Nestabilna tranzicija Bosne: Čekajući odlučniju Njemačku

U kasnim danima novembra, biće održani prijevremeni predsjednički izbori u Rs. Oni će označiti kraj pokušaja smijenjenog predsjednika Milorada Dodika da odvoji ovaj autonomni entitet od Bosne i Hercegovine. Uprkos ovom pomaku, zapadni Balkan ostaje nestabilan region, pri čemu je Bosna potencijalna tačka eskalacije. Lideri u EU i zemljama članicama moraju obratiti veću pažnju na dešavanja u zemlji koja će postajati sve nestabilnija sve do općih izbora naredne godine. Kako bi se očuvala regionalna stabilnost u trenutku kada se Sjedinjene Američke Države povlače, te kako bi se BiH zadržala na evropskom putu, Njemačka treba igrati proaktivniju ulogu i pomoći u razvoju novog evropskog pristupa prilagođavanja međunarodnog nadzora nad Bosnom.

Sporazum kojim je okončan rat u Bosni – poznat kao Dejtonski mirovni sporazum – dogovoren je 1995. godine pod pokroviteljstvom ključnih zapadnih sila, uključujući blisku saradnju s Rusijom, a najviše ga je vodila Sjedinjene Američke Države, čija pažnja prema regionu sada slabi. Uprkos radikalnim promjenama u međunarodnom poretku od kraja Hladnog rata, nije došlo do promjene politike koja bi dozvolila raspad Bosne. Ipak, iako Bosna uživa međunarodni suverenitet, ona nema potpunu unutrašnju kontrolu nad sopstvenim poslovima. Bosna je i dalje pod nadzorom ad hoc međunarodne institucije – Ureda visokog predstavnika – kojim trenutno rukovodi njemački političar Christian Schmidt iz Kršćansko-socijalne unije (CSU), sestrinske stranke Kršćansko-demokratske unije (CDU) kancelara Friedricha Merza.

Unutar zemlje, tri stranke – koje predstavljaju Bošnjake, Hrvate i Srbe – imaju različite pristupe reformi države, iako sve ističu opredijeljenost za pristupanje EU. Bošnjaci, kao najbrojniji narod, zagovaraju centraliziranu državu u skladu s procesom pridruživanja. Hrvati žele formiranje trećeg entiteta. Srbi žele zadržati autonomiju unutar slabe Bosne, pri čemu neki teže odvajanju ili ujedinjenju sa Srbijom.

Kandidatski status BiH za članstvo u EU predstavlja i prednost i prepreku za redefinisanje budućnosti države. Prenos nadležnosti s entitetskog – prvenstveno iz Rs, ali i iz Federacije BiH – na državni nivo, ugrožava moć svih etničkih lidera. „Bonske ovlasti“ visokog predstavnika, zamišljene kao posljednje sredstvo za provođenje zakona ili smjenu zvaničnika, i dalje postoje tri decenije nakon Dejtona. Također, Evropski sud za ljudska prava imenuje tri međunarodna sudije u Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Srpsko rukovodstvo vješto koristi tu činjenicu kako bi osporilo njegov legitimitet.

Sukob između predsjednika Rs Milorada Dodika i visokog predstavnika Schmidta započeo je Schmidtovim imenovanjem 2021. godine. Dodik je tada počeo širiti izazov prema međunarodnom nadzoru. U strahu od gubitka moći i ohrabren preusmjeravanjem pažnje EU na rat u Ukrajini, Dodik je usvojio zakone u Narodnoj skupštini Rs kojima su suspendovane odluke Ustavnog suda BiH i onemogućeno objavljivanje i provođenje Schmidtovih odluka. Također je predložio zakone koji bi blokirali rad državnih sudova i policije na teritoriji Rs i nacrtao novi ustav Rs.

Ključno, njegov pokušaj da povuče srpske zvaničnike iz državnih institucija BiH nije uspio. Jedina institucija koja u potpunosti funkcioniše jeste administrativni ured „Agencije za lijekove“. Svi ostali zakoni su poništeni ili suspendovani od strane Ustavnog suda. Te presude su pitanje lokalnog nasuprot međunarodnog upravljanja stavile u središte politike zemlje. Lokalni lideri i njihovi međunarodni saveznici osporavaju zapadnu kontrolu nad Bosnom nazivajući je neokolonijalnom, iako odbijaju priznati da većina država članica EU podržava takvo stanje kako bi zemlja ostala funkcionalna.

Nakon što je prvo osporavao presudu Ustavnog suda od 18. augusta, Dodik je de facto napustio funkciju 19. septembra, kada je ovlasti predsjednika Rs prenio na svog zamjenika. Čak je i njegov dugogodišnji saveznik Dragan Čović, lider HDZ BiH, javno pozvao na poštivanje sudskih odluka i priznao da je predsjednička funkcija u Rs trenutno upražnjena. U tripartitnom sistemu kakav je BiH, gubitak podrške ključnog saveznika predstavlja veliki udarac. Dodik nije uspio svoju retoriku i zakone pretočiti u pravnu secesiju, što naglašava koliko su međunarodna podrška i visoki predstavnik ključni za očuvanje teritorijalnog integriteta Bosne i obuzdavanje Dodikovih secesionističkih težnji.

