U članu 10. Ustava Zapadno-hercegovačkog kantona propisano je : “ Službeni jezici Županije su hrvatski i bošnjački jezik. Službeno pismo je latinica".
Predsjedavajući kantonalnih skupština su 26.06.2025. godine održali zajednički sastanak. I neka su. To je za svaku pohvalu. Saradnja je potrebna. I to saradnja po vertikalnom i horizontalnom nivou. Saradnja viših i nižih nivoa vlasti, ali i saradnja istih nivoa vlasti.
Teme o kojima se razgovaralo su vrlo aktuelne; stanje sigurnosti i borba protiv korupcije. Razgovaralo se, kako nas mediji izvještavaju, o borbi protiv korupcije, uspostavi mehanizama i institucija koje bi to radile, pomoći Evropske unije na tom polju… Sve u svemu jedan sasvim pristojan sastanak političara.”
Ali, zar mi nemamo dovoljno institucija u ovoj državi koje su osnovane da se bave i pitanjem sigurnosti i pitanjem borbe protiv korupcije ? da li to znači da, ako te institucije ne rade, trebamo osnivati nove sa istim zadatkom, a ove što ne rade ostaviti da vegetiraju i troše budžetska sredstva? Ali ostavimo sada to po strani. Imaju i kantoni svoje nadležnosti. I ne samo kantoni. O sigurnosti građana moraju se baviti svi nivoi vlasti i svi organi. Borba protiv korupcije pripada također svima. Pa u svim organima se izrađuju posebne mjere za borbu protiv korupcije i koruptivnih radnji. I kakav je rezultat? Zadovoljena forma, a suština nepromjenjena.
Sada se vraćamo na jedno drugo pitanje. A to je pitanje poštovanja presuda Ustavnog suda Federacije BiH. A Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je donio presudu broj U-7/98 0d 07.jula 1998. godine, kojom je utvrdio: „Utvrđuje se da “ upotreba naziva "županija" u čl. 1-18, 21, 26, 27, 29, 30, 36, 38, 42, 43, 45, 47, 49, 57, 71, 73, 78, 82. i 84. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.”
Znači punih 27 godina ranije je donesena ta presuda. I nikada nije izvršena. I predsjednici kantonalnih skupština u svom zvaničnom saopštenju sa sastanka/konferencije koriste neustavan naziv “županija”. Sada možemo postaviti jedno vrlo ozbiljno pitanje. Iz čega proizilazi ili iz čega izvire sigurnost građana? Ne samo sigurnost za njihov život, nego i sigurnost koja podrazumijeva i pravo na rad, pravo na nediskriminaciji, pa sve do prava na zdravu životnu sredinu? Tu naravno spadaju i sva ustavom zagarantirana prava svakog građanina -pojedinca. Pa ta sigurnost izvire iz ustava. Ta prava se utvrđiuju ustavom. A ustav se mora poštovati. I svi akti koji su niže pravne snage od ustava moraju biti u skladu sa ustavom. Ako toga nema onda to vodi u anarhiju. A da bi se to spriječilo osnivaju se ustavni sudovi. Oni čuvaju ustav i odlučuju o tome da li je nešto u skladu sa ustavom ili nije. Ono što nije u skladu sa ustavom mora se uskladiti sa ustavom ili ukloniti iz pravnog sistema.
A naši predsjednici/predsjedavajući skupština u svom saopštenju koriste neustavan termin. Nije to ni čudo. Mnogi od njih nisu ni znali niti znaju da postoji odluka Ustavnog suda Federacije. Jer, bilo bi normalno, u normalnom sistemu i normalnom društvu da se neustavnost ispravi i da se izvrši odluka Ustavnog suda. I nije to slučaj samo sa tom odlukom. Koliko je samo trebalo vremena da, naprimjer, Hercegovačko-neretvanski kanton uskladi svoj ustav sa presudom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda na području cijele države?
