Ovo nije nikakav veliki utopijski apel, već najosnovnije očekivanje koje bi svaki narod i njegovi lideri trebali imati ako istinski teže demokratskom samoupravljanju.
Paradoksalno svlačenje zanimljiv je medicinski fenomen: osoba koja se smrzava počinje skidati odjeću. Još uvijek ne razumijemo uzroke ovakvoga ponašanja, ali stručnjaci vjeruju da je povezano s poremećajima krvotoka kada mišići popuštaju pod ekstremnom hladnoćom. Ponekad ovaj fenomen prati i jedan drugi, terminalno ukopavanje: osoba koja se smrzava traži zaštitu u malim, zatvorenim prostorima kako bi se zagrijala. Pošto su ovo dvije ekstremne reakcije na ekstremni tjelesni šok, obično uslijedi smrt, piše !Odgovor.ba
Neshvatljivo, skriveno, uplašeno. Ovim riječima možemo opisati i sadašnje stanje bosanskog i bošnjačkog političkog tijela. Izloženo je ono nizu sistemskih šokova, ali nije u stanju artikulirati racionalan odgovor čak ni u cilju pukog preživljavanja.
Ni ostavki ni protesta
Pogledajmo niz vijesti tokom protekle dvije sedmice.
Još uvijek potreseni odlukom Sjedinjenih Američkih Država da u potpunosti ukinu sankcije Miloradu Dodiku i njegovom režimu, građani Bosne i Hercegovine su u utorak saznali i da državni tužilac, kadar blizak Dodiku, obustavlja sve istrage protiv Dodika i dvojice njegovih bliskih saradnika, u zasebnom predmetu koji se odnosi na djelovanje protiv ustavnog poretka zemlje.
Istovremeno je Vijeće ministara BiH za zamjenika direktora državne policije imenovalo Dragana Andrića, još jednog kandidata po volji Dodikovog SNSD-a i njihovih partnera iz HDZ-a BiH,. Njegov prethodnik, Zoran Galić, kadar HDZ-a, i dalje se, prema dostupnim informacijama, kao bjegunac za kojim je raspisana potjernica u Bosni i Hercegovini, skriva u Hrvatskoj.
Istog dana, javnost je obaviještena i o jutarnjoj policijskoj akciji protiv nekoliko osoba bliskih premijeru Federacije BiH, Nerminu Nikšiću. Racije su uslijedile nakon što je portal Istraga objavio dokaze da je premijer nezakonito uticao na imenovanja u policijskim strukturama entiteta a nadležne antikorupcijske institucije za to mjesecima znale ne poduzimajući ništa.
Nekoliko dana ranije objavljeno je da su u Tuzli policijski službenici i bivši državni zastupnik učestvovali u prostituciji maloljetnica iz javnih ustanova socijalne zaštite. A potom je uslijedila i tragedija – smrtonosni požar u Domu penzionera u Tuzli.
U doslovno svakom demokratski uređenom društvu jedna od ovih „afera“ rezultirala bi padom državne i lokalnih vlada. Svakako bi potaknula značajnu mobiliziranje javnosti koja bi tražila ostavke. U Bosni i Hercegovini se nije dogodilo ni jedno ni drugo.
Ima racionalnih, historijskih razloga za slabu kulturu protesta u Bosni i Hercegovini. Ima racionalnih, historijskih razloga koji objašnjavaju zašto bošnjačka politička elita teži radije prilagodbi nego sukobljavanju, čak i kad su posrijedi akteri koji ruše državu.
Ali teško je opravdati pasivnost bosanske javnosti kada na nju pogledamo iz nešto šire perspektive.
Srbija i Gruzija kao drugačiji primjeri
U Srbiji već godinu dana traje talas građanskih protesta protiv vlasti, potaknut urušavanjem nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu. Gruzijci su, također, već više od godinu dana na ulicama, nakon masovnih optužbi za sistemsku izbornu prevaru u oktobru 2024. godine. Koliko god bilo razlika između ovih zemalja i Bosne i Hercegovine, ima i mnogo historijskih sličnosti. Štaviše, moglo bi se tvrditi da je ukupna geopolitička situacija Gruzije daleko nestabilnija od bosanske – ali njeni građani su na ulicama, uprkos ruskoj vojnoj okupaciji.
Ne može se, također, reći da bosanska javnost svoju demokratsku snagu pokazuje na izborima. Na općim izborima 2022. godine glasalo je svega 51,45 % birača. U Gruziji je 2024. izlaznost bila 60,2 %. Na parlamentarnim izborima u Srbiji 2023. glasalo je 58,77 % birača. U Moldaviji, još jednoj slaboj evropskoj demokratiji u neprijateljskom okruženju, na parlamentarnim izborima 2025. zabilježena je izlaznost od 52 %.
Jesu li u Bosni i Hercegovini izbori slobodni i pošteni? Ne baš. Opći izbori 2022. godine obilježeni su dosad neviđenim izbornim inženjeringom visokog predstavnika Christiana Schmidta. Međutim, ni izbori u Srbiji i Gruziji nisu slobodni, ali kod njih ipak više građana izlazi na izbore. Izlaze i na ulice kada su nezadovoljni svojom vlašću. Bosanska, a posebno bošnjačka javnost ne čini ni jedno ni drugo.
Koherentna i provediva agenda za budućnost
Poenta je jednostavna: politička situacija u Bosni i Hercegovini je teška – i pogoršava se. Ni politička elita ni javnost u reakcijama ne iskazuju ozbiljnost niti ima naznake sposobnosti neophodne se zaustavi sadašnji, vrlo vjerovatno terminalni put urušavanja ostataka države BiH i njenog pravnog poretka.
Do općih izbora 2026. godine preostalo je dvanaest mjeseci. Sada je vrijeme da se formuliše jasan demokratski program koji može motivisati (ne)glasače – u domovini i dijaspori. Vrijeme je i da sama javnost zbije svoje redove i od izabranih predstavnika zahtijeva artikulisanje koherentne, provedive agende za budućnost Bosne i Hercegovine – i kratkoročno i dugoročno.
Ovo nije nikakav veliki utopijski apel, već najosnovnije očekivanje koje bi svaki narod i njegovi lideri trebali imati ako istinski teže demokratskom samoupravljanju.
