Razmatra se i “virtuelni plinovod” za dopremu azerbejdžanskog gasa na Balkan.
Bosna i Hercegovina bi, paralelno s projektom Južna interkonekcija koji je u fazi planiranja, mogla dobiti još jednu alternativu ruskom plinu, i to s istoka Evrope. Riječ je o hibridnom modelu snabdijevanja plinom iz Azerbejdžana putem takozvanog “virtuelnog plinovoda”, koji razvija bugarska kompanija M-Gaz.
Ovaj model podrazumijeva infrastrukturu koja može istovremeno prenositi prirodni plin i mješavine vodika, čime se otvara prostor i za buduću energetsku tranziciju. U Bugarskoj je projekat već dao konkretne rezultate, a u decembru prošle godine pokrenut je i u Sjevernoj Makedoniji, uz planirano širenje na albansko tržište.
Direktorica za strateški rast i uticaj kompanije M-Gaz Gergana Manolova izjavila je za azerbejdžanski portal da je hibridni model posebno značajan za balkansku regiju, gdje je distributivna plinska mreža često manje razvijena nego u srednjoj Evropi.
Kako je navela, koncept “virtuelnog cjevovoda” usmjeren je na zemlje poput Bugarske, Srbije, Crne Gore, Albanije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije, s ciljem smanjenja energetske nejednakosti i osiguravanja pristupa otpornim i isplativim energetskim rješenjima, kakva su dostupna u razvijenijim dijelovima kontinenta.
Za Bosnu i Hercegovinu, kao i za Crnu Goru i Srbiju, trenutno se radi na izradi studije izvodljivosti. Prema navodima kompanije, model je već pokazao efikasnost u praksi: isporučeno je 89 miliona kubnih nanometara azerbejdžanskog prirodnog plina za 46 industrijskih klijenata i pet socijalnih institucija u Bugarskoj. Snabdijevanje je obuhvatilo rudarski, metalurški, farmaceutski i prehrambeni sektor, uz održavanje stabilne ravnoteže isporuka.
M-Gaz ima strateško partnerstvo s azerbejdžanskom državnom kompanijom SOCAR, koja eksploatira naftu i plin u području Kaspijskog jezera. Hibridni model funkcioniše tako što se plin komprimira na lokacijama gdje postoji pristup fizičkoj mreži, a zatim se specijaliziranim kamionima transportuje do krajnjih korisnika. Ovakav pristup omogućava gasifikaciju i dekarbonizaciju javnih ustanova i industrije u područjima gdje je izgradnja klasičnog plinovoda preskupa ili tehnički neizvodiva.
Projekat je krajem 2025. godine pokrenut i u Strumici, a tokom 2026. planirano je širenje prema gradu Korče u Albaniji.
Energetska pitanja u Bosni i Hercegovini dodatno su dospjela u fokus javnosti nakon izjave čelnika Abraham Grupe i kupca mostarskog Aluminija Amira Kabirija, koji je naveo da će u okviru američkog projekta Južne interkonekcije biti glavni uvoznik plina za BiH. Kabiri je saopćio da je na Transatlantskom samitu o sigurnosti snabdijevanja plinom u Washingtonu potpisao sporazum s grčkom energetskom kompanijom Atlantic SEE LNG Trade.
Ubrzo su uslijedile reakcije pojedinih zvaničnika iz Federacije BiH, koji su ocijenili da takve tvrdnje nemaju pravno uporište. Federalni ministar energije Vedran Lakić izjavio je da je u Federaciji BiH, u skladu s važećim propisima, pravni osnov za uvoz i prodaju prirodnog gasa dodijeljen Energoinvestu iz Sarajeva, te da memorandumi o razumijevanju nisu pravno obavezujući i ne mogu mijenjati postojeće zakonske okvire niti predstavljati dozvolu za obavljanje djelatnosti uvoza i trgovine gasom.
Bugarska od 2022. godine intenzivno radi na osiguravanju energetske alternative ruskom plinu i u međuvremenu se profilirala kao važno tranzitno čvorište za jugoistočnu Evropu. Osim saradnje s Azerbejdžanom, razvija i projekte povezane s američkim i katarskim LNG-om, kao i s Turskom, nastojeći diversificirati izvore snabdijevanja i ojačati energetsku sigurnost regiona.
