Novi Plan rasta EU za zapadni Balkan: Čvrsti temelji, ali...

08.08.2024. 08:04

politicki.ba

Novi ekonomski plan Evropske komisije za zapadni Balkan možda zvuči obećavajuće, ali se slika mijenja nakon detaljnijeg uvida. Nedostaje mu suština, ne rješava ključne probleme i ne popravlja nedostatke iz prošlosti.

Novi Plan rasta EU za zapadni Balkan: Čvrsti temelji, ali... - slika 1

Piše: Branimir Jovanović

Novi plan Evropske unije za rast ispravno identifikuje ekonomske i političke izazove sa kojima se suočava zapadni Balkan.

Međutim, predložene mjere su nedovoljne.
Plan bi trebao posvetiti diplomatske napore za rješavanje političkih sporova u regionu.
Trebalo bi proširiti svoj djelokrug kako bi obuhvatio zajedničke ekonomske i socijalne politike.
Trebalo bi pomoći lokalnim kompanijama u pribavljanju izvozne dokumentacije EU.
Trebalo bi ukinuti granične kontrole EU za kompanije iz regiona.
Trebalo bi pojednostaviti zahtjeve za radnim dozvolama za građane zapadnog Balkana.
I trebalo bi da poveća finansijsku podršku regionu.

Uvod

Novi plan rasta za zapadni Balkan (Plan rasta) koji je Evropska komisija (EK) predstavila u novembru 2023. počinje obećavajuće. Temelji plana počivaju na četiri stuba, što je, čini se, upravo ono što je potrebno zemljama zapadnog Balkana, Albaniji, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Kosovu i Srbiji za postizanje poboljšanih stopa rasta, ekonomsku konvergenciju sa EU i društveni napredak.

Prvi stub podržava ekonomsku integraciju unutar regiona putem postojećeg Zajedničkog regionalnog tržišta (CRM), u suštini sa ciljem da se razvije jedinstveno tržište za region inspirisano modelom jedinstvenog tržišta EU. Drugi stub nastoji da proširi ovu integraciju na nivo Evropske unije (EU), jačajući ekonomske veze regiona sa jedinstvenim tržištem EU. Treći stub je fokusiran na pružanje dodatne finansijske pomoći regionu kako bi se olakšali integracijski napori i podstakle neophodne reforme. Četvrti stub je dizajniran da ubrza suštinske reforme koje su potrebne da bi region ispunio standarde EU, služeći kao štap za finansijsku podršku. Zajedno, stubovi se bave kritičnim izazovima sa kojima se region trenutno suočava, kao što su slabe institucije, nedovoljne reforme, imperativ ulaganja u infrastrukturu i javna dobra, potreba za unapređenjem ekonomske i političke saradnje u regionu i regionalno tržište ograničenog obima.

Međutim, detaljnije ispitivanje četiri stuba otkriva da im u velikoj mjeri nedostaje suština, da ne uspijevaju da se pozabave primarnim problemima unutar svake oblasti i da ne rješavaju kritične nedostatke prethodnih paketa pomoći. Shodno tome, četiri stuba više predstavljaju već viđeno, nego inicijativa koja bi mogla donijeti neophodne promjene.

Stub 1 – Zajedničko regionalno tržište

Prvi stub se fokusira na CRM, inicijativu koja postoji već neko vrijeme. U osnovi, to je dobra ideja, jer ima za cilj stvaranje zajedničkog tržišta za zapadni Balkan inspirisan jedinstvenim tržištem EU. Ovo bi olakšalo slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi unutar regiona, efektivno služeći kao pripremni korak za konačno pristupanje zemalja zapadnog Balkana jedinstvenom tržištu EU. Značajna promjena sada je to što je EK jasno usidrila CRM u procesu evropskih integracija za region. Iako se ovaj proces ranije mogao posmatrati kao alternativa članstvu u EU, sada je eksplicitno uokviren kao preduslov za pristupanje. Stoga je ova promjena u pristupu EK korak u pravom smjeru.

Međutim, uprkos tome što se na papiru činilo dobrom, inicijativa nije ostvarila značajan uticaj, što se može pripisati najmanje dva uzroka. Prvi su neriješeni politički sporovi u regionu, posebno dijalog Beograda i Prištine. Oni su do sada bili velika prepreka jer su ih političari koristili kao izgovor za opstruiranje odluka u vezi sa inicijativom. Bez rješavanja ovih pitanja, ne treba očekivati veći napredak u smislu unapređenja CRM-a. Iako je jasno da novi Plan rasta ne može obećati direktno rješavanje ovih složenih pitanja, mogao bi ih prepoznati i uložiti diplomatske napore da ih riješi.

