To što je otrovni diletant i moralni leš Dženan Skelić javno napisao o reisul-ulemi dr. Huseinu Kavazoviću na društvenim mrežama ne govori ništa o reisul-ulemi, a govori sve o njemu.
U svakoj zemlji koja poštuje sebe, profesor koji izgovori takvu rečenicu o vjerskom poglavaru ne bi dočekao kraj semestra. Ne zato što bi mu neko zaprijetio, nego zato što bi se sam povukao, iz stida.
Ali, bit će, haman, da i stid nestaje.
U novijoj historiji, koliko nam je poznato, nije zabilježeno da se neko tako kočijaški izrazio o jednom vjerskom velikodostojniku, svojem ili tuđem.
Skelić, naprosto, nema elementarnog odgoja. Nema tu misli, nema ništa osim mržnje i smrada iz njegove gluposti, praznine i primitivnosti.
Akademska titula ga ne čini manjim primitivcem. To što predaje studentima samo je podsjetnik koliko je ovaj sistem loš kad u njemu ima mjesta za ovakve.
Kada se akademska titula koristi kao štit za primitivizam, a javni govor pretvori u kanalizaciju, to nije sloboda izražavanja, to je raspad javnog morala.
U demokratskom društvu sloboda govora ima smisla ako počiva na odgovornosti. Izreći uvredu nije čin mišljenja, nego odricanje od njega.
Nazvati vjerskog poglavara kako je to tzv. profesor učinio, ne otvara prostor raspravi, nego zatvara prostor civilizacije.
