Koliko neznanja, površnosti, amaterizma, izostanka komptencije, manipulacija i populizma na samo jednom vrlo jednostavnom slučaju, koji ne bi trebao biti uopće izazov za izgrađene i održive bh. institucije i njihove čelnike.
Ali, mnogi od njih nikada nisu ni čuli za dokument iz oblasti međunarodnog vojnog prava pod nazivom NATO/PfP SOFA (Status of Forces Agreement), a kamoli pročitali bar jedan paragraf ovog Sporazuma, koji je potpisan, usvojen i ratificiran od strane organa vlasti države Bosne i Hercegovine prije skoro 15 godina.
Nažalost, mnogi nisu svjesni ni postojanja Uputstva o primjeni i provođenju NATO/PfP SOFA, koje je 2012. godine usvojeno od strane Vijeća ministara BiH i kojim su propisane obaveze bh. institucija i agencija u provođenju ovog Sporazuma.
Ovim Uputstvom nije prepoznata uloga Predsjedništva BiH u bilo kojem segmentu, što je i logično, jer je svrha Sporazuma operativnost procesa, po uzoru na članice NATO-a.
Predsjedništvo BiH ne odobrava ulaske vojnika ni sa oružjem ni bez njega, bili u civilu ili u uniformi.
Da bi se otklonile i neke druge neosnovano iznesene tvrdnje koje su postale ometač za Oružane snage BiH, bitno je istaći da Predsjedništvo ne odobrava ni učešće pripadnika OS BiH na vježbama u inostranstvu, niti realizaciju međunarodnih vojnih vježbi u BiH, nego to na godišnjem nivou, kroz odgovarajući plan, vrši ministar odvrane BiH, koji je zakonski obavezan o istome samo informirati Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlament BiH.
E, baš u tom grmu leži zec, odnosno upravo je to neshvatljivo nepoznavanje elementarne materije uzrok proključalih političkih tenzija u vezi slučaja "Kadeti Vojske Srbije u Bosni i Hercegovini".
Ukratko, materija predmetnog Sporazuma regulira prava i obaveze pripadnika i jedinica stranih oružanih snaga koji ulaze u zemlju domaćina, sa i bez oružja, borave u istoj u uniformi ili u civilnoj odjeći, učestvuju u vježbama ili drugim aktivnostima, vrše tranzit kroz zemlju domaćina i slično.
U ovom slučaju se pokazalo da "naši" to ne znaju, a da materiju dobro poznaje druga strana, koja je isti ovaj Sporazum ratificirala 2015. godine.
Druga strana je naizgled ispoštovala naše procedure, izvršila sve potrebne najave, dostavila potrebne lične podatke, podatke o vozilima, mjestima prelaska granice i dr.
Ono ključno što nedostaje, a što naši nepoznavaoci materije ne vide, tiče se osnove za provođenje aktivnosti, a to je druga strana vješto izbjegla naznačiti, jer osnova ne postoji. Da budemo jasniji - kada strani vojnici trebaju ući u BiH, radi se najava za ulazak na teritorij, mora se pozvati na aktivnost koja je već usaglašena, npr. osnova je neki Plan ili nečiji prijedlog. A toga nema!
Bilateralna vojna saradnja (BVS) između dvije države - principijelno između dva ministarstva odbrane, a ne između mjesnih zajednica, lokalnih organa i nižih nivoa vlasti sa MO druge države, uređuje se Sporazumom o saradnji u oblasti odbrane, koji ratificiraju parlamenti partnerskih strana.
Dalja konkretizacija te vojne saradnje se formulira kroz godišnje planove bilateralne vojne saradnje između dva ministarstva odbrane.
U ovom slučaju sigurno je da u odobrenom Planu bilateralne vojne saradnje sa Ministarstvom odbrane Srbije za 2024. godinu ne postoji posjeta kadeta Vojske Srbije Bratuncu, Prijedoru...