Koliko kantona ne izvršava svoje obaveze usklađivanja svoga zakonodavstva sa zakonima Federacije. Kao primjer možemo navesti Zakon o principima lokalne samouprave koji je donesen 2006. godine, i sa kojim su trebali biti usklađeni kantonalni zakoni. Najmanje pet kantona to nije uradilo. Kako je to moguće? Moguće je jer nema nikakvih mehanizama odgovornosti. Niti organi Federacije prate izvršavanje njihovih zakona od strane nižih nivoa vlasti. I ako prate, kada utvrde da se ne poštuju i ne izvršavaju, nemaju nikakvih izgrađenih mehanizama da te odluke stavljaju van snage, ili da sankcionišu organ kantona ili općine koji je bio dužan izvršiti svoju obavezu, a nije je izvršio. Tako dolazi do anarhije. Ako posjetimo web stranicu Zapadnohercegovačkog kantona naći ćemu ustav toga kantona koji je donesen 1996. Godine. Taj ustav koristi naziv “županija”. A to je, po odluci ustavnog suda neustavno. U članu 2. toga ustava piše: “Članak 2. Hrvati i Bošnjaci kao konstitutivni narodi u Federaciji zajedno s ostalima i građani Županije ostvaruju svoja suverena prava sukladno Ustavu Federacije i ovom Ustavu.” Da li je i ovaj član trebalo uskladiti sa nekom odlukom nekog ustavnog suda? U članu 10. ustava propisano je : “ Službeni jezici Županije su hrvatski i bošnjački jezik. Službeno pismo je latinica.
Ostali jezici se mogu upotrebljavati kao sredstva komunikacije i nastave, sukladno Zakonu.” Da li su i ove odredbe u skladu sa ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine?
Ustav Zapadnohercegovačkog kantona mijenjan je 1999., 2000., 2003, 2004, i 2011. godine. Znači sve izmjene su vršene poslije presude Ustavnog suda Federacije, a tri izmjene poslije presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini na cijelom području. A neizvršavanje odluka ustavnog suda je krivično djelo i po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovione (član 239.) i po Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Herecegovine (član 351.). na kraju možemo postaviti i pitanje službenog komuniciranja organa Zapadnohercegovačkog kantona sa drugim organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Da li oni zvanično komuniciraju kao županija ili kao kanton? Ja znam pouzdano da su u predmetu Broj: U-30/08 Sarajevo 09.02.2010. godine, u kojem se ocjenjivala ustavnost kantonalnog zakona, komunicirali na memorandum “županije”. U tom postupku sam lično upozoravao Ustavni sud, da po odluci Ustavnog suda FBiH županija ne postoji i ne može se nepostojeći organ obračati Ustavnom sudu. Ustavni sud je tada prihvatio komunikaciju sa nepostojećim organom, a što je u suprotnosti sa njegovom vlastitom odlukom broj U-7/98 0d 07.jula 1998. godine.
Bilo bi interesantno provjeriti u koliko se još zakona koriste neustavni termini „županija“, a koji su doneseni poslije presude Ustavnog suda Federacije BiH. Zadnji primjer je pokušaj korištenja tog termina u Zakonu o južnoj plinskoj interkonekciji.
A još tragičnije od svega nabrojanog je činjenica, da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, donosi neustavne zakone, i pored upozorenja Komisija za ustavna pitanja. Bilo je takvih primjera da se o stavu komisije, o neustavnosti nekog zakona, upoznaju svi zastupnici u Predstavničkom domu ili delegati u Domu naroda, i da većina zastupnika i delegata i pored toga izglasa taj zakon. To su porazne činjenice.
Sve dok se ne budu poštovale odluke Ustavnih sudova u ovoj državi i dok oni koji su dužni da ih provode, a ne provode ih, ne budu krivično odgovarali, ne možemo govoriti o pravnom poretku i ustavnoj vladavini. To je obična anarhija.
Zato bi bilo bolje da su predsjedavajući kantonalnih skupština održali konferenciju o provođenju odluka ustavnih sudova i usklađivanju kantonalnih zakona sa zakonima Federacije Bosne i Hercegovine. Samo bi u tom slučaju morali održati možda i nekoliko tih konferencija. Jer moralo bi se prvo utvrditi šta nije usaglašeno, a „mukotrpan“ je to posao.
