Nije sporno da će BiH dobiti početak pregovora. Više je nego sporno hoće li ga ikada završiti. A suvišno je reći da je od suštinskog značaja da ga završi i što prije i što kvalitetnije. Jer, sve drugo je gore od goreg.
Kako stvari trenutno stoje, Evropska komisija napravila je novi iskorak i ipak odlučila da Evropskom vijeću predloži da se i Bosni i Hercegovini, uz Ukrajinu i Moldaviju, odobri početak pregovora o pristupanju Evropskoj uniji.
Tako je trenutno. A trenutno o preporuci raspravljaju evropski diplomate u formatu "Hebdo", konsultativnom tijelu koje bi trebalo dati nekakav finalni stav.
Ali, to ne znači ništa!
Odluka Evropske komisije da da preporuku i za BiH jeste dobra vijest.
No, to uopće ne znači i da će tako na kraju biti.
A kraj je u rukama Evropskog vijeća, tijela koje čine šefovi država ili vlada 27 članica EU.
U tom se tijelu koje donosi "konačnu presudu" o svim vitalnim pitanjima EU, odlučuje konsenzusom. Svaka od 27 država ima svoj "vitalni nacionalni interes" i može ga aktivirati kad god hoće i za šta god hoće.
Evropska komisija, dakle, može (i hoće) preporučiti odobravanje početka pregovora, ali je Evropsko vijeće to koje kaže "da ili "ne". I ne bi bilo prvi, a ni zadnji put, da Vijeće obori odluku (preciznije - prijedlog!) Evropske komisije. Šefovi država ili vlada članica EU to su uradili u slučaju Makedonije nekih 10 puta. Toliko je puta Evropska komisija preporučivala otvaranje pregovora s ovom državom na jugu Balkana, još od 2009. godine, pa je sudbonosno "da" izgovoreno 2020., prva konferencija o početku pregovora održana je i od tada se više ništa nije desilo.
Ako hoćete da znate šta znači otvaranje pregovora o članstvu neke države u EU, onda samo malo proguglajte Tursku. Sve će vam se samo kazati!
Tek, Komisija je iskoračila.
I nemojte se iznenaditi ako ustukne i sutra ne bude te ključne rečenice u Izvještaju o napretku BiH.
Zašto?
Zato što se, kao nikad u zadnjih barem 30 godina, unutar EU dešavaju tektonske promjene.
Ono što je nekada bilo birokratsko pitanje - jeste li ispunili ovaj kriterij ili ne - sada je par excellance političko pitanje - proširenje.
I tu je sva patnja i prednost za sve države koje žele biti dio EU.
Evropska komisija trebala je svoj izvještaj objaviti najkasnije 31. oktobra, kao i svake prethodne godine. To je u više navrata pomjerano.
Konačno, sutra ćemo moći jasno čuti šta piše.
Očekuje se da će izvještaj o BiH biti manje crn nego li su bili u zadnjih nekoliko godina. Istina, prošlogodišnji izvještaj nije bio tako grdan, u poređenju s prethodnima.
Ove godine, dakle, očekuje se da će pisati da "ima napretka". I ima. Mjereno i parametrima birokorata iz Brisela.
Napredak je u formiranju vlasti. Nije se čekalo koliko se strahovalo da će se čekati. Ovdje treba istaći jedan anegdotalni detalj. U svojoj postdejtonskoj historiji BiH jeste često osuđena da nakon izbora mjesecima i mjesecima čeka na izbor nove državne vlade. Ali nismo evropski rekorder. Ispred nas je Belgija - država u kojoj je i sjedište Evropse unije i njenih institucija.
Napredak je i da je nova vlast "raskrčila" zaostatke iz prethodne, te usvojila par "evropskih" zakona. Neke od novousvojenih odredbi tih zakona jesu antievropske, ali kada se sve sakupi i stavi na vagu, tas preteže na pozitivno za BiH.
U izvještaju Evropske komisije očekuje se i nabrajanje duge liste loših stvari.
