"Nego, šta ćemo ministre sa ranijim presudama Evropskog suda? Njih ova presuda nije oborila, a one su protiv prijedloga Izbornog zakona BiH koje nam namećete? Ili su i to “evropski standardi“ kojima nas vodite u Evropu od koje nikad nismo bili dalje".
Piše: Dženana Karup Druško
Komentar ministra vanjskih poslova BiH na presudu Evropskog suda u Strasbourgu potvrdio je svu raskoš njegovog neznanja, površnosti, populizma, ali nažalost i nedobronamjernosti. Njegova retorika, u ovako važnoj odluci za državu, u kojoj se donosila odluka o etničkoj (što su Karadžić, Milošević i Tuđman zagovarali od ’91, a danas Dodik i Čović) i građanskoj (zbog čega su ljudi ginuli za ovu zemlju) Bosni i Hercegovini, u kojoj govori o nekakvim “minderašima“ i “ublehašima“ ne zaslužuje ni komentar. Za jednog državnog političara takav nivo je sramotan. Bez obzira što znamo da je on zvanično završio fakultet na kome se zaista, koliko je poznato, ne uči ništa o politici, međunarodnim odnosima i međunarodnom pravu.
Nižu se reakcije u kojima Dodik (objavili i ruski mediji), Ćović i Zagreb aplaudiraju ovoj odluci, a “naš“ ministar nama objasni da je to sve pokrenuo čovjek koji ima državljanstvo druge zemlje bez ijedne riječi o samoj presudi, šta je to bilo u njoj i šta je to sad poništeno (a on će objaviti slike o nekim foteljama i ko je kad bio ili nije… što je valjda najvažnije u ovom predmetu i za državu), i da je to urađeno s neznanjem i u kafani. Kako to onda da je Sud uopće prihvatio jednu takvu apelaciju i donio prvu odluku, a uostalom čije državljanstvo ima predsjedavajuća Vijeća ministara koja je u ovom slučaju vodila jasnu politiku (protiv ove presude)?
Da podsjetimo (uz kratku retrospektivu onoga što su mediji o ovome objavljivali):
Prema prvoj odluci Suda u Strasbourgu u predmetu Kovačević navedeno je da u Bosni i Hercegovini nije istinska demokratija već etnokratija koja omogućuje da su etnička pripadnost, a ne državljanostvo, ključ za osiguranje moći i resursa u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije.
Presuda u predmetu “Kovačević” nema samo značaj za BiH i “vraćanje demokratije” u zemlju, već ona ima mnogo širi opseg kojim se, zapravo, “štiti demokratija u cjelokupnoj Evropi”, navodi u analizi prof. dr. Ernest Petrič, bivši sudac i predsjednik Ustavnog suda Republike Slovenije. On upozorava da bi obaranje presude moglo stvoriti opasnu sudsku praksu u kojoj bi etnička zajednica mogla bi tražiti etnički utemeljeno aktivno biračko pravo, “što bi moglo stvoriti nove etnički utemeljene političke sisteme u kojima bi etničke zajednice mogle mijenjati zakone, sa ciljem da bi eventualno pokrenule odvajanje od matične zemlje”. Rekao je i da: “Međunarodna zajednica treba prepoznati manipulativne namjere političkih elita“.
Referirajući se na presudu u slučaju Kovačević, Petrič navodi da je ECHR presudio u korist aplikanta, navodeći da trenutni politički sistem koji preferira etničku pripadnost ugrožava demokratiju, te da bi Bosna i Hercegovina trebala preći sa sistema etničkog predstavljanja na sistem građanskog političkog predstavljanja. U tom smislu, prilikom korištenja aktivnog biračkog prava, bilo čija etnička pripadnost kao glasača ne može se i ne smije koristiti, jer se time direktno podriva demokratija. Po njemu je ova presuda, u odnosu na prethodne, izazvala najveći odjek u domaćoj i inostranoj javnosti jer bi se “njenom primjenom promijenila cjelokupna politička paradigma u Bosni i Hercegovini.
