Posvemašnja ruska agresija na Ukrajinu iz temelja je promijenila sve, pa je i proširenje EU (ali i NATO-a) dobilo novi, veliki značaj.
Piše: Sead Numanović
Ursula von der Leyen najvjerovatnija je stara-nova predsjednica Evropske komisije.
Za Bosnu i Hercegovinu, kao i ostale države koje žele biti dio Evropske unije to i nije loša vijest. Ako ništa, zna situaciju.
Von der Leyen je u proteklih pet godina u više navrata posjetila i našu zemlju. Poznaje ključne aktere, razumije u dobroj mjeri šta se dešava... Postoji, dakle, kontinuitet. Kakav-takav.
Za razliku od Komisije Jean-Claude Junckera gdje je proširenje bilo proglašeno mrtvim, Von der Leyen ga je za vrijeme svog predsjedavanja Evropskom komisijom oživjela i vratila na velika vrata.
Nije da joj je to baš bio prioritet.
Posvemašnja ruska agresija na Ukrajinu iz temelja je promijenila sve, pa je i proširenje EU (ali i NATO-a) dobilo novi, veliki značaj.
Ursulu čeka saslušanje pred Evropskim parlamentom.
Blok Evropske narodne stranke (EPP) sa 188 zastupnika, Socijalista i demokrata (S&D) sa 136 i liberala (Renew) sa 75 ima nekih 400 ruku, od ukupno 720 zastupnika ovog saziva Evropskog parlamenta.
Dio zastupnika S&D-a, ali i Renew-a najavio je već ranije da neće glasati za novi Ursulin mandat.
Značajan broj Zelenih (ukupno 75 zastupnika), koji su pretrpjeli težak poraz na nedavno završenim evropskim izborima najavio je svoj glas staroj-novoj predsjednici Evropske komisije. Očekuje se da Von der Leyen, ipak - mada tijesno - prođe.
Do kraja jula mogla bi se znati kompozicija evropskih institucija u cjelosti.
Proširenje je jedan od portfolia Evropske komisije koji ima sve veći značaj.
Iako su građani Evropske unije pojačali podršku desnici, a posebno ekstremnoj desnici koja nije sklona daljem širenju bloka, politički evropski mainstream smatra da se i EU i NATO moraju zaokružiti.
Stoga je pitanje ko će biti komesar za proširenje, nakon barem 10 godina, postalo jedno od bitnih u raspravama o raspodjeli pozicija među državama Unije.
Za razliku od ranije, ovog puta se pregovara i o nadležnostima komesara i pozicijama država iz kojih dolaze, posebno za "top jobs".
Resor širenja EU je među njima.
Nezvanično, Mađarska ponovo želi za sebe ovu poziciju.
Nejasno je da li će ta država predložiti opet Olivera Varhelyija za to mjesto ili će dati nekog drugog Orbanovog pulena.
Mjesto komesara ovog resora želi i Austrija.
Među državama Baltika također se govori o interesu za ovu poziciju. Njihov motiv je Ukrajina (i Moldavija). Iako je estonska premijerka Kaja Callas izabrana za šeficu evropske diplomatije, što je pozicija jednog od prvih zamjenika predsjednice Evropske komisije, druge baltičke države imaju svoje zagarantirane komesarske pozicije u Evropskoj komisiji.
Poljska, kojom nakon osam godina vlasti ekstremno desne Partije pravde i prava (PiS), vlada ljevičarski blok stranaka koje predvodi Donald Tusk, nekadašnji predsjednik Evropskog vijeća, također je zainteresirana.
U okviru pregovora o novoj Komisiji, razgovara se i o redistribuciji i preoblikovanju resora.
S Junckerovom Komisijom prije 10 godina, proširenje je dodatno relativizirano dodavanjem resora susjedstva. U tu kategoriju spadaju zemlje zakavkazja i Afrike.
Sada se razgovara o tome da se to poništi.
Da se proširenje "resetira" i vrati na stare postavke kako bi se bavilo situacijom u u 10 država Evrope (uključujući Tursku i Srbiju) koje - bar formalno - žele biti dio EU.
Obzirom na rastući portfolio samog proširenja, sa fondovima i projektima, planovima i asocijacijama koje se bave ovim pitanjem, "susjedstvo" je teret koje bi se trebao prebaciti ili diplomatskoj službi EU (EEAS) ili prepustiti resoru razvoja.
U svakom slučaju, plan je da se proširenje s jedne strane rastereti, a s druge fokusira i ojača. Kako izborom kandidata za tu poziciju, tako i državom koja bi stala iza njega.
Do kraja jula situacija bi trebala biti sasvim jasna.