Drugo pitanje u vezi sa CRM-om je potreba da se on proširi na područja izvan četiri slobode kretanja, kao što su zajedničke ekonomske i socijalne politike. Umjesto da bude isključivo definisano slobodom kretanja, zajedničko tržište također zahtijeva zajednička pravila, što znači zajedničke propise i zajedničke ekonomske i socijalne politike. Štaviše, najkritičniji izazovi u regionu – kao što su ozbiljno siromaštvo, nejednakost, nezaposlenost, visoke stope emigracije i neadekvatni sistemi obrazovanja i zdravstvene zaštite – ne mogu se efikasno rešiti samo kroz omogućavanje slobodnog kretanja. Rješavanje ovih zabrinutosti zahtijevat će povećanje socijalne potrošnje na smanjenje siromaštva, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu; podizanje minimalnih zarada; sprovođenje progresivnijeg oporezivanja; i usvajanje politika za privlačenje direktnih stranih investicija (SDI) koje ističu prednosti regiona osim jeftine radne snage i niskih poreza. To će, zauzvrat, zahtijevati usvajanje zajedničkih regionalnih politika ili, u najmanju ruku, koordinaciju politike među zemljama kako bi se spriječio bilo kakav poticaj za pristup 'komšija-prosjaka' i kako bi se izbjegla trka prema dnu.

Stub 2 – Pristup jedinstvenom tržištu EU

Drugi stub ima za cilj jačanje ekonomske integracije regiona sa jedinstvenim tržištem EU – nova inicijativa koja zaslužuje pohvale. Otvaranje tržišta EU za kompanije i pojedince sa zapadnog Balkana predstavlja značajnu priliku, jer je spremno da donese brojne poslovne i neposlovne koristi i na taj način unaprijedi prosperitet. Međutim, detaljno ispitivanje otkriva fokus na oblastima manjeg značaja ili ograničenog uticaja koji zanemaruju kritična pitanja koja zahtijevaju veću pažnju.

Konkretno, stub je usmjeren na sedam oblasti: slobodno kretanje robe; slobodno kretanje usluga i radnika; pristup Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA); olakšavanje drumskog transporta; integracija i dekarbonizacija energetskih tržišta; jedinstveno digitalno tržište; i integracija u industrijske lance nabavke. Od njih su najvažnija prva dva: slobodno kretanje roba, kao i usluga i radnika.

Što se tiče slobodnog kretanja robe, kompanije sa zapadnog Balkana trenutno se susreću sa dva glavna izazova prilikom izvoza u EU. Prvi je složenost i visoka cijena pribavljanja certifikata i dokumenata potrebnih za usklađivanje sa standardima i zahtjevima EU. Drugi su dugotrajni carinski postupci na granicama EU, koji su i dalje na snazi uprkos ukidanju većine carina.

Plan rasta uvažava ove dvije primarne zabrinutosti, ali mu nedostaje predlaganje mjera koje će ih efikasno ublažiti ili riješiti. Konkretno, što se tiče slobodnog kretanja robe, Plan rasta navodi sporazume, prvo, o ocjeni usklađenosti kako bi se otključalo jedinstveno tržište za robu proizvedenu na zapadnom Balkanu nakon usklađivanja sa relevantnim horizontalnim acquis-em EU o proizvodima i, drugo, o poboljšanju saradnje u cilju pojednostavljenja carinskih procedura i smanjenja vremena čekanja na granicama kroz niz mjera, uključujući prethodnu razmjenu informacija i slične radnje.

Ova dva sporazuma su izazovna za čitanje, a kamoli za razumijevanje. Moje tumačenje prvog je da ima za cilj uspostavljanje dodatnih sporazuma između EU i zemalja zapadnog Balkana za priznavanje sertifikata i drugih neophodnih dokumenata za izvoz u EU. Međutim, ovo priznanje bi zavisilo od usvajanja potrebnih pravnih standarda EU na zapadnom Balkanu. Dakle, zemlje zapadnog Balkana bi prvo morale da usklade svoje zakone sa propisima EU, a tek onda bi mogle da pregovaraju sa EU o priznavanju njihovih nacionalnih sertifikata. To implicira da bi proces mogao potrajati i da do tada neće biti nikakvih promjena za kompanije sa zapadnog Balkana koje žele izvoziti u EU. Moje razumijevanje drugog sporazuma je da istinski namjerava pojednostaviti carinske procedure, ali kroz sporazum o saradnji, koji bi uključivao poboljšanu razmjenu informacija i druge povezane mjere. Dakle, opet, pristup zavisi od postizanja sporazuma za koje će možda trebati vrijeme da se materijalizuju i neće se mnogo promijeniti za kompanije sa zapadnog Balkana dok se to ne dogodi.

