"Niko ne sme da vas bije!"

Piše: Zoran Mikulić

U koalicionom lancu ishrane Trojka je na samom dnu. Na kokainskom jeziku bi se reklo ''donji''. Ali, to je očajnička borba za opstanak, a ona ne zahtijeva moralno opravdanje. Postoje razni nazivi za takva partnerstva, ali nedostaje mi osnovno nevaspitanje da ih javno iznosim.

''Dodik i Čović su spremni sarađivati, ako se pokaže da smo u krivu - izvinit ćemo se i povući”. Niti su se izvinili niti su se povukli. A možda su mislili na ono izvinjenje Čoviću? Moguće. Izvinjenje je izvinjenje. Doduše i povukli su se, ali pred tim istim Čovićem. Dakle, ipak su od riječi. Imamo i izvinjenje i povlačenje.

Oni inače samo konstatiraju da su nešto pokušali dobiti u zamjenu za podršku koalicionim prohtjevima. Šta je sljedeće? Ništa. Sve je već razmijenjeno. Ide i Izborni zakon. Ostaje samo još da ih HDZ i nakon idućih izbora uzme za partnere u vlasti.

I to je to. Idemo u Europu, ali ne trebaju nam presude Europskog suda. Hoćemo u NATO, ali nismo u stanju provesti ni odluke domaćeg suda. Dobijamo sadaka dronove, ali uopće nemamo rod vojske koji bi baratao njima. Nema, doduše ni obaveznog služenja vojnog roka, ali nema ni obaveznog služenja zatvorskih kazni. Plaćamo dugove za koje nismo ni znali, ali zato ne plaćamo one koje pravimo vlastitim građanima. O europskim vrijednostima informirat će nas Čovićev sjemeništarac Smiljko, a o nepravilnostima sistema i zakona odlučivat će HDZ-ovi suci Ustavnog suda.

Ni ne pokušavaju se pravdati građanima. Nešto slično kao logika za neobnovljene fasade. Samo napišu "fasada se obrušava'', i kao to je to. Ne znači da ste nekoga spasili napisavši to. Taj vas natpis samo oslobađa odgovornosti za štetu. Tako mislite i da će vas udovoljavanje diskriminatorskim zahtjevima HDZ-a osloboditi odgovornosti za raspad sistema. Kao, eto, bili ste konstruktivni i pomakli stvari s mrtve točke. Ne izgleda baš tako, ili mi nismo u stanju da shvatimo vaše ''dobre'' namjere?

Vaš drugi koalicioni partner, s kojim ste vlast u državi, s kojim ste kao raskinuli, ali održavate zajedničke sjednice i donosite odluke, se pobunio protiv te iste države.

Oni koji se pobune protiv države i njenih institucija zovu se pobunjenici. Ako, uz to, još i prijete oružanom silom, onda je to oružana pobuna. Vi ste koalicioni partneri oružanih pobunjenika. Mi smo jedina država, na čitavoj zemaljskoj ploči, koja je dopustila oružanu pobunu i istovremeno, prije upotrebe bilo kakve sile, sama od sebe proglasila primirje. Prekid nepostojeće vatre. I to je nekakav koalicioni odnos. Valjda...vrag bi ga više znao.

Sigurnosna situacija nikad bolja. ''Štićene osobe'' su toliko zaštićene da ih ni EUFOR ne smije dirati. Oni kao izvode vježbe, a njihovi nadređeni, kao nikada do sada, izražavaju zabrinutost. Neki se drznu do te mjere da čak, bez obzira na rizičnu situaciju, i ''najoštrije osuđuju''...

Uz etno zvuke propadanja države i obesmišljavanja institucija, presmiješno izgledaju zvijezde na epoletama indoktriniranih entitetskih haps lipicanera, dok jedni drugima čestitaju Dan policije, dijele zahvalnice, pohvale, činove i sve, što već uz to ide.

Ostali odnosi u državi su odlični. Odnosi tko šta stigne.

Građani decenijama uzaludno čekaju demonstrumalizaciju političke pozornice.

Za to vrijeme, učinili su sve kako bi brojčano ojačali našu dijasporu, na čiju bismo snagu morali biti ponosni. Koliko je samo naša dijaspora jača od američke ili njemačke. Ma, od obje zajedno.

Trojka je, u svakom slučaju, pobijedila. Još ne znaju za šta su se borili. No, najvažnije je da su pobijedili! Da nije većina glasala protiv njih, pobjeda im ne bi bila ovoliko slatka.

Oni, inače, ne prijete bagerima, ne lažu i ne mijenaju raspoloženja i stavove, samo su nekako... emocionalno fleksibilni.

U lažiranom sukobu vlastodržaca nema pobjednika, nema uhapšenih, nema zalutalih jer zalutati se ne može kad ovo nikuda ne vodi. Da ove entitetlije znaju gdje su krenuli, mogli bi i zalutati. Ovako... Malo boljim glumcima zaiskri čak i suza u oku kad se spomene patriotizam.

A, bar danas nije teško biti patriota. Ne treba ti puno truda, a probosanski status ti ne gine. O prohercegovačkom ćemo neki drugi put. U patriotizmu su na istoj razini i oni najpametniji i oni najgluplji. I vrhunski pjesnici i nabildane izbrijane barabe. Isto je i s nacionalizmom. Lako se učlaniš, pogodnog tla ne fali i eto te u vrhu sustava informiranja.

Ne bojte se herr Schmidt, vama patriote ništa neće. Pogotovo lider Trojke, koji ima monopol na patriotizam. Nije on politički nasilnik iako ste ga nasilno ustoličili. Njegov život je sport ... ono... košarka, boks, nogomet... Uglavnom, trava i bijele linije.

A sada lijepo priznajte čija je ideja bila da se krene u svijetlu budućnost. Vi ste nas poveli u ovu svijetlu budućnost. Vi nas sad iz nje i izvedite. Morate vi, jer institucije, ove zemlje nepoloženih ispita, zasigurno neće. Granice stežu obruč oko BiH. Jedino još vi držite sve na okupu, mada vam se, u ovoj oružanoj pobuni, gubi svaki trag.

Dajte mi adresu te međunarodne zajednice, hoću i ja da joj pišem.