Piše: Dr. Slaven Kovačević
Zašto počinjem ovim naslovom, veoma je jednostavno objasniti.
Prvo, sama Trojka ne zna je li to ustavno, zakonsko ili, ipak, pitanje Aneksa 8 Dejtonskom mirovnog sporazuma, pa to oni sve objediniše u neki pravni bućkuriš koji baš i nema veze sa stvarnim pravnim činjenicama.
Drugo, nije član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović predlagač bilo čega oko sastava i načina rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, već je to isto Predsjedništvo Bosne o Hercegovine formiralo Radnu grupu čiji je zadatak bio da predloži dokument kojim se sastav (a ne i rad) Komisije usklađuje sa Aneksom 8 Dejtonskom mirovnog sporazuma, što je Radna grupa i učinila, te predložila određeni akt za sjednicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Naravno, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, ničim izazvan, opet sve to prepisuje sebi, iako s tim nema previše veze i sama odluka te Radne grupe bila je nedorečena i pravno upitna. Slično sam iskustvo imao sa prijedlogom Zakona o imovini Bosne i Hercegovine, koji je radilo više nas, a to mrtvo-hladno Denis Bećirović pripisao sebi, iako to apsolutno nije tačno.
Treće, potpuna je neistina, da ne kažem gnusna laž, kako je na sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine bio dokument kojim se "deblokira" rad komisije, već je predmet rasprave bilo samo njeno popunjavanje sa inostranim članovima.
Četvrto, tu sada dolazimo do ključnog detalja. Potpuno je tačno da je 2016. godine u tadašnjem sazivu Predsjedništva Bosne i Hercegovine (Izetbegović-Čović-Ivanić) donesena odluka da se u Komisiji za nacionalne spomenike imenuju samo domaći predstavnici (vodeći se navodno odgovarajućom odredbom iz Aneksa 8, da nakon 5 godina od stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, sve ovlasti prelaze na vlasti Bosne i Hercegovine) i kao posljedica toga je sadašnji sastav Komisije. Takav saziv Komisije, donosi svoj Poslovnik i utvrđuje način odlučivanja uz konsenzus domaćih članova Komisije (bez obzira što u njenom sazivu nema inostranih članova).
Peto, možemo imenovati, ne dva međunarodna predstavnika, već njih 200, opet je pravna situacija ista - Komisija ne može donositi odluke bez konsenzusa domaćih članova Komisije ili i uz inostrane članove ostaje blokada rada Komisije.
Šesto, ovo sam u više navrata govorio predstavnicima OHR-a, jer samo imenovanje inostranih članova je besmisleno bez istovremene promjene Poslovnika, a to nije ustavno pitanje, već isključivo stvar odgovarajućih odredbi Aneksa 8 koji je dio civilnog aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji propisuje način donošenja odluka Komisije prostom većinom i samo su dva načina da se Poslovnik uskladi sa Aneksom 8: odlukom (konsenzusom) članova Komisije, što je teško moguće ili odlukom OHR-a.
Ovu važnu činjenicu prešućuje Denis Bećirović (vjerujem kako on to ne zna), pa zatim SDP (za njih sam siguran da ne znaju) i na kraju Elemedin Konaković (za koga sam siguran da je ovo za njega na nivou kvantne mehanike ili ono kada iste čestice na različitoj udaljenosti rezoniraju istom frekvencijom kako bi prenijele energiju na neku udaljenosti ili svaka sličnost sa lažima ili lažnoj energiji Trojke je namjerna).
Sedmo, opet gnusna laž da Komšić slijedi ideje, zamisli ili ideologiju SDA, na način dogovora naroda, a time i načina rada Komisije.
Nije tačno, jer Komšić nije donio niti odobrio sporni Poslovnik koji je izvor blokada, neko sastav Komisije koju je 2016. godine imenovalo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine u sastavu Izetbegović-Čović-Ivanić.