Žalbu na presudu uputila je – Bosna i hercegovina!? Tačnije u njeno ime Monika Mijić i Jelena Cvijetić, (ne)legitimne agentice Bosne i Hercegovine, a Zukan Helez je obavjestilo Sud da žalba na presudu nije odluka Bosne i Hercegovine, nego isključivo predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto.
“Trenutna situacija u BiH zahtijeva oprez prije donošenja odluke koja bi mogla biti protumačena kao delegitimiranje ustavnog okvira BiH u cjelini”, piše u pismu koje je, u okviru predmeta Slaven Kovačević protiv BiH, britanska advokatska kancelarija Blackstone Chamber u ime visokog predstavnika Christiana Schmidta dostavila Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Reagirao je sarajevski profesor Vahidin Preljević: “U tu kampanju protiv Kovačevića i njegove presude, vjerovatno kao posljednji džoker, uključen je i sam Christian Schmidt, do kraja se ogoljavajući kao gorljivi zagovornik etnokratije, što je već bilo jasno nakon intervencija u izbornoj noći 2022. godine, potvrđujući već umnogome raširenu tezu da on zapravo djeluje kao lobista hrvatske politike u Bosni i Hercegovini, preciznije u Federaciji BiH. Jer, kao što pokazuje njegova nečuvena suspenzija Ustava iz 2023, kojom je omogućeno formiranje federalne vlade, Schmidt ni u svom favoriziranju etničkog principa i veta nije dosljedan. Primat etničkog veta u FBiH, sudeći po Schmidtovom tumačenju, vrijedi očito samo za hrvatsku komponentu (odnosno za HDZ), a ne vrijedi za bošnjačku. Sudeći po njegovom dosadašnjem djelovanju, ne ostaje puno prostora za sumnju da će on u svom nastupu pred sudom u Strasbourgu pokušati dati doprinos obaranju presude u korist Kovačevića, u nastojanju da spasi selektivnu etnokratiju koju, uz pomoć stranaka Trojke, uspostavlja u BiH.
Očito je važan element u Schmidtovoj strategiji obaranja presude Kovačević upozorenje (a možda i prijetnja) da će provedba te presude navodno 'destabilizirati zemlju', da će Dodik iskoristi prostor za secesiju, a HDZ izazvati neke 'nemire na jugu' i krenuti u obnovu Herceg-Bosne. I to spada u retoriku izokretanja, odnosno zamjene teza, jer stvari stoje upravo obrnuto: sam diskriminatorni izborni sistem koji favorizira etnokratiju, te Schmidtov doprinos evoluciji i takve nakaradne etnokratije u aprthejd, jesu izvori trajne destabilizacije Bosne i Hercegovine, a ne presuda Kovačević. I za kraj: zašto Schmidt upozorava samo na mogući destruktivni revolt HDZ-a zbog presude, a očito smatra nerelevantnim eventualni bunt diskriminirane građanske većine i u entitetu FBiH i na razini cijele Bosne i Hercegovine. Mišljenje i raspoloženje te većine očito u njegovim kalkulacijama ne igra nikakvu ulogu.“
U novembru je bila rasprava u ovom slučaju kojoj je prisustvola i delegacija Bosne i Hercegovine koja je veličala konstitutivnost naroda. U brojnoj državnoj delegaciji nije bilo niti jednog Bošnjaka!
Krajnji cinizam bio je da su Bošnjaci u toj raspravi pomnoženi s nulom jer od sva tri konstitutivna naroda upravo oni najviše podržavaju presude Evropskog suda za ljudska prava koje su u interesu svih građana, dakle i Bošnjaka, i Srba, i Hrvata, i ostalih. I to ne samo Bošnjaci koji glasaju za trojku, nego i Bošnjaci koji glasaju za sadašnju opoziciju SDA, DF, SBiH, a kojih nije mali broj. A uz njih i svi “ostali“ koji podržavaju probosansku politiku, odnosno građansku Bosnu i Hercegovinu.
