Za čije je stvarne interese Schmidt nametnuo zabranu finansiranja SNSD-a

Pravna analiza dr. Milana Blagojevića

Portal Istraga je 4.8.2025. godine objavio članak novinara Avde Avdića u kojem se argumentovano piše o nedavnoj odluci Christiana Schmidta. Radi se o Schmidtovoj odluci od 24. aprila ove godine, kojom je obustavio, bolje reći zabranio, sve isplate budžetskih sredstava za Dodikov SNSD. Istina, tom odlukom Schmidt je zabranio isplatu budžetskih sredstava i za političku partiju Ujedinjena Srpska, ali to za temu ovog teksta nije važno. Od važnosti su samo Dodik i njegov SNSD.

Dakle, tom odlukom Schmidt je, prije žalbene presude Dodiku, zabranio sve isplate budžetskih sredstava u svrhu finansiranja SNSD-a te je članom 5. svoje odluke naredio da ta odluka “ne može biti predmet preispitivanja od strane sudova Bosne i Hercegovine, niti sudova njenih entiteta, niti bilo kojeg drugog tijela, te da se pred bilo kojim sudom ni u jednom trenutku ne može pokrenuti postupak u vezi s obavezama izvršenim saglasno odredbama iz te odluke”.

U članku novinara Avde Avdića pravno ispravno se zaključuje da “zahvaljujući (toj) odluci OHR-a kojom je zabranjeno budžetsko finansiranje SNSD-a Milorad Dodik može ostati na čelu Saveza nezavisnih socijaldemokrata” i nakon pravosnažne presude kojom ga je žalbeno vijeće Suda BiH osudilo na kaznu zatvora od jedne godine i zabranu obavljanja funkcije predsjednika Rs-a u trajanju od šest godina.

Prema onome što je Schmidt 1.7.2023. godine nametnuo u Krivični zakon BiH, pravne posljedice koje po sili zakona nastupaju u slučaju pravosnažne zatvorske kazne, što znači i presude kakva je izrečena Dodiku, ogledaju se, između ostalog, i u zabrani osuđenom licu da obavlja službene funkcije u organima zakonodavne, izvršne, pravosudne ili upravne vlasti, kao I U BILO KOJEM ORGANU koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava. Akcenat u prethodno navedenom tekstu treba staviti na riječi U BILO KOJEM ORGANU koji se u cijelosti finansira iz javnih sredstava

Kako vidimo, nije u citiranom dijelu rečeno da se to odnosi samo na organ koji vrši javnu vlast, već se zabrana odnosi na BILO KOJI ORGAN, ako se taj organ u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava, što može biti i organ političke partije, ako se ta partija u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava.

Stoga bi zabrana iz pravosnažne presude Suda BiH protiv Milorada Dodika značila i zabranu Dodiku da obavlja bilo koju funkciju u organima SNSD-a, ili neke druge partije, da nije onoga što je Schmidt učinio u aprilu ove godine, zabranivši da se SNSD u bilo kojem iznosu finansira iz bilo kojeg budžeta, to jest iz bilo kojeg izvora javnih sredstava.

Dakle, time je Schmidt omogućio Dodiku da ostane barem na čelu SNSD-a i da na taj način i dalje upravlja svim procesima u toj partiji, a preko toga i procesima u društvu i državi.

Osim toga, ta Schmidtova odluka bila je okidač pomoću kojeg je Dodik ubrzo zatim putem Narodne skupštine Rs-a donio zakon kojim je svim partijama zabranio finansiranje iz budžeta. I time ih je, naročito opozicione partije, ostavio bez nasušnih finansijskih sredstava, bez kojih one teško da mogu funkcionisati i ostvariti izborne rezultate koji bi im omogućili osvajanje vlasti na narednim izborima.

Sve u svemu, na osnovu rečenog zaista je umjesno postaviti pitanje za čije je stvarne interese Schmidt nametnuo zabranu finansiranja SNSD-a iz javnih sredstava, da li je to kazna SNSD-u i Dodiku, ili je posrijedi nešto sasvim suprotno od toga?

Odgovor na to može dati i vrijeme koje je tek pred nama.

Naime, nametnuvši 24. aprila ove godine tu odluku Schmidt je u njoj rekao (član 1. stav 3) da on može i da ukine zabranu finansiranja SNSD-a.

To znači da kao što ju je nametnuo može i da je koliko sutra ukine SNSD-u, ali će to onda za posljedicu imati i da zabrana iz pravosnažne presude Suda BiH izrečena Dodiku ima za pravnu posljedicu i zabranu Dodiku da obavlja bilo koju funkciju u bilo kojem organu SNSD-a ili neke druge političke partije. No, eventualno ukidanje zabrane finansiranja SNSD-a neće značiti i ukidanje Dodikovog zakona koji je formalno usvojila Narodna skupština, a kojim je svim partijama ukinuto finansiranje iz budžeta. Postojanje tog zakona će i dalje nastaviti da u znatnoj mjeri otežava rad opozicionih partija u Rs-u, a time i njihove izglede na izbornu pobjedu i osvajanje vlasti.

Zbog toga i upravo iznijeta argumentacija čini umjesnim pitanje iz naslova ovog teksta.