Umjesto ili kao dodatak trenutno predloženim mjerama, Plan rasta je mogao predložiti pružanje direktne podrške kompanijama, kako finansijske tako i tehničke, kako bi im se pomoglo u dobijanju certifikata i dokumenata potrebnih za izvoz u EU. Ovaj pristup bi mogao imati trenutni uticaj i potencijalno otvoriti tržište EU za mnoge kompanije sa zapadnog Balkana. Istovremeno, moglo se razmotriti potpuno ukidanje carinskih procedura i graničnih kontrola.

Što se tiče slobodnog kretanja usluga, Plan rasta posebno naglašava e-trgovinu, dostavu paketa i turističke usluge. Međutim, on se ne bavi drugim sektorima, kao što su transport, finansije, osiguranje, IT, te profesionalne i konsultantske usluge, koji su nesumnjivo mnogo važniji od tri usluge kojima se bavi. Ilustracije radi, dok tri uključene usluge čine samo oko 10% BDP-a na zapadnom Balkanu, usluge u cjelini čine oko 60% BDP-a regiona. Stoga bi uključivanje ovih dodatnih usluga moglo uvelike pojačati uticaj plana na ekonomski rast.

U smislu slobodnog kretanja radnika, Plan rasta fokusira se na priznavanje vještina i kvalifikacija između EU i zapadnog Balkana. Međutim, nedostaju odredbe za ukidanje ili pojednostavljenje radnih dozvola za pojedince sa zapadnog Balkana koji traže zaposlenje u EU. Stoga je teško ovo smatrati pomakom ka slobodnom kretanju radnika, jer bi ljudi sa zapadnog Balkana i dalje morali da prolaze kroz iste komplikovane birokratske procedure za dobijanje radnih dozvola kao i sada. Ova situacija primorava mnoge sa zapadnog Balkana da rade na crno u EU i time se suočavaju sa nizom rizika, uključujući eksploataciju, nedostatak pravne zaštite i stalnu prijetnju deportacijom.

Osim toga, složenost legalnog zapošljavanja dovela je do porasta broja pojedinaca sa zapadnog Balkana koji su sticali pasoše iz zemalja poput Bugarske kao zaobilazno rješenje za dobijanje posla u EU bez potrebe za prevazilaženjem uobičajenih zakonskih prepreka. Osim ublažavanja ovih problema, omogućavanje slobodnog kretanja radnika koristilo bi i zapadnom Balkanu kroz jačanje transfera znanja i vještina, smanjenje nezaposlenosti i podsticanje dinamičnijeg tržišta rada. Radnici bi mogli spremnije odgovoriti na zahtjeve za radnom snagom unutar EU, promovirajući ekonomski rast i stvarajući mogućnosti za profesionalni razvoj.

Zaslužuju pažnju još dvije mjere iz stuba jedinstvenog tržišta EU: davanje pristupa ekonomijama zapadnog Balkana u Jedinstvenu zonu plaćanja u eurima (SEPA), što bi pojednostavilo i smanjilo troškove transfera novca, te eliminisanje troškova rominga. Iako su ove inicijative pozitivne i pojednostavile bi neke aspekte svakodnevnog života, malo je vjerovatno da će značajno utjecati na ukupni razvoj regije.

Sve u svemu, stub o pristupu jedinstvenom tržištu EU za Zapadni Balkan predstavlja simbolički pozitivan pomak razgovorom o otvaranju tržišta EU ekonomijama zapadnog Balkana, ali ne nudi bilo kakve opipljive mjere koje bi proizvele bilo kakve stvarne promijeniti. Shodno tome, izgleda da će situacija ostati nepromijenjena u doglednoj budućnosti.

