Slom termoelektrana Ugljevik i Gacko nije bio iznenađenje, nego predvidljiv epilog višedecenijske nebrige i izostanka ozbiljnih investicija, piše Deutsche Welle. Umjesto da se bave stabilnošću elektroenergetskog sistema, političke elite Rs bile su fokusirane na blokade državnih institucija i održavanje vlastitih pozicija.
Operativni zastoji razotkrili su dotrajalost opreme, ali i duboku zavisnost od uvoza električne energije, što Rs već košta milione maraka. Još donedavno stabilna isporuka struje bila je jedan od ključnih aduta vlasti, a Rs jedan od najvećih izvoznika električne energije u regionu.
Bez rizika nema profita – ali za koga?
Balast arbitražne presude i višegodišnji spor sa Slovenijom dodatno su opteretili sektor. Trećina proizvedene električne energije danas se preusmjerava nekadašnjem partneru s kojim je prije rata zajednički građen RiTE Ugljevik.
RiTE Ugljevik tako je postao simbol energetske politike pretvorene u privatni biznis nekolicine ljudi. Ruskom oligarhu Rašidu Serdarovu, preko kompanije Komsar, godinama je ostavljena koncesija nad ključnim zemljištem i budućim kopovima uz obećanja stotina miliona evra investicija. Umjesto toga, elektroenergetski bilansi bilježe gubitke, a termoelektrana danas često nema uglja ni za jednu smjenu.
„Do sada smo preuzeli 74 odsto Komsara. Gas – Res je sada vlasnik ovog dijela i na taj način ovlašten da donosi odluke. Odluka će biti da se izvrši prenos koncesionog prava sa Komsara na Ugljevik. Na taj način će biti omogućeno korištenje eksploatacionog polja Ugljevik-Istok 2“, rekao je ministar energetike i rudarstva Rs Petar Đokić.
Žrtvovanje energetske sigurnosti
Umjesto upravljanja strateškim resursima u interesu javnosti, vlast je pristala na model u kojem javno preduzeće snosi rizik, a privatni partner izvlači profit. Vlada Rs se obavezala da otkupi Komsar za 240 miliona KM – do sada je isplaćeno oko 180 miliona, dok u budžetu za narednu godinu nema planiranih sredstava za preostalih 60 miliona.
„U 2026. godini računi za uvezenu struju mogli bi dodatno opteretiti budžet. Tada će ili doći do pameti vlasti ili do pobune građana, koji neće htjeti da prihvate toliku nesposobnost onih koji upravljaju elektroenergetskim sistemom“, upozorava ekonomista Zoran Pavlović.
Od uglja do litijuma
Dok termoenergetski model puca po šavovima, Rs se okreće litijumu. Švicarska kompanija ArCore traži koncesiju na Majevici, obećavajući sirovine za njemačku industriju baterija, ali istovremeno izazivajući proteste u Tuzli i Semberiji zbog straha od zagađenja i, kako navode aktivisti, „prodaje Majevice“.
„Ujedinili smo se protiv ekocida. Priroda ne poznaje granice, a ni mi. Naše institucije nas izdaju, a BiH i Srbija postaju rudarske kolonije Evrope“, izjavila je ranije za Deutsche Welle aktivistkinja iz Kaknja Hajrija Čobo.
Gasna interkonekcija i pad zaposlenosti u FBiH
U Federaciji BiH, jedan od ključnih infrastrukturnih projekata – Južna gasna interkonekcija – godinama je bio blokiran političkim sporovima. Američko preuzimanje inicijative presjeklo je višegodišnji zastoj, a Sjedinjene Države nude izgradnju gasovoda dugog do 170 kilometara i pristup LNG terminalu.
Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković ocijenio je ponudu kao izuzetno povoljnu, navodeći da bi američka kompanija dobila koncesiju na period od 30 do 50 godina.
Istovremeno, FBiH se suočava s padom zaposlenosti. Prema podacima Poreske uprave FBiH, broj zaposlenih smanjen je za više od 10 hiljada radnih mjesta ove godine. Ekonomski analitičar Admir Čavalić upozorava da se po prvi put dešava istovremeni odlazak radne snage i pad zaposlenosti.
Vijadukt i cijena neznanja
Godinu su obilježile i koncesije koje su državu skupo koštale. Nakon odbijanja vansudske nagodbe sa slovenačkom firmom Viadukt, BiH je izgubila arbitražni spor i obavezana je na isplatu više od 100 miliona KM.
„Kada smo dobili tu tužbu, vidio sam da su vlasti Rs napravile pravne greške koje ne bi napravio ni student druge godine prava“, rekao je bivši pravobranilac BiH Mlađen Mandić, podsjećajući da je ranije bila ponuđena nagodba od milion evra.
Između kolapsa i kolonijalnog obrasca
Bez ozbiljnog zaokreta u javnim politikama, prognoze za narednu godinu ostaju sumorne. Termoelektrane u Rs su pred izborom – ili restrukturiranje i investicije, ili dalji kolaps uz rast uvoza struje i novih dugova. Litijumske koncesije, upozoravaju stručnjaci, moraju biti redefinisane ili odbačene ako zdravlje ljudi i zaštita okoliša žele biti prioritet.
U suprotnom, Bosna i Hercegovina ostat će zarobljena u obrascu rudarske kolonije – zemlje koja svoje resurse prodaje u bescjenje, a građanima ostavlja dugove, zagađenje i trajnu energetsku nesigurnost.
Decenije nebrige, političke blokade i sporni koncesioni aranžmani doveli su elektroenergetski sektor u stanje potpunog rasula, dok se nova „razvojna šansa“ traži u litijumu i skupim gasnim projektima.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