U tom kontekstu, postavlja se pitanje kako će novembarski izbori uticati na politiku u Rs i u cijeloj zemlji. Prijevremeni predsjednički izbori daju opoziciji šansu da prekine dominaciju SNSD-a koja traje od 2010. godine. Iako su sve stranke u početku odbile učešće, shvatile su da bi bojkot imao slične posljedice kao u slučaju Srba na sjeveru Kosova koji su sada bez predstavnika. Ipak, opozicija u Rs je fragmentirana. Četiri glavne opozicione stranke još nisu uspjele prevazići vlastite interese i ujediniti se oko zajedničkog kandidata. Najizglednija opcija je zajednička podrška Branku Blanuši, kandidatu Srpske demokratske stranke (SDS).

Široko rasprostranjene nepravilnosti, izborna manipulacija, mediji pod kontrolom vladajuće stranke i mobilizovano lojalno biračko tijelo čine predstojeće izbore izuzetno spornim, stavljajući opoziciju u nepovoljan položaj. Opozicione stranke već godinama osuđuju korupciju i nacionalističku vladavinu Dodika i odlučne su da napreduju prema EU. Bez obzira na ishod prijevremenih izbora u Rs, politička polarizacija i nestabilnost u BiH vjerovatno će se produbiti. Ukoliko SNSD pobijedi, to bi moglo ojačati nacionalističku retoriku. U slučaju poraza, mogući su sporovi o legitimnosti i stvaranje toksičnog političkog okruženja.

U frustraciji zbog sve slabije moći, Dodik je potražio podršku Moskve za referendum o presudi Ustavnog suda i za blokiranje operacije EUFOR ALTHEA. U odgovoru, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov podržao je samo teritorijalni integritet BiH u njenom originalnom, dejtonskom obliku. Na Zapadu, američki državni sekretar Marco Rubio javno je ukorio Dodika u aprilu zbog podrivanja stabilnosti BiH. Također, članica SNSD-a i članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović nije uspjela uvjeriti aktuelnu administraciju u Washingtonu da ukine sankcije njoj i Dodiku, čime je propao pokušaj SNSD-a da se osloni na promjenu politike u drugom Trumpovom mandatu.

U Briselu, Dodikov saveznik Mađarska može ugroziti jedinstvo EU opstruirajući uvođenje sankcija zvaničnicima Rs (za što je potrebna jednoglasnost), ali to nije spriječilo članice poput Poljske, Litvanije, Estonije, Austrije, Njemačke i Slovenije da uvedu unilateralne zabrane putovanja.

Na regionalnom nivou, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pruža političku i finansijsku podršku Rs, ali izbjegava da ide dalje ka otvorenoj podršci secesiji. Iako Vučić vodi spor o nepriznavanju Kosova, nije spreman riskirati odnose sa Zapadom pokušajem da objedini sve Srbe u jednoj državi – idejom inspirisanom „ruskim svijetom“ (Russkiy mir). Budući da je i sam pod pritiskom, ne želi izazivati krizu u Bosni.

EUFOR-ova misija ALTHEA će biti produžena, jer zapadne sile ne žele stvaranje vakuuma moći. Rusija, također, ne želi rizikovati povratak NATO-a. Njemačka je 2022. godine reagovala na rat u Evropi i nestabilnost u BiH i Kosovu obnovom svog angažmana u okviru EUFOR-a. Članice „Kvinta“ – osim SAD-a – ostaju posvećene Bosni: Francuska, Njemačka, Italija i UK su i dalje duboko angažovane i poslale su jasnu poruku Dodiku da neće dozvoliti novu sigurnosnu krizu na Balkanu.

Njemačka vlada kancelara Friedricha Merza, posvećena međunarodnim pitanjima, treba proaktivno koristiti direktan pristup visokom predstavniku Christianu Schmidtu, kojeg podržava stranačka povezanost između CDU i CSU. Njemačka bi trebala predvoditi „Kvint“ i osigurati političku podršku Schmidtovom mandatu. Također, treba zadržati angažman SAD-a, ali istovremeno pojačati sopstvenu ulogu u popunjavanju vakuuma u zapadnom Balkanu.

Ako njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul posjeti kandidate za proširenje EU u regionu ove jeseni, trebao bi posjetiti i Bosnu i potvrditi podršku Njemačke za prijevremene izbore, teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost zemlje.

U saradnji s prijateljima zapadnog Balkana, Njemačka bi trebala inicirati izjavu Vijeća za vanjske poslove EU upućenu visokoj predstavnici Kaji Kallas kojom se poziva na poštivanje sudskih odluka i učešće svih stranaka na izborima u Rs u novembru, te osudu Dodikovog referenduma – ako se održi.

Njemačka, uz podršku SAD i UK, ima ključnu ulogu u definisanju politike proširenja EU. Kratkoročno, treba podržati Schmidta, ali dugoročno pokrenuti zajednički pristup EU za redefinisanje međunarodnog nadzora nad Bosnom. Do općih izbora 2026. očekuje se period nestabilnosti, te Njemačka treba podstaći dijalog o usvajanju ključnih reformi – uključujući državnu imovinu i smanjenje etničkog veta.

Posjeta komesarke za proširenje Marte Kos Sarajevu 23. septembra i dodjela EU sredstava civilnom društvu pogođenom povlačenjem USAID-a bio je dobar početak. Potrebno je strateško angažovanje, uključujući ekonomsku podršku Bosni ako ne uspije realizacija Plana rasta. U svakom slučaju, EU treba javno imenovati odgovorne za blokade.

Zajedno s UK, evropske vlade trebaju povećati politički fokus na izbore 2026. i osigurati pritisak za elektronsku identifikaciju birača i transparentno brojanje glasova. Također, treba podržati slobodne medije u Rs kako bi se spriječilo širenje dezinformacija i huškačke retorike.