Ono što su organizatori konferencije uradili sljedeće, međutim, bilo je autentično šokantno – čak i za starca poput mene, koji je mislio da je sve vidio.
Pozvali su Milorada Dodika, predsjednika Rs, entiteta u Bosni u kojem žive bosanski Srbi, da govori.
Piše: Nick Cohen
Želim da čitaoci zamisle muslimanske muškarce ili žene koji rade sve što bi jevrejska zajednica mogla tražiti od njih. Oni su dobro svjesni islamskog antisemitizma i kritiziraju ga kad god mogu. Oni pokušavaju izgraditi međuvjerski dijalog između sinagoga i džamija. Ne mogu biti saosećajniji ili samokritičniji.
Zatim pogledaju izraelsku vladu i otkriju da im se smije. Zapravo, "smijeh" je preslaba riječ da opiše buku koja dolazi iz Jerusalima: to je podrugljivo, sadističko kikotanje koje se ruga muslimanskim žrtvama genocida.
U stvari, kaže se da da biste se suprotstavili antisemitizmu morate podržati antimuslimansku netrpeljivost koja je toliko ekstremna da obuhvata moderni ekvivalent poricanja holokausta.
Ove sedmice se održava "Konferencija o borbi protiv antisemitizma" izraelske vlade. Organizator, ministar za dijasporu Amichai Chikli, već je doživio da neko sa osjećajem pristojnosti pocijepa njegovu pozivnicu.
Glavni rabin, Sir Ephraim Mirvis, neće otići zbog "prisustva niza krajnje desnih populističkih političara".
Vladin savjetnik za antisemitizam Lord Mann, zajedno sa Bernard-Henri Lévyjem, Davidom Hirshom – veteranskim aktivistom protiv antisemitskog bojkota ovdje u Velikoj Britaniji – i mnogi drugi vidjeli su šta Chilki planira i odustali.
Izraelska vlada je okupila konferenciju sa predstavnicima evropskih desničarskih i krajnje desnih stranaka – od Fidesa Viktora Orbana u Mađarskoj do Nacionalnog skupa (RN) Marine Le Pen u Francuskoj.
Možete zamisliti koliko će biti zahvalan RN, kojeg je osnovao negator holokausta. Zahvaljujući službi za pranje ugleda Netanyahua, moći će odbaciti sve optužbe za rasizam i reći da izraelska vlada, ništa manje, prihvata da je radikalna desnica na čelu borbe protiv antisemitizma.
To je sramotan i opasan trenutak. Kao što je Hirsh rekao: "Jasno mi je da je antidemokratsko razmišljanje plodno tlo za antisemitizam i da je najbolji način da se potkopa antisemitizam podržavanje demokratskog razmišljanja, pokreta i država".
Ali to nije sasvim iznenađujuće. Netanyahu pokušava izgraditi svoju ličnu moć imitirajući Orbana i Donalda Trumpa. Poput njih, on podriva kontrole i ravnoteže koje vezuju lidere. U tom smislu, autoritarna desnica u Izraelu, Evropi i SAD imaju zajednički interes.
Ono što su organizatori konferencije uradili sljedeće, međutim, bilo je autentično šokantno – čak i za starca poput mene, koji je mislio da je sve vidio.
Pozvali su Milorada Dodika, predsjednika Rs, entiteta u Bosni u kojem žive bosanski Srbi, da govori.
Nikada niste čuli za Dodika ili njegovu balkansku "državu"? Dozvolite mi da vas prosvetlim. Prije ruske invazije na Ukrajinu, Evropa je najbliže ponovnom proživljavanju holokausta bila u ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Zemlja se raspala početkom 1990-ih, kada su nacionalisti počeli otkidati komade teritorije. Slobodan Milošević je podstakao srpski napad na bosanske Muslimane i pomogao da se "etničko čišćenje" – taj eufemizam za masovno raseljavanje i ubistva – gurne u svakodnevnu upotrebu.
Milošević je preminuo u zatvorskoj ćeliji. Njemu se tada sudilo, optužen od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju za 66 zločina protiv čovječnosti, genocida i ratnih zločina nad Hrvatima i bosanskim i albanskim muslimanima.
Dok su masakri bili u toku, moje kolege Ed Vulliamy iz The Guardiana i Penny Marshall iz ITN-a razotkrili su srpske koncentracione logore u Bosni. Mršavi muškarci zurili su u svijet iza bodljikave žice. Godine 1995. Vojska bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladića ubila je 8.000 muškaraca iz Srebrenice. Čim su zločini otkriveni, počelo je poricanje. Britanski krajnji ljevičari – koji su u savršenom dokazu teorije potkovice završili na radikalnoj desnici – osudili su slike logora kao lažne.
Srpske vlasti su tvrdile da su svi izvještaji o genocidu u Srebrenici laž.
Dodik je izgradio svoju moć i popularnost pojačavajući poricanje genocida. On je Srbima u svom kutku Bosne rekao ono što žele da čuju – da se genocid u Srebrenici "nije desio".
Dok su se 1990-ih širile laži o zločinima nad bosanskim Muslimanima, sjećam se da sam rekao Vulliamyju da mora biti tako kada su nacistički simpatizeri prvi put demantirali vijesti iz Auschwitza.
Posebna je okrutnost u obmanama poricatelja. Porodicama poginulih poručuju da nije bilo ubica, a samim tim ni žrtava. Rugaju im se najsurovijim lažima koje mogu izmisliti.
Jean-Paul Sartre je bio u pravu kada je za antisemite nacističke ere rekao da "oni uživaju u djelovanju u lošoj namjeri, budući da ne nastoje uvjeriti čvrstim argumentima već da zastraše i zbune".
Možda je mislio na Milorada Dodika i svim zapadnim krajnjim levičarima koji su se rugali mrtvim muslimanima u balkanskim ratovima.
Takav je čovjek koga Izrael smatra dostojnim poziva na konferenciju koja osuđuje antisemitizam. Zamislite zlonamjerne napore koje je Netanyahuova vlada uložila da pretražuje Evropu da ga pronađe.
Šta su, zaboga, muslimani – ili bilo ko sa uobičajenom pristojnošću – trebali učiniti zbog ovoga? Da je izraelska vlada sada tako ekstremno desničarska da duhove koji negiraju masovna ubistva muslimana smatra drugovima u borbi protiv antisemitizma?
Ozbiljno, volio bih čuti objašnjenje izraelske vlade, jer kako stvari stoje, njeno ponašanje se čini neopisivo sramotnim.
(Autor je kolumnist utjecajnog lista The Jewish Chronicle. To su najstarije jevrejske novine na svijetu.)