U tom dijelu dominirat će aktivnosti političkog lidera bosanskih Srba Milorada Dodika i njegove klike. Proganjaju se novinari, priprema se "lov na vještice" u formi zakona o stranim agentima, korupcija nije ništa manja nego li je bila proteklih godina, naprotiv!, bitne reforme i dalje stoje, još nisu riješena sva neophodna pitanja u vezi raspoređivanja evropskih graničara u BiH, evropski javni tužilac nikakao da formalizira odnose s našom državom...
I sve će se, kako već napisasmo, naći pred Evropsko vijeće u drugoj polovini narednog mjeseca.
Tu se donosi u ovom momentu ključna politička odluka - odobriti početak pregovora s BiH ili ne.
Isto tako, u ovom momentu, pitanje odobravanja početka pregovora s Ukrajinom i Moldavijom nije sporno.
Sporno će biti pregovaranje s BiH i dodjela kandidatskog statusa Gruziji.
Već odavno teku brojne lobističke aktivnosti na svim poljima.
Mađarska ne želi da Ukrajina bude dio EU.
Jer ne samo da ne bi mađarska plodna ravnica bila toliko bitna, jer je ukrajinska i veća i plodnija, već i zato što Mađarska gubi time status primaoca pomoći EU (u ovom momentu to je nešto više od 30 milijardi eura) i postaje davalac pomoći drugim državama. Ko bi se odrekao desetina milijardi eura tek onako?! A i nije Mađarska jedina koja bi izgubila takav status.
No, voljna je zažmiriti barem na jedno oko ako se Gruziji odobri kandidatski status. U EU su sve više voljni prihvatiti takav ustupak.
Njemačka i Holandija insistiraju na tome da Ukrajina i Moldavija počnu pregovore što prije.
I protiv su da se BiH dopusti takav iskorak.
Podržava ih Francuska.
Hrvatska, Slovenija, Austrija i još šest država EU smatraju da se ne može samo istok Evrope forsirati s ulaskom u EU, dok zapadni Balkan čeka već punih 20 godina.
Iz Brisela odgovaraju da su, za razliku od zapadnog Balkana, i Kišnjev i Kijev ispunili najveći dio zahtjeva i da su time legitimirali svoj dalji napredak prema EU. Zapadni Balkan ne tapka u mjestu, on ide koracima unazad.
Osim što BiH ima evidentne akutne probleme s vladavinom zakona, iste takve probleme imaju i sve ostale države regiona.
Tek, pred Evropskim vijećem je još jedna politička bitka.
I ne treba sumnjati da će BiH otvoriti pregovore. Vrlo vjerovatno naredne godine.
Nekako, teško je vjerovati da će Evropsko vijeće dopustiti da BiH bude "u istom vozu" s Ukrajinom. Naprosto, nismo im toliko bitni i manje smo uradili od Ukrajine.
No, Evropsko vijeće će svoje "da" reći BiH kad - tad! Ako ne krajem ove, ono već naredne godine.
A šta onda?
Kada je prije neki dan predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen posjetila Sarajevo ona je rekla ono što je izgovorila dva dana ranije u Skoplju. Sa sobom donosi šest milijardi eura za reforme.
'Koliko para, toliko reformi', poručila je.
Od tih šest milijardi, dvije su grantovi a šest povoljni krediti.
Te pare dolaze na "bruku para" od 30 milijardi eura koje je Brisel već znatno ranije namijenio zapadnom Balkanu. Da se BiH pokazala dobrom u tom dijelu, sve bi "grmilo" od objava i saopćenja, izjava i mišljenja, želja i čestitki domaćih političara.
I tu dolazimo do jedne od suština problema.
BiH nije uspjela izgraditi mehanizme kako bi se novac EU u cjelosti potrošio. I jako smo daleko od takvog (idealnog) scenarija.
Kako ulazimo u detalje evropskog puta bilo koje države, tako on postaje kompliciraniji. Malo ko ga je u stanju u cjelosti razumjeti.
