Piše: Kenan Efendić
Nije ni Semir Efendić više tako mlad, 43 su mu godine. Ali, s obzirom na posao kojim se bavi, nije ni naročito star. U našoj zemlji, kao i u mnogim sličnim društvenim i političkim okruženjima, u politici je to, u većini slučajeva, često tek početak ozbiljne karijere; stariji se ne povlače tek tako.
Ali Efendić nije neiskusan političar i zvaničnik. Štaviše, već 14 godina upravlja ponajvećom općinom u državi, sarajevskim Novim Gradom. Njegova je i prednost i mahana upravo to općinsko upravljanje, koje često pohvale i protivnici. Efendić nema ni kantonalno ministarsko iskustvo, a kamoli premijersko, što uopće ne znači da ne bi bio dobar premijer Kantona Sarajevo. (Mada nakon Nihada Uka i Edina Forte to i nije naročito teško.)
Ne sumnjam, a s time bi se složili i mnogi drugi, da bi Efendić mogao biti, u najmanju ruku, i dobar federalni ministar u kakvom ozbiljnijem resoru. Ali, on to nije pokazao. Nije ni imao pravu priliku.
Nerealna očekivanja s obje strane
Upravo, sada, kada se kandidirao, kao Bošnjak, za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i pred neutralnim posmatračima, i zainteresovanim stranama, otvaraju se pitanja o tome šta bi bilo da je Efendić u svojoj bivšoj stranci, SDA, imao šansu iskazati se na višim nivoima?
Legitimno je i protupitanje: da li je Efendić 2021, kada je napustio SDA i preuzeo tada blijedu Stranku za BiH, žurio, da li je bio nestrpljiv, da li je htio prilike preko stranačkog reda. I to nije samo pitanje SDA, SBiH, Efendića ili Bakira Izetbegovića – to je naše generacijsko političko pitanje: kada prestajemo biti mladi, kada smo iskusni, kada smo iscrpljeni, kada u čovjeku ima više mudrosti a manje poleta...
Tek ostaju činjenice: Efendić ima svoju stranku i odlučio je ući u trku u kojoj nema naročito velike šanse iz prostih razloga. S jedne strane je Denis Bećirović, kojeg će, kao i prošli put, podržati više stranaka, a s druge je velika stranka, SDA – koja još uvijek nije istakla kandidata. Negdje između, ili negdje pored, nalazi se Slaven Kovačević, kandidat Demokratske fronte Željka Komšića.
Očekivati da Efendić podrži na izborima stranku s kojom se nije rastao na lijep način i koja ga je, smatra on, odbacila i iznevjerila – nije naročito realno.
Očekivati da SDA, kao najveća stranka, podrži svog bivšeg člana s kojim se nije rastala na lijep način i koji je, smatraju u SDA mnogi, iznevjerio stranku – također nije realno.
SDA, DF i SBiH znaju zašto ne nastupaju koordinirano
Efendićeva kandidatura dočekana je oštro u drugom sloju naše političke javnosti, na društvenim mrežama. Stranački simpatizeri, pa i agitatori, kritikuju Efendića. Te zamjerke dolaze uglavnom iz šireg bloka koji želi poraz Bećirovića, uz, ako je moguće, i pobjedu Kovačevića i pobjedu kandidata SDA. (Nisu kritike Efendićeve odluke glasne koliko i hajka na Slavena Kovačevića, ali u principu, ponovit ću ono što sam tada napisao: svako ima pravo da se kandidira.)
Činjenica jeste da se jedan blok stranaka konsolidirao i da se od drugog potencijalnog bloka očekivalo da se postavi na isti način. I to bi bilo dobro za naš demokratski život i stabilnost i Federacije i države. SDA, DF i SBiH to nisu učinile. Bez obzira što državni zastupnik SDA Safet Kešo u intervjuu za portal !Odgovor ovaj blok naziva „koalicijom“ – daleko je to od koalicije.
Na pitanje zašto nisu iz nejasnog bloka prerasli u koaliciju, najbolji odgovor mogu dati lideri i prvi ešaloni ove tri stranke. Sve drugo je, još uvijek, nagađanje i uobičajeno sarajevsko, uvijek pomalo nervozno mahalanje.
Kandidat koji ne vjeruje u pobjedu
