Ne postoji moralna, politička ili vojna ekvivalencija "dvije strane".
Piše: Tarik Ali
U decembru 1987. u Palestini je izbila nova Intifada koja je potresla Izrael kao i elite arapskog svijeta. Nekoliko sedmica kasnije, veliki stari sirijski pjesnik Nizar Qabbani napisao je 'Trilogiju o djeci kamenja', u kojoj je osudio stariju generaciju palestinskih vođa – danas koju predstavlja korumpirana, kolaboracionistička palestinska (ne)vlast. Pjevalo se i recitovalo u mnogim palestinskim kafićima:
Djeca kamenja
razbacala naše papire
prosuli mastilo po našoj odjeći
ismijavaju banalnost starih tekstova...
O djeco Gaze
Ne obazirite se na naše emisije
Ne slušajte nas
Mi smo ljudi hladne računice
Od sabiranja, oduzimanja
Vodite svoje ratove i ostavite nas na miru
Mrtvi smo i bez grobova
Siročad bez očiju.
Djeca Gaze
Ne pozivajte se na naše spise
Ne budi kao mi.
Mi smo vaši idoli
Ne obožavajte nas.
O ludi ljudi iz Gaze,
Hiljadu pozdrava ludima
Doba političkog razuma je odavno prošlo
Pa nauči nas ludosti…
Od tada, palestinski narod je pokušao sve metode da postigne neki oblik smislenog samoopredjeljenja. Rečeno im je da se odreknu nasilja. Jesu, osim rijetke odmazde nakon izraelskog zločina. Među Palestincima kod kuće iu dijaspori, postojala je ogromna podrška za bojkot, uskraćivanje investicija i sankcije: miroljubivi pokret par excellence, koji je počeo da dobija na snazi širom svijeta među umjetnicima, akademicima, sindikatima i povremeno vladama.
SAD i njihova NATO porodica odgovorili su pokušajem kriminalizacije BDS-a širom Evrope i Sjeverne Amerike – tvrdeći, uz pomoć cionističkih lobističkih grupa, da je bojkot Izraela 'antisemitski'. Ovo se pokazalo uglavnom efikasnim. U Britaniji je Laburistička stranka Keira Starmera zabranila bilo kakvo spominjanje 'izraelskog aparthejda' na svojoj predstojećoj nacionalnoj konferenciji. Laburistička ljevica, uplašena protjerivanjem, zašutjela je po ovom pitanju. Žalosno stanje stvari. U međuvremenu, većina arapskih država pridružila se Turskoj i Egiptu u kapitulaciji pred Washingtonom. Saudijska Arabija je trenutno u pregovorima, uz posredovanje Bijele kuće, da zvanično prizna Izrael. Čini se da će se međunarodna izolacija palestinskog naroda povećati. Mirni otpor nije dospio nigdje.
Sve vrijeme IDF je napadao i ubijao Palestince u slobodno vrijeme, dok su uzastopne izraelske vlade radile na sabotiranju svake nade u državnost. Nedavno je nekolicina bivših generala IDF-a i Mossadovih agenata priznala da ono što se radi u Palestini predstavlja 'ratne zločine'. Ali smogli su hrabrosti da to kažu tek nakon što su već otišli u penziju. Dok su još služili, u potpunosti su podržavali fašističke naseljenike na okupiranim teritorijama, stajali su po strani dok su palili kuće, uništavali plantaže maslina, točili cement u bunare, napadali Palestince i odlazili iz njihovih domova uz skandiranje 'Smrt Arapima'. Isto su činili i zapadni lideri – koji su pustili da se sve ovo odvija bez mrmljanja. Doba političkog razuma je odavno napustila, kako bi rekao Qabbani.
Onda, jednog dana, izabrano rukovodstvo u Gazi počinje da uzvraća. Oni pobjegnu iz svog zatvora na otvorenom i prelaze južnu granicu Izraela, gađajući vojne ciljeve i naseljenike. Palestinci su odjednom na naslovnicama. Zapadni novinari su šokirani i užasnuti što se zapravo opiru. Ali zašto ne bi? Oni znaju bolje od ikoga da će ekstremno desničarska vlada u Izraelu uzvratiti zlobno, uz podršku SAD-a i EU-a.
Ali čak i tako, oni nisu voljni sjediti po strani dok Netanyahu i kriminalci u njegovom kabinetu postepeno protjeruju ili ubijaju većinu svojih ljudi. Oni znaju da fašistički elementi izraelske države ne bi imali grižnje savjesti kada bi sankcionirali masovna ubistva Arapa. I oni znaju da se tome mora oduprijeti svim potrebnim sredstvima. Ranije ove godine, Palestinci su ranije pratili demonstracije u Tel Avivu i shvatili da oni koji marširaju da 'brane građanska prava' ne mare za prava svojih okupiranih susjeda. Odlučili su da uzmu stvari u svoje ruke.
Imaju li Palestinci pravo da se odupru neprestanoj agresiji kojoj su podvrgnuti? Apsolutno. Ne postoji moralna, politička ili vojna ekvivalencija "dvije strane". Izrael je nuklearna država, do zuba naoružana od strane SAD-a. Njegovo postojanje nije ugroženo. Ugroženi su Palestinci, njihove zemlje, njihovi životi. Čini se da je zapadna civilizacija spremna stajati po strani dok se oni istrebljuju. Oni, s druge strane, ustaju protiv kolonizatora.