Stoga, hajmo sve para što se nudi BiH iz EU strpati u Instrument predpristupne pomoći (IPA). Kada pogledamo tu stavku na državnom nivou, BiH je jedva dobacila do uzimanja 50 posto od tog novca. A svake godine BiH na raspolaganju ima minimalno 100 miliona eura IPA-e i to nisu krediti, već grantovni.
I time smo već pali na prvom ispitu. Nemamo kapacitete za privlačenje i povlačenje odobrenih evropskih para!
Pomenuta Von der Leyen u Sarajevu je bila sasvim jasna stavom da će dobijanje komada od ukupno šest milijardi eura od EU zavisiti od provođenja reformi.
Rekla je i da je Brisel "odokativno" odredio koliko bi svaka od šest država trebala dobiti novca. Ali i odmah dodala da to nije "zakovano" i da će, ako izostanu potrebne reforme, novac otići drugoj državi koja provodi reforme. Prevedeno, ako BiH bude imala na jednom dijelu svoje teritorije zakon o stranim agentima, koji je u apsolutnoj suprotnosti s evropskim vrijednostima, novac će otići Srbiji, na primjer. Bez obzira što Srbija svim sredstvima podržava režim koji je usvojio i primjenjuje taj diktatorski zakon.
Ili, još vjerovatnije, Srbija neće dalje (značajno) napredovati k EU, pa će novac namijenjen njoj biti preusmjeren Ukrajini koja, usprkos ruskoj agresiji, ima vremena i kapaciteta da provodi reforme koje od njih traži EU.
Predsjednica Evropske komisije je kao jedan od preduslova za dobijanje šest milijardi eura navela i provođenja sva tri sporazuma o mobilnosti iz Berlinskog procesa. BiH je ubjedljivo na zadnjem mjestu po učinku na tim reformama. Vlasti su podržale dva od tri sporazuma o mobilnosti iz Berlinskog procesa. Treći, krucijalni, o ukidanju rigidnog viznog režima prema Kosovu, i dalje je mrtvo slovo na papiru koji je potpisao Dodikov Zoran Tegeltija, tada predsjedavajući Vijeća ministara BiH.
A bez slobodnog kretanja unutar svih šest država zapadnog Balkana nema ni napretka prema potpuno slobodnom kretanju "zapadnobalkanaca" po EU.
Unija želi otvoriti svoja vrata firmama iz regiona. Za našu kvalitetnu radnu snagu vrata nikada nisu ni bila zatvorena!
Djelovanjem sada, EU pokazuje da zapadni Balkan smatra svojom teritorijom, sastavnim dijelom zapadne hemisfere, zapadnog bloka.
Mi, unutar tog "bloka" baš i nismo načisto, blago kazano, u kojem smo ili u kojem bloku bi bili.
To nam samo dodatno komplicira život.
EU je spremna da državama koje žele biti njen dio olakša sve što može. Dobili bi smo neometen pristup najbogatijem i najmnogoljudnijem tržištu zapadnog bloka. Ali nas krstarenje po njemu i dalje skupo košta zbog visokih troškova roaminga.
Ukrajina nema roaming s EU. Moldaviji je već sada jeftiniji za najmanje 70 posto.
A mi?
Premo Vijeća za regionalnu saradnju (RCC) uspjeli smo od 1. oktobra imati niži roaming s EU za oko 20 posto.
Početak pregovora i BiH s EU olaksao bi RCC-u posao u ukidanju roaminga s EU za cijeli zapadni Balkan.
Kada se pročita sve ovo do sada napisano, vidi se da i BiH napreduje prema EU. Jeste napredak prespor mjereno i puževim koracima, ali se kreće.
Ogromno pitanje, međutim, nije napredak, koliko je kraj puta.
Nije sporno da će BiH dobiti početak pregovora. Više je nego sporno hoće li ga ikada završiti.
A suvišno je reći da je od suštinskog značaja da ga završi i što prije i što kvalitetnije.
Jer, sve drugo je gore od goreg.
