Da obnovimo postizborno gradivo. Rekli smo da postoje dvije grupe političara. Onih ozbiljnih koji rade na sebi, partiji, društvu, tragaju za rješenjima i jasno znaju gdje su crvene linije patriotizma. Druga skupina su tehnolozi vlasti koji bauljaju stranačkim trpezama zakrvavljenih očiju nastojeći i pozicionirajući se da upravo oni budu presudna ruka i faktor za rekonstrukciju vlade, izbor gradonačelnika ili novo safanje partijskih ešalona koji će im itekako trebati za naredne izbore.
Politička scena u Bosni prepuna je osoba krvavih očiju. Posljedica je to hronične opijenosti (vlašću), napornim poslom, tvrdom stolicom, mekanom foteljom, neurednom i nekvalitetnom ishranom i izbornim rezultatima. Ne vjerujete? Pogledajte kako izgleda čak i Dodik nakon povratka iz Rusije (s ljubavlju). Ako su nečiji rezultati dobri nakon ovih izbora to su Dodikovi i SNSD-a. Nikad u politici potpunog zadovoljstva. Njega žuljaju neki drugi – sudski i ruski problemi. Nećemo o njemu. Ovaj put.
Imati krvave oči u politici je ozbiljno psihofizičko stanje i (veoma zarazna) bolest. Brzo se širi. Kliconoša je istinska prijetnja i pošast za društvo, državu i (svaku) partiju. Čitav je paket simbolike i nuspojava koja idu uz ovakve tipove. Simptomi su: ubijeđenost da se politikom može baviti svako, želja za utjecaj u sudstvu, tužilaštvima, biznisima, politici, medijima, interesnim šiltetima, ambasadama… To su osobe s više lica. Moraju imati određen egzistencijalni konfor: nekretnine u Neumu, brvnare na planinskom zraku, solare u mraku, biznise, marketing i konsalting agencije, portale…
Loše posljedice se teško i dugotrajno liječe. I to s velikom dozom rizika i šansi da partija, gluho bilo, podlegne zbog ovakvih tipova.
Politika bi trebala biti suptilna djelatnost. Umijeće mogućeg. Ona prava počiva na načelima stila, elegancije, prefinjenosti, manira, bontona, edeba, takta, uljudne i pristojne komunikacije. Politika ne trpi slonove u svojoj staklarskoj radnji.
Rizikujem da odustanete od daljeg čitanja teksta, jer vam se izrečene kvalifikacije normalne politike neće slagati sa slikom Dodika i bezmalo svih ovih „naših“ koji se vole vabit političarima.
Ne naglite. U Bosni je oduvijek gotovo sve bilo – baška. Tako i politika. Malo sabura. Reći će vam se samo.
Vratimo se likovima s crvenim očima. Ima ih svako društvo, država i partija u svojim redovima. Oni su svuda oko nas. I ne kriju se. Ne mogu sakriti bijes, ambiciju, glad za funkcijom, položajem, kamerama i da se nešto pitaju.
Treba ih se dobro čuvati.
Pogledajmo, npr., kako se „crvenookaši“ ponašaju u vrijeme krize, tj. poslije izbora. K'o i svi praktični insani ova mraka krizu gleda kao šansu jer su dalekovidi.
Rezultati svih političkih partija na netom završenim izborima bili su gotovo očekivani i predvidivi obzirom na opće stanje u društvu, političkoj pozornici i odnosima unutar svake političke partije.
Zadržimo se, ovaj put, na NIP-u. Broj glasova dobijenih u Sarajevu pokazuje nužnost poduzimanja određenih mjera i promjena. Neke od njih su očigledne: nužnost jačanja stranačke infrastrukture; veća uloga partijskih organa kako bi se preduprijedila i smanjila soliranja; uporno čekanje visokih lopti u samom špicu napada; u iznošenju stavova pozivati ste na stavove organa a ne lične; više razboritosti; manje unutarstranačkih spletkarenja i prepucavanja; manje bijesa, osveta i crvenih očiju; rješavanje problema i nesuglasica iza zatvorenih stranačkih vrata a ne preko medija.