Stubovi 3 i 4 – Povećanje finansijske pomoći regionu i ubrzanje reformi

Treći i četvrti stub su međusobno povezani, oslanjajući se na poznatu metaforu mrkve i štapa. Oni predlažu da se regionu ponudi veća mrkva kroz veću finansijsku podršku, a da se istovremeno koristi i veći štap primjenom strožijih uslova za isplatu sredstava. Ovaj pristup ima za cilj da motiviše regionalne vlasti da preduzmu izazovne i često neugodne reforme potrebne za poboljšanje životnog standarda u njihovim zemljama i za približavanje EU, a istovremeno ih nagrađuju za njihove napore kako bi pojačali pozitivne rezultate.

Međutim, detaljnije ispitivanje Plana rasta brzo dovodi do razočaranja.

Predložena mrkva iznosi samo 6 milijardi eura za cijeli region u periodu od četiri godine - 2 milijarde eura grantova i 4 milijarde eura kredita. Ova suma je skromna u poređenju sa Ekonomskim i investicionim planom za Zapadni Balkan koji je pokrenut 2020. godine, a koji je iznosio oko 30 milijardi eura (9 milijardi eura grantova i 20 milijardi eura kredita). I pored većeg obima i činjenice da već postoji tri godine, Ekonomsko-investicioni plan tek treba da da značajne rezultate. Stoga se ne može ne zapitati kako bi finansijska podrška iz novog Plana rasta, koji je manji i ima mnogo strože uslove, napravila razliku.

Štaviše, komponenta granta iznosi samo 500 miliona eura godišnje za cijeli region. To iznosi tek oko 0,3-0,4% godišnjeg BDP-a regiona. Izazovno je zamisliti kako bi iznos koji bi se mogao smatrati statističkom marginom greške mogao značajno utjecati na životni standard ili motivirati političare na zapadnom Balkanu da provedu teške reforme koje bi potencijalno mogle naštetiti njima i njihovim saveznicima.

Da dodatno naglasim mali obim finansijske pomoći, uzmite u obzir Hrvatsku, koja ima četiri puta manju populaciju od stanovništva zemalja zapadnog Balkana zajedno. Očekuje se da će dobiti više od 6 milijardi eura bespovratnih sredstava samo iz fonda NextGenerationEU. Posmatrano po glavi stanovnika, ovo je 12 puta više od onoga što se očekuje za zemalje zapadnog Balkana.

Istovremeno, veći štap je to što će svaka zemlja zapadnog Balkana morati da pripremi reformsku agendu, o kojoj će se usaglasiti zajedno sa EK, a njeno ispunjenje će poslužiti kao osnova za isplatu novca. U suštini, ako zemlje ne provedu reforme koje su se obavezale, neće dobiti dodatnu finansijsku podršku. Iako se ova strategija u teoriji čini razumnom, ponuđena mrkva je previše slaba da bi istinski motivirala političare sa zapadnog Balkana. Shodno tome, velika je vjerovatnoća da neće doći do bitnih promjena.

Zaključak

Sve u svemu, Plan rasta ima svoje prednosti. Pored uvođenja novih elemenata u diskusiju, čime se potvrđuje potreba za revidiranim pristupom EU prema regionu, on takođe precizno ukazuje na primarne izazove sa kojima se suočava zapadni Balkan. Na osnovu potonjeg, predlaže četiri stuba koji bi mogli da formiraju jak temelj za dalje širenje.

Međutim, specifičnosti plana i konkretne mjere koje on predlaže donekle su razočaravajuće. Iskreno rečeno, ne uspijeva pretvoriti prilike koje stvara u ciljeve. Ključne oblasti u kojima bi se Plan rasta mogao poboljšati uključuju: jačanje diplomatskih napora za rješavanje tekućih političkih sporova u regionu; proširenje opsega CRM-a kako bi obuhvatio zajedničke ekonomske i socijalne politike; pružanje direktne finansijske i tehničke pomoći kompanijama zapadnog Balkana u sticanju izvoznih certifikata i dokumentacije potrebne za pristup tržištu EU; ukidanje graničnih kontrola za ulazak u EU za kompanije sa zapadnog Balkana; smanjenje ili po mogućnosti ukidanje zahtjeva za radnom dozvolom za građane iz zemalja zapadnog Balkana koji traže zaposlenje u EU; i značajno poboljšanje finansijskog prijedloga za regiju, eventualno omogućavanjem pristupa budžetu EU.

Ako se ova poboljšanja naprave, plan bi se zaista mogao pretvoriti 'game changer' za zapadni Balkan.

Podijelite:

Facebook X / Twitter WhatsApp Viber