Piše: Jasmin Mujanović
Sve je izglednije da će SAD u narednim danima ukinuti sankcije protiv ruski podržanog bosanskohercegovačkog srpskog separatista Milorada Dodika. To bi bio Dodikov krunski uspjeh nakon decenije lobiranja u SAD-u, i potpuno suprotstavljanje politikama iz vremena Obame, Trumpa i Bidena.
Očigledno je da je postignut dogovor između Dodika i SAD-a, što su primijetili gotovo svi koji prate dešavanja u regionu. Dodikov režim je prihvatio njegovo razrješenje sa funkcije od strane Suda BiH, prihvatio posebne izbore za njegovog nasljednika na mjestu predsjednika entiteta Rs (koje njegova stranka ionako očekuje da će dobiti), i povukao niz separatističkih rezolucija (koje su već bile odbijene od strane vlasti BiH). U zamjenu, SAD je počeo ukidati sankcije najbližim Dodikovim saradnicima, i sve je izglednije da će i sankcije protiv samog Dodika uskoro biti ukinute.
Administracija SAD-a će ovo vjerovatno predstaviti kao „pobjedu“ i izraz efektivnog transakcionog pristupa s najbližim Putinovim saveznikom, izuzev Lukašenka. Problem s ovom logikom je višestruk, ali evo dva posebno upečatljiva aspekta.
Prvo, administracija Bidena je pokušala „pregovarati“ s Dodikovim najbližim saveznikom u BiH, Draganom Čovićem, i pokušala je pregovarati s Dodikovim glavnim pokroviteljem, Aleksandrom Vučićem iz Srbije. Ne samo da je politika propala, nego su sva trojica poduzela neke od svojih najradikalnijih poteza u posljednjim decenijama. Popuštanje uvijek potiče radikalizam.
Drugo, Dodik ponovo, efektivno, nudi SAD-u neku vrstu obećanja u zamjenu za materijalne koristi. Dakle, dok SAD pravi velike ustupke – ukidanje kaznenih sankcija – Dodik pruža uglavnom simbolične poteze koje može poništiti bukvalno u trenutku. I šta onda? Naravno, SAD bi mogla ponovo nametnuti sankcije Dodiku, ali to bi moglo potrajati mjesecima i bilo bi ponižavajuće za sve uključene s američke strane.
