Očito, Dodik se preračunao u procjeni nove geometrije svjetskog poretka.
Piše: Hamza Višća
Nema sumnje da separatizam u Bosni i Hercegovini ima podršku državnih organa Rusije i Srbije, i niza nedržavnih institucija i mreža u ove dvije zemlje. Rusija brutalno podržava separatizam predvođen Dodikom, barem iz dva razloga: jedan je nastojanje da Srbiju drži pod kontrolom, a drugi da našu zemlju spriječi u euroatlantskim integracijama. Naravno, i permanentno podgrijavanje moguće eskalacije sukoba na Balkanu je upotrebljiv pritisak na Zapad, da podršku Ukrajini svede na ograničenu mjeru. S druge strane, Srbija je primorana da balansira između aktuelnih vlastitih interesa i nečeg što je više od prikrivene podrške. Vučić će uvijek reći da Srbija poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine prema međunarodnom pravu, Povelji UN i relevantnim rezolucijama. Da bude drskiji i otvoreniji u podršci Dodika sprečava ga ljubav prema eurima i ustavna obaveza prema Kosovu i Metohiji, ma koliko bio svjestan da je Republika Kosovo nezavisna država.
Čak i kad se tome doda podrška mađarskog Orbana, slovačkog Fica i nekoliko desničarskih partija u opoziciji evropskih zemalja, postaje jasno da je široko prihvaćanje samostalnosti Rs na dugu štapu.
Očito, Dodik se preračunao u procjeni nove geometrije svjetskog poretka. U ozbiljniji separatizam krenuo je sredinom 2023.godine, uvidjevši da su mu partneri u vlasti ili naklonjeni, poput Čovića, ili nekompetentni za državne poslove, poput Trojke. Vjetar u leđa mu je dala Deklaracija svesrpskog sabora 2024.godine, za čiju implementaciju se računalo na Trampovu “prirodnu” naklonost. Tako se stiglo do donošenja entitetskih protiv-ustavnih zakona, poziva tužilaštva BiH Dodiku, Viškoviću i Stevandiću na saslušanje i potjernice, od koje se sada bježi.
BiH se suočava sa državnim udarom koji se svom žestinom obrušio na sigurnosni i pravni sistem ove zemlje. SIPA je nimalo opravdano stavljena na stub srama, mediji i društvene mreže osporavaju profesionalnost i pouzdanost njenih pripadnika. Političari nastoje profitirati iz bliskog susreta SIPA-e i specijalne jedinice entitetskog MUP-a. Separatistima je žao što to nije eskaliralo u incident, koji bi se mogao iskoristiti za mobilizaciju i jačanje podrške separatizmu, a sve su preduzeli da se desi. I duge cijevi, i prst na obaraču, i verbalno vrijeđenje. Iako proklamuju poštivanje Ustava BiH, Bošnjake nazivaju muslimanima, očekujući podršku od onog dijela Evrope kojem je islamofobija ideološka odrednica. Dodatno nas vrijeđaju sintagmom muslimansko Sarajevo, koje sada nazivaju i muslimanskom jazbinom, od čijih stanovnika treba braniti civilizacijske tekovine.
Kad se razgrnu emocije i spinovi dolazimo do istine, koja je neumoljiva. Sprečavanje inspektora SIPA-e u izvršavanju zadataka, uz prijetnju oružjem, predstavlja akt oružane pobune na što Tužilaštvo BiH mora da reaguje, adekvatnom istragom i podizanjem optužnice protiv naredbodavaca i izvršilaca ovog djela. Ma koliko ovdašnja javnost omalovažavala postupak SIPA-e i njenih inspektora, ne može se zanemariti činjenica da se bjeguncima od zakona sužava prostor, i da su separatisti tako blizu trenutku da im zvuk brave određuje ritam dana. Iako stoji izreka da između sigurnosnog sektora i javnosti uvijek postoje zid i želja da se vidi šta je iza njega, SIPA i Tužilaštvo BiH uspijevaju da operativno djeluju, a da ne uočimo svaki njihov potez. Vjerujem da su bliskom susretu SIPA-e i entitetskog MUP-a, prisustvovali i oni od kojih očekujemo da asistiraju u konačnom privođenju osoba čiji su postupci osnovano ocijenjeni separatističkim.
