Ako se pitate ko je kakva ličnost je bio mladić iz Brčkog koji je poginuo u nesreći kada je tramvaj iskočio iz šina, 12. februara u Sarajevu, ovo je najbolji opis mladića koji će nedostajati svojoj zajednici. Ovaj omaž iz pera njegove prijateljice Šejme Bešlić je i svjedočanstvo kakvim talentima smo okruženi koje i ne primjećujemo od malograđanske buke u kojoj su glavne uloge pripale glasnim, samopromotivnim figurama viralnosti, spektakla i samodopadnosti
Prepuna mladalačke arogancije i umišljene genijalnosti, kako to često biva s mladim ljudima koji slobodno vrijeme provode s glavama zagnjurenim u svjetske klasike, u oktobru 2023. godine upisala sam književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Moje samopouzdanje počinje se kruniti, a mladalačka sigurnost tiho se prizemljuje u trenutku kada upoznajem Ardijana Morankića; susret je to koji mi razotkriva razmjere sopstvenog neznanja i jasno pokazuje koliko još, kako bi rekli naši stari, „pure moram da se najedem“, da bih bar djelimično mogla razumijevati i stvarati književnu umjetnost kao što je to već tada činio on. U svega nekoliko dana Ardijan postaje moj književni uzor, a posebna je privilegija sa svojim književnim uzorom biti u mogućnosti piti šestosatne kafe poslije predavanja i donositi mu na čitanje svoje proze i poezije oko kojih te nesebično savjetuje. Svog književnog uzora imala sam u klupi pored sebe, sebično sam pratila šta čita, gleda i piše, diveći se savršenom spoju talenta, predanog rada i razumijevanja. Nas dvoje povezala je ljubav prema književnosti i ista omiljena knjiga; Proljeća Ivana Galeba Vladana Desnice. Ubrzo je postalo jasno da je Desnicino remek-djelo, baš kao i moj, nepovratno promijenilo i Ardijanov život. Ardijanov brat blizanac Erdoan pojavljuje se na našoj kafi samo nekoliko dana poslije početka akademske godine.
Neporeciva jasnoća Erdoanovog talenta
Obojica su po završetku gimnazije u Brčkom došli u Sarajevo, jedan je svoj umjetnički put započeo na književnosti, drugi na slikarstvu. Gledam ih, fizički gotovo iste, i smijem se dok govorim da ne mogu vjerovati da sada u ovom gradu postoje dva ovakva čovjeka. Tog trenutka, zahvaljujući Ardijanu, započinje moje prijateljstvo s Erdoanom Morankićem. Odjednom nas je poslije predavanja na kafama troje, a kada ih upoznajem sa svojim prijateljem Abdulahom Brkovićem, četvero. Ardijan, Erdoan, Abdulah i ja postajemo četveročlana zavjera, nerazdvojni prijatelji, društvo mrtvih pjesnika, mladi ljudi koji s apsolutnom i nepokolebljivom uvjerenošću vjeruju da je jedina stvar na ovom prolaznom svijetu koja zaista vrijedi razglabanje o umjetnosti, duhovnosti, Bogu, smrti, mitologiji, mistici, o svemu što je transcendentno i što se nikada ne može potpuno obuhvatiti. Od samog početka studija svima postaje jasna neporeciva jasnoća Erdoanovog talenta, dovoljan je bio jedan pogled na njegove slike da recipijent shvati kako se pred njim nalazi rijetka, gotovo nevjerovatna darovitost. Jednakoj količini mašte i talenta, kojima je bio obdaren i koji su se međusobno umnožavali Erdoan pridružuje i komponentu rada; beskrajnog, upornog, gotovo opsesivnog, koji je djelovao kao sila što ne poznaje granicu ni bilo kakav zamor. Upravo ga je neumoljiva potreba za radom činila najproduktivnijim umjetnikom među nama, iako sebe nikada nismo nazivali umjetnicima. Na jednoj od naših kafa pokušali smo objasniti tu riječ i jednoglasno zaključili da je jednako prepotentno koliko i naivno prisvajati tu titulu za života, jer umjetnik nije čovjek koji tvrdi da jeste, nego ono što postane tek nakon života, kada smrt - tada za nas nezamislivo daleka - donese svoju konačnu presudu. Svojim je radovima inspirisao mnoge, njegove slike uspijevale su uhvatiti upravo ono neuhvatljivo i apstraktno što smo mi satima pokušavali dosegnuti riječima. Opsjedalo ga je i istovremeno nadahnjivalo transcendentalno, božansko i tajnovito, a on je posjedovao rijetku sposobnost da sve to pretoči u oblik, boju i kompoziciju svojih slika. Inspiraciju je nalazio ondje gdje je drugi ne traže, u prizorima pored kojih sam i sama godinama prolazila slijepa za njihovu raskoš.