Ponižavajuće je bilo gledati (ne)legalnu agenticu iz reda hrvatskog naroda (pozicioniranu da to radi zahvaljujući ministru koji sjedi u bošnjačkoj fotelji u Vijeću ministara BiH, protiv čega se nisu pobunili ni drugi u bošnjačkim foteljama) kako u ime Bosne i Hercegovine u potpunosti briše stavove, mišljenja, uvjerenja i državotvorna opredjeljenja Bošnjaka (i Bosanaca), koji su, ironije li, i dalje najbrojniji narod u zemlji u kojoj Hrvati, kao najmalobrojniji narod, tvrde da su ugroženi, iako, po svim pokazateljima žive najbolje u BiH. Puno bolje od drugih “konstitutivnih“ naroda, a i od ostalih.
Bh. hrvatska agentica svoj istup je “začinila“ tvrdnjama kako joj se prijeti i kako je izložena političkim pritiscima, što niti je imao ko, a niti je iko iz kvazi delegacije koja je predstavljala BiH, i pokušao osporiti. Njene tvrdnje poduprla je agentica Republike Hrvatske tvrdeći da Kovačević zajedno sa Demokratskom frontom ima političku agendu koja ima za cilj umanjiti prava konstitutivnih naroda, što je direktno zadiranje u unutrašnja pitanja BiH što se može tumačiti i kao narušavanje suvereniteta BiH, ali opet niko nije reagirao. Dok je sve to nadgledao skupo plaćeni advokat britanske kancelarije Timothy Otty – plaćen sredstvima OHR, koji je, iako niko ne zna zašto, na raspravu došao u ime visokog predstavnika u BiH.
Na pitanje sudije Farisa Vehabovića, koji nam je svima u toj mučnoj situaciji bio na ponos, da li u bh. delegaciji ima Bošnjaka ako već zastupaju interese svih konstitutivnih naroda, hrvatska agentica iz BiH je pokušala izbjeći odgovor zbog čega je predsjedavajući Velikog vijeća Marko Bošnjak (Slovenija) nekoliko puta zatražio od bh. agentica Monike Mijić (Hrvatice) i Sandre Malešević (Srpkinje) da odgovore, na šta je Mijić na kraju licemjerno prokomentirala kako ona ne zna etničku pripadnost članova delegacije. Aha. Hvala sudijama Vehaboviću i Bošnjaku što su nam spasili bar mrvicu dostojanstva. U vrijeme kad se uveliko pisalo da je Hrvatska uz velika lobiranja dala i mizernih 100.000 eura donacije Sudu.
I, evo, Sud je odlučio.
A nama se serviraju teze po kojima se moramo sukobljavati između sebe iako je ovo bila odluka od velike važnosti za cijelu državu i za sve građane bez obzira ko je aplikant i kojoj političkoj opciji bio blizak. Umjesto ozbiljnih reakcija i rasprava (iako je sad i za to kasno) nas Dino svodi na glupu glasačku mašineriju u kojoj ako kritikujemo trojku podržavamo DF, i obrnuto. Teze kojima je probosansko i bošnjačko tijelo već duboko podijeljeno ali i teze na koje još mogu nasjedati samo oni koji ne misle svojom glavom. I svi koji raspravljaju na ovom nivou, samo nasjedaju na tu podmuklu podvalu. Do tad, Dodik i Čović zadovoljno trljaju ruke.
Nego, šta ćemo ministre sa ranijim presudama Evropskog suda? Njih ova presuda nije oborila, a one su protiv prijedloga Izbornog zakona BiH koje nam namećete? Ili su i to “evropski standardi“ kojima nas vodite u Evropu od koje nikad nismo bili dalje.
Teško je biti razuman u današnja vremena. Niti čovjek može ćutati, niti, čini, se ima svrhe reagirati. Ali, nisu se ljudi '92. borili za ovo. I to je još jedini razlog koji mi daje snage i natjera me da reagiram u ovakvim situacijama.
