Piše: Safet Kešo
Šokantno ukazanje čovjeka sa potjernice Milorada Dodika u Tužilaštvu BiH, visoka konspirativnost pripreme i realizacije tog misterioznog „taktičkog desanta“ izvedenog pod budnim okom i institucionalnim pečatom aktera odnosno počinitelja ove neviđene pravosudne perverzije – snažno upućuje na zaključak da je 4. jula 2025.godine otpočela operacija potpunog oslobađanja Milorada Dodika, osumnjičenog za napad na ustavni poredak naše zemlje, da je operacija vrlo pažljivo planirana i dogovarana te da će, vrlo vjerovatno, biti provedena u svega dva koraka.
Zašto tako mislim?
Osim izričite garancije za puštanje na slobodu ne postoje naprosto nikakvi drugi uvjeti pod kojima bi se sebeljubivi Dodik, svjestan težine krivičnih djela koje je počinio kao i dužine očekivane robije koja bi u njegovim godinama (66) mogla imati i karakter doživotne, dobrovoljno pojavio u Tužilaštvu BiH i pred Sudom BiH. Na kraju krajeva, zar taj laktaški makijaveli nije prije samo nekoliko sedmica demonstrirao spremnost na organiziranje oružane pobune u Rs-u i neupitno otpočinjanje rata u BiH u slučaju pokušaja njegovog lišavanje slobode po zakonitom nalogu ovih istih koji su ga sada lijepo i domaćinski primili i – oslobodili istog trena!
Dakle, u pitanju je narcisoidni 66-godišnji multimilioner koji je svoje profesionalno velikosrpstvo misteriozno pretočio u basnoslovno bogatstvo i koji i ne pomišlja na opciju da ga zatvorska ćelija odvoji od tog bogatstva i vrijednosti hedonizma kojima je sklon. Da kojim slučajem ima namjeru krenuti stazom mučenika koji se žrtvuje za tobožnje (veliko)srpske ideje i narod, on bi se dobrovoljno prijavio za robijanje i ušao u „klub svetaca“ . Ne! Upravo suprotno, on bi prije pokrenuo sveopće krvoproliće i rat najširih razmjera, nego što bi se odlaskom u zatvor rastao od bogatstva i uživanja. Ta jednostavna činjenica upućuje na zaključak da je Dodik istrgovao plan koji će ga osloboditi progona i robije i koji će mu osigurati slobodu kretanja. A ta sloboda bi mu pružila priliku za novi ciklus srbovanja, prevara, obmana, ucjena te političkih i poslovnih pazara koji bi mu u konačnici podebljali saldo i proširili porodično poslovno carstvo.
Šta se ovdje zapravo dogodilo?
Može li iko zamisliti pljačkaša banke za kojim je izdata potjernica (pljačka banke je, uzgred, manje teško krivično djelo od udara na ustavni poredak!) koji se pojavljuje pred tužilaštvom i sudom neke zemlje nakon tri i po mjeseca bježanja od zakona i kojega nadležni sud istog trena oslobađa i potjernice i pritvora uz obrazloženje da su „njegovim pojavljivanjem pred tužilaštvom prestali razlozi za potjeru i njegovo pritvaranje“?!
Upravo se to dogodilo u slučaju bjegunca od zakona Milorada Dodika!
Dakle, prvi korak ka umivanju i dezinfekciji Dodikovih ruku, brisanju teških grijeha i njegovom potpunom oslobađanju od bilo kakve krivice učinjen je upravo navedenim organiziranjem njegovog tajnog dolaska u Tužilaštvo BiH, održavanjem ročišta iza zatvorenih vrata te ekspresnim ukidanjem mjere pritvora ovom bjeguncu od strane Suda BiH, a na prijedlog Tužilaštva BiH.
Budući da je cijeli slučaj rezultat tajnih pregovora koji su vođeni u prethodnim danima i sedmicama, nema sumnje da se sve to nije moglo dogoditi bez snažnog upliva vladajućih politika u BiH – bez zaštite onih koji su Dodiku garantirali sigurnost od hapšenja u srcu Sarajeva i njegov bezbjedan povratak kući.
Jer, Sud je već imao izdate zvanične naloge za hapšenje i privođenje Dodika, policijske strukture bile su spremne za provedbu sudskih naloga i samo je politika aktuelnih vlasti mogla kazati STOP!
Sublimirajući pogubne efekte ove tajne i protivzakonite operacije bez presedana, koja dokraja razara i posljednje mrve povjerenja i nade u pravosudni sistem naše zemlje, nema nikakve sumnje da su u njenoj organizaciji i realizaciji direktno i presudno važno učestvovali predstavnici Tužilaštva BiH i Suda BiH (OSA i njena uloga u ovom desantu na pravosuđe, posebno specijalna uloga direktora OSA-e Almira Džuve, zaslužuje naročitu pažnju i mora se detaljno razjasniti) - upravo onih institucija vlasti koje su prije svih drugih bile dužne voditi odlučnu borbu protiv ovakvih pogubnih pojava.
Postavlja se pitanje od koga su, na koji krajnje volšeban način i čime konkretno predstavnici državnih institucija personalno bili motivirani da izvedu ovu nezakonitu operaciju koja ruši sistem i kredibilitet državnih institucija i države u cjelini.
