“Najstabilnija vrsta stolice je tronožac. Kad imate vi stolicu sa četiri noge ona vrlo često može glimat’ se, a ona sa tri uvijek stoji stabilno.”
Piše: Haris Imamović
Predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto kazala je, na jučerašnjoj sjednici državnog parlamenta, da nijedna od stranaka nije raskinula koalicioni sporazum na državnom nivou. Zastupnici Trojke ne samo da je nisu demantovali, već su dali za pravo. Naime, glasali su s HDZ-om i SNSD-om protiv smjene Marinka Čavare iz Kolegija Predstavničkog doma. Time je Trojka napravila pun krug i vratila se u izvorno stanje s početka mandata.
Potpuni promašaj
Da stvari idu ka tome primijetio je već prije deset dana zastupnik srpske opozicije Branislav Borenović. On je, tokom rasprave o budžetu, kazao da su Predrag Kojović i Sabina Ćudić iz Naše stranke “ponovo uskočili u zagrljaj Dodiku i Čoviću”.
Još prije mjesec dana, SDP-ov član nadzornog odbora TVSA Enver Kazaz je ocijenio da je “ta priča o sklanjanju SNSD-a zapravo potpuni promašaj”. Obraćajući se retorski vođstvu Trojke, Kazaz je poručio: “Niste, gospodo, mogli skloniti Dodika, jer ima kontrolni paket u Domu naroda, ta svoja tri delegata.”
Inicijativa o izbacivanju SNSD-a iz državne vlasti, koja je u januaru za Kazaza bila “prva velika, ozbiljna odluka stranaka iz Sarajeva od Dejtona do danas”, desetak mjeseci kasnije je postala “potpuni promašaj”.
U januaru Amerikanci nisu imali dogovor s Dodikom. U oktobru jesu. Skinut je čak sa crne liste. U isto vrijeme, američki predsjednik šalje poruku da u BiH očekuje “domaća rješenja koja imaju podršku sva tri konstitutivna naroda”.
Na istom tragu je i američka predstavnica u Vijeću sigurnosti UN-a, koja kaže da SAD neće više podržavati intenzivni intervencionizam i poziva na “domaća rješenja do kojih trebaju dovesti domaći akteri koji predstavljaju tri bosanskohercegovačka konstitutivna naroda”.
U izmijenjenim okolnostima je sve jasno (SNSD, HDZ i Trojka ostaju u državnoj vlasti). Samo nije jasno koju ulogu ima Trojka u procesu dogovora predstavnika tri konstitutivna naroda. Koji konstitutivni narod predstavlja Trojka?
Ko predstavlja Bošnjake?
Ako je Ustavni sud (u predmetima U12/14 i U5/98) ustvrdio da su u Domu naroda (a ne u Predsjedništvu) predstavljeni konstitutivni narodi, onda je Trojka jedina u vladajućoj koaliciji koja nije predstavnik nijednog od tri konstitutivna naroda. Naime, SNSD ima većinu u Klubu Srba, HDZ u Klubu Hrvata, a Trojka ima samo jednog od pet delegata u Klubu Bošnjaka.
Dakle, Trojka ne može govoriti u ime Bošnjaka kao konstitutivnog naroda, pa samim time ni sudjelovati u, kako nova američka administracija kaže, domaćim rješenjima koja imaju podršku sva tri konstitutivna naroda.
Nekada bi u Našoj stranci, pa i u SDP-u, odbacili navedenu logiku kao etno-nacionalističku. Ali danas, nakon što su se, u protekle tri godine, distancirali od narativa o građanskoj državi i, cijeneći valjda da je kontaminiran “unitarističkim težnjama”, prepustili ga u cijelosti Demokratskoj fronti, Našoj stranci i SDP-u ne preostaje ništa drugo nego da prihvate da postaju suvišni na bh. političkoj sceni.
Ćudić jeste, nakon što je izabrana za predsjednicu Naše stranke, polustidljivo kazala nekoliko riječi protiv tzv. “tronošca”, odnosno vladavine tri najveće nacionalne stranke. Ali je i u toj izjavi pažljivo pazila da njene riječi, u Američkoj ambasadi, ne budu protumačene kao protiv formule Trumpove administracije o domaćim rješenjima, koja trebaju postići predstavnici tri konstitutivna naroda.
S obzirom da se Naša stranka i SDP ne smiju usprotiviti američkoj logici, a da ih, s druge strane, ta logika čini besmislenom pojavom na bh. političkoj sceni, stječe se dojam da se ove, nekada građanske, a danas ni građanske ni nacionalne stranke nemaju čemu nadati u skorijoj budućnosti.
Kada se sve sabere i oduzme, Trojka je u teškom ćorsokaku. S jedne strane, ne mogu izbaciti SNSD iz državne vlasti i sam pokušaj njihovi simpatizeri ocjenjuju kao potpuni promašaj. S druge strane, ne mogu (tako lako) ni sarađivati sa SNSD-om, kao da se ništa nije desilo, na što ih, čini se, Amerikanci i HDZ tjeraju.
Mnogo veći problem od navedena dva jeste onaj koji se nameće u perspektivi. Nije jasno kako će Trojka dugoročno odgovoriti na poziv međunarodne zajednice da, sa predstavnicima druga dva konstitutivna naroda, traga za konsenzusom, kada sama ne predstavlja, niti želi da predstavlja treći konstitutivni narod.
Koja je stolica najstabilnija?
Problem Trojke s idejom tronošca nije samo u tome što slab kapacitet u Klubu Bošnjaka smanjuje šanse ovoj koaliciji da i u idućem mandatu bude u vlastu. Problem je širi od toga koliko ko ima delegata itd.
Otprilike u isto vrijeme kada predsjednica Naše stranke govori protiv ideje nacionalnog trošnošca, župnik župe Brestovsko fra Mirko Majdandžić pohvalio je istu tu ideju.
U intervjuu za jednu sarajevsku televiziju, fra Mirko objašnjava lozinku “vjerni Bogu, vjerni Bosni” ovako: “Znači, ako hoću biti vjeran Bogu, ne smijem se onda Bosne odreći, jer to mi je Bog dao u zadatak.”
”Ja sam”, veli dalje fra Mirko, “katolički svećenik, ja sam franjevac Bosne Srebrene, ja sam po rođenju Hrvat, ali sam ja čovjek iz Bosne i Hercegovine i ovo je moja domovina. To što narod živi u dvije različite države, to apsolutno ništa ne mijenja. Hrvatska, super, nek bude dobra, nek bude najbolja država na svijetu, ali ja ću se truditi da Bosna i Hercegovina bude najbolja na svijetu, koliko mogu, šta ja mogu za nju učiniti. Moje srce će biti u Bosni i Hercegovini.”
Zatim kaže: “Najstabilnija vrsta stolice je tronožac. Kad imate vi stolicu sa četiri noge ona vrlo često može glimat’ se, a ona sa tri uvijek stoji stabilno.”
Ona u vezi s time odmah dodaje: “Kad bismo samo mi, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, znači ova tri naroda kao što je i rečeno tada [na zasjedanju ZAVNOBiH-a, op. H. I.], da mi uložimo najbolje svoje što imamo, a ne da gledam kako ću ja oteti nešto od nekoga, nego moj zadatak kao Hrvata je najbolje što imam da dadnem u zajednicu, to bi bila čudesa, mi bi čudesa pravili.”
Fra Mirko kaže da su Hrvati nezadovoljni, jer ne mogu uvijek izabrati svoje predstavnike, ali da su i Bošnjaci nezadovoljni, jer ih se, kako veli, tamo gdje nisu većina pokušava potpuno istisnuti.
On dalje veli: “Kaže se da jedan narod može predstavljati najjača stranka, što ima logiku. Jer ako se onaj najjači zauzme, onda će biti to tako, a mi sitni, ovako sa strane mi možemo nešto doprinijeti, ali ove velike stranke, koje su jake, koje su dobile podrške svojih birača iz svojih narodnih zajednica, oni bi morali imati malo više povjerenja jednih prema drugima, a povjerenje se može napraviti ovako: ‘Ako ja idem čistih namjera, onda ja tebi vjerujem.’”
Teško je išta dodati ovoj moćnoj fra Mirkovoj poruci, a kamoli ići protiv nje. O njoj bi trebali dobro razmisliti svi u ovoj zemlji, a naročito čelnici vladajuće Trojke koji pogrdno govore o ideji tronošca.
