Smrtna kazna samo za Palestince

Uz ovaj strašni i nepovratni udarac pravu na život i jednakost, novi zakon nalaže držanje osoba osuđenih na smrt u zasebnom objektu, bez porodičnih posjeta i s ograničenjima u pristupu advokatima.

Moderno pravo bi trebalo odražavati posvećenost civiliziranog društva temeljnim moralnim principima i njegove težnje prema postizanju pravde i jednakosti među svim članovima.

Zakon mora definirati granice društva, naznačiti šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno, te oblikovati sliku svijeta koji poštuje ljudska prava.

Izraelski Knesset okrenuo je leđa tim principima donošenjem zakona koji nameće smrtnu kaznu svakom Palestincu osuđenom za namjerno uzrokovanje smrti osobe u "terorističkom" činu.

Izrael je usvojio duh ekstremno desničarskog ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, napuštajući svoju dužnost zaštite onih za koje je odgovoran - bilo da su to građani ili podanici pod okupacijom. Time je legitimizirano korištenje zakona kao alata državnog nasilja.

U posljednjim decenijama prevladavao je jasan globalni trend smanjenja i ukidanja smrtne kazne. Većina demokratskih zemalja ukinula je smrtnu kaznu zakonom ili u praksi, na temelju shvatanja da je to okrutna, nepovratna kazna nespojiva s temeljnim ljudskim pravima.

Dok međunarodno pravo i globalne institucije podstiču države da odustanu od korištenja ove kazne, njeno ponovno uvođenje u Izraelu označava temeljno odstupanje od prihvaćenih normi modernog svijeta.

Izraelski Odbor za nacionalnu sigurnost odbacio je više od 2.000 prigovora podnesenih protiv zakona o smrtnoj kazni, nastavljajući s procedurom usvajanja.

- Nalazimo se u periodu historijskih prilika i velikih uspjeha - izjavio je Ben-Gvir.

Kršenje međunarodnog prava

Navedeni cilj zakona je povećanje odvraćanja, sprečavanje napada i traženje odmazde za sabotaže. Međutim, globalna istraživanja nisu pronašla dokaze da smrtna kazna odvraća potencijalne počinitelje više od zatvorskih kazni, niti postoji ikakva veza s nižim stopama kriminaliteta. Osim toga, počinitelji operacija provedenih iz ideoloških razloga često se unaprijed pripremaju na smrt.

Novi izraelski zakon propisuje da Palestinci osuđeni za smrtonosni "terorizam" na vojnim sudovima dobiju "obaveznu" smrtnu kaznu. To bi se moglo preinačiti u doživotni zatvor samo u vrlo ograničenim, izuzetnim okolnostima.

U praksi, Palestincima koji žive na okupiranim teritorijama sudi se isključivo na vojnim sudovima, dok se izraelskim građanima, uključujući doseljenike, sudi na civilnim sudovima.

Novi zakon u suprotnosti je s utvrđenim principima međunarodnog prava. Član 6. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima naglašava pravo na život, uz napomenu da zemlje koje još nisu ukinule smrtnu kaznu moraju je izricati samo za "najteže zločine". Drugi fakultativni protokol uz ovaj ugovor izričito ima za cilj ukidanje smrtne kazne.

Izraelski potez stoga predstavlja nazadovanje u odnosu na međunarodne obaveze u pogledu ljudskih prava koje su preuzele civilizirane nacije.

U izraelskim civilnim sudovima, novi zakon propisuje da će svako ko namjerno uzrokuje smrt druge osobe "s ciljem negiranja postojanja Države Izrael" biti osuđen na smrt ili doživotni zatvor. Uprkos dvosmislenoj formulaciji, jasno je da će ova definicija obuhvatiti samo palestinske optuženike - bilo da su građani Izraela ili stanovnici okupiranih teritorija.

To je zato što se terorizam koji provode izraelski Jevreji, često protiv Palestinaca - UN je dokumentirao 2.660 napada doseljenika između januara 2024. i septembra 2025. godine - obično ne provodi s motivom "negiranja postojanja Države Izrael".

Time što smrtnu kaznu čine diskrecionom odlukom u civilnim sudovima, izraelski zakonodavci osiguravaju da čak i ako se jevrejski građanin proglasi krivim za počinjenje napada s motivom negiranja postojanja Izraela, on ne mora biti pogubljen.

Stvaranje hijerarhije

Kao zadana opcija za Palestince pod okupacijom, smrtna kazna će stoga služiti kao rasistička kazna zasnovana na nacionalno-etničkoj pripadnosti, fatalno potkopavajući prava Palestinaca na život, dostojanstvo, pravičan postupak i jednakost.

Zakon stvara hijerarhiju prema kojoj se nasilni nacionalizam Palestinaca protiv Jevreja smatra težim od bilo koje druge vrste nasilja, uključujući nacionalističko nasilje Jevreja nad Palestincima, piše Middle East Eye.

Razlikovanje između obavezne smrtne kazne na vojnim sudovima i diskrecione na civilnim sudovima krši član 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koji potvrđuje da su svi ljudi "jednaki pred zakonom". Uspostavljanje dva različita pravosudna sistema na osnovu nacionalnog ili etničkog porijekla flagrantno je kršenje ovog principa i može se smatrati apartheidom.

Novi zakon također proturječi osnovnom principu svakog pravnog sistema koji drži do sebe: davanju nezavisnosti sudstvu da koristi diskreciono pravo i izriče odgovarajuće kazne. On obavezuje vojne sudove da izriču smrtnu kaznu Palestincima pod okupacijom, uz izuzetke koji su mogući samo u vanrednim okolnostima.

Propisivanje smrtne kazne u takvim slučajevima lišava sud mogućnosti da uzme u obzir olakšavajuće okolnosti ili individualne karakteristike počinitelja, čineći kaznu proizvoljnom i kršeći pravo optuženika na pravično suđenje.

Nadalje, prema ovom zakonu neće biti moguće dati pomilovanje nakon što je počinitelj osuđen na smrt na vojnom sudu. To krši član 75. Četvrte ženevske konvencije, koji navodi da oni osuđeni na smrt ne mogu biti "lišeni prava na podnošenje zahtjeva za pomilovanje ili odgodu kazne".

Osim toga, za izricanje smrtne kazne bit će dovoljna prosta većina sudskog vijeća, a ne jednoglasnost - a kazna se može izreći čak i ako to tužioci ne zatraže.

Diskriminatorni sistem

Pogubljenje vješanjem mora se izvršiti u roku od 90 dana od izricanja presude, uprkos nedostatku hitne potrebe koja bi opravdala taj rok. To ozbiljno ograničava pravo zatvorenika na pravičan postupak, uključujući moguće zahtjeve za obnovu suđenja, što je uobičajena praksa u drugim zemljama u skladu s međunarodnim pravnim normama.

Štaviše, izraelski pravosudni sistem, a posebno vojni sudovi na okupiranim teritorijama, imaju reputaciju diskriminatornog odnosa prema Palestincima.

Rizik od pogubljenja samo jedne nevine osobe trebao bi biti dovoljan da se odbaci ova okrutna i konačna kazna. U SAD-u je, naprimjer, od 1973. godine oslobođeno više od 200 osuđenika na smrt.

Širom svijeta smrtna kazna se nesrazmjerno primjenjuje na manjine i ranjive grupe, a autoritarne države je koriste kao alat za suzbijanje neistomišljenika. Na osnovu svega toga, više od dvije trećine zemalja svijeta odlučilo je ukinuti smrtnu kaznu zakonski ili u praksi.

Vrijedno je spomenuti da su ministri vanjskih poslova Australije, Njemačke, Francuske, Italije i Velike Britanije izdali zajedničku izjavu u kojoj izražavaju svoju "duboku zabrinutost" zbog izraelskog zakonodavstva i njegovog kršenja demokratskih principa. Ipak, čini se da takvi stavovi imaju malo utjecaja na donosioce odluka u Izraelu.

(Stav.ba)