrpskih partija usmjerava ka podijeli državnog suvereniteta trargetovane države sa Srbijom iako je državni suverenitet u pravnom smislu nedjeljiv. Ide se i do nenasilne promijene granica, naravno ako je to moguće dogovoriti sa drugim relevantim političkim akterima.
Ruska strategija je jasna. Uspostava nove Srboslavije na bazi nenasilne promjene granica ili nasilne političke podijele suvereniteta uz stalnu ucijenu destabilizacije kompetnog regiona kojim bi rukovodio Beograd.
Zapadne demokratije općenito, a posebno EU još uvijek nemaju jasan odgovor na ovaj pristup uspostavi i širenju ruske sfere uticaja na Balkanu.
Ustoličenje desnice u Evropskom Parlamentu na zadnjim izborima i velike šanse Trumpa da uzme predsjedničke izbore u SAD-u govore da te strategije vjerovatno neće biti jedan duži vremenski period. Do tada će Srbija, Kina i Rusija naših 49% teritorije ekonomski i vojno jačati i pripremati za "mirno" udruživanje sa Srbijom.
A šta o svemu misli i kani raditi zvanično Sarajevo osim kvazi koalicijskih odnosa sa Dodikom također je enigma. Hibridno antidržavno djelovanje Srbije protiv BiH traži odgovor i stalan proaktivan pristup novom ruskom konceptu.